Glavu gore i naprijed ovako

Što bi bilo da je bilo, posljednje je čime se košarkaši Zadra trebaju zamarati nakon polufinala Kupa Krešimira Ćosića. Istina, došli su jako blizu velikog iznenađenja protiv aktualnog prvaka i pobjednika Kupa Zagreba, u njegovoj dvorani i to bez prvog strijelca Gorana Vrbanca, ali s druge strane, “mravima” je jednako toliko nedostajao Krunoslav Simon. Tu priču, dakle, treba ostaviti po strani, iako nema onoga u Zadru koji se ne pita kako bi ta utakmica završila da na treningu u ponedjeljak navečer Vrbanc nije ozlijedio zglob. No, što je tu je, stvari treba gledati s pozitivne strane, jer razloga za to ima. Zadar je, unatoč problemima, a ne treba zaboraviti da su na listi ozlijeđenih i Ivan Batur te Šime Olivari, dok je Zoran Vrkić s momčadi odradio tek nekoliko treninga, pružio odličan otpor objektivno kvalitetnijem protivniku. Bio je u igri do posljednjih sekundi, a uz malo sreće mogao je i do pobjede.
Prebrzo ispustili prednost
Najveća prilika, međutim, nije propuštena u završnici. Iako su Zadrani dvije minute prije kraja imali minimalno vodstvo, a u posljednjoj minuti napad za izjednačenje, najviše mogu žaliti za početkom drugog poluvremena. Zagreb je tada, dvjema vezanim tricama Mašića, košem Babića i serijom od osam poena Maya, u svega nekoliko minuta anulirao gostujuću prednost i vratio se u egal. Pritisnuo je u obrani, zaustavio dotad vrlo raspoloženi zadarski napad i sveo ga na svega 12 poena u trećoj četvrtini, odnosno 26 u drugom poluvremenu, koliko je prethodno postigao samo u drugoj četvrtini. Svakako je bilo za očekivati da će se “mravi”, nakon vrlo lošeg prvog poluvremena, kada su zaostajali čak 14 poena, trgnuti i približiti, ali kao da ni sami Zadrani nisu očekivali da će to biti baš tako brzo. Zagreb im je u nekih sedam, osam minuta napravio 18 razlike te je prebrzo i prelako okrenuo vodu na svoj mlin. Da je tom razdoblju momčad Aleša Pipana uspjela zadržati kakvu-takvu prednost, pritisak na domaćina bi rastao iz minute u minutu, a time i nervoza. Zagreb je u srijedu navečer definitivno bio momčad koju se moglo pobijediti, čak i bez Vrbanca. Ipak, komponenta iskustva se ovaj put pokazala vrlo važnom, što je kasnije rekao i sam trener Zadra. Igrači Vladimira Androića ipak imaju u nogama mnogo više utakmica ovakvog tipa i to se u pojedinim situacijama pokazalo presudnim.
Pokazali karakter
Ipak, kada su Zagrepčani preokrenuli i poveli četiri razlike i kada su bili u prilici prelomiti utakmicu, nisu uspjeli u potpunosti slomiti zadarski otpor. Borbeni i srčani Zadrani pokazali su karakter i nisu se predavali do kraja. Predvođeni neumornim kapetanom Ivom Ivanovom (40 minuta, 23 poena i nemjerljiva količina energije i borbenosti), prijetili su doslovno do posljednjeg napada. Sasvim sigurno ne bi bilo nezasluženo da je pobjeda otišla na drugu stranu, no košarka je takav sport da često odlučuju detalji. Posljednjih 13 poena Zagreba (od 36. minute) postigli su Mulaomerović (šest uzastopnih slobodnih bacanja, pri čemu je iznudio pete prekršaje Zadnika i Vragovića, te ključno polaganje u završnici, kada se činilo da više nema ideje kako završiti napad) i Rančić (trica za +2, minutu i pol prije kraja, te završna dva bacanja). Prije toga, taj je dvojac kombinirano postigao samo pet poena, Mulaomerović je promašio svih šest šuteva iz igre, a Rančić je imao 1-5 i dva promašena penala. Slučajno ili ne, na drugoj strani su neke šuteve u završnici promašili mnogo mlađi Delaš i Vragović, koji su do tada odigrali odličnu utakmicu. Naravno da uvijek treba imati i malo sportske sreće, no tako je to izgledalo na ovoj utakmici. Protiv Cibone je, primjerice, Delaš zabio za pobjedu, a ovaj put je malo nedostajalo da njegov šut za mogući produžetak (Zagreb bi imao posljednji napad) prođe kroz mrežicu. Zadar je završio susret i sa Šangom i Ramljakom u petorci, momcima koji su 1992., odnosno 1993. godište i koji su do sada ovakve utakmice gledali samo na televiziji. No, baš bi ta mladost trebala biti zadarska snaga u budućnosti, kada iskustvo stečeno u ovoj i sličnim utakmicama, uz kvalitetan rad na treninzima, iskoriste i pretvore u dobitna rješenja na terenu.
Najvažnije tek slijedi
Zadar je drugi put ove sezone pokazao da se može suprotstaviti momčadima iz regionalne lige. Razlika u kvaliteti, dakako, i dalje postoji, ali čini se, barem sada, da je manja nego što se mislilo. Još kada se vrate Vrbanc i Batur i kada se uigra Vrkić pa ako se pogodi s najavljenim pojačanjem… Zadrani imaju razloga za optimizam. Umjereni, naravno, koji nipošto ne smije prijeći granice. Jer treba uzeti u obzir i da su ove utakmice (protiv Cibone i Zagreba u Kupu) odigrali bez imperativa pobjede, a pravo lice morat će pokazati tek onda, kada dođu dvoboji na biti ili ne biti. Kada se bude odlučivalo o plasmanu u regionalnu ligu, što je glavni klupski cilj ove sezone. Zato Kup sada treba ostaviti iza sebe i već od danas se potpuno posvetiti prvenstvu. U nedjelju će na Višnjiku gostovati Zabok, što bi trebalo biti svojevrsno zagrijavanje za vrlo zanimljivo gostovanje u Šibeniku sljedeći petak pa onda, tjedan dana kasnije i dvoboj sa Splitom, pojačanim Nikolom Vujčićem. Te utakmice treba shvatiti na jednak način kao ovu protiv Zagreba i pokazati da je momčad spremna za Ligu za prvaka, koja počinje za mjesec dana.