Unity Valkyrie Mitford – Hitlerova “First Lady”

U Hitlerovu omiljenom minhenskom restoranu “Osteria Bavaria” Unity bi provodila sate i sate, tobože učeći njemački, a zapravo vrebajući svojih pet minuta. Sjedala je uvijek tako da je Hitler može vidjeti. Upornost koja se morala isplatiti. Dana 9. veljače 1935. godine Hitler je svoje kolege konačno upitao: “Tko je onaj prauzor germanske žene?” I pozvao je za svoj stol
Ustala sam i prišla njegovu stolu. Pružio mi je ruku i pozdravio me, nakon čega smo dugo razgovarali. Zamolio me da mu na papirić napišem svoje ime, što sam učinila drhtavom rukom. Na drugi papirić napisao je: “Gospođici Unity Mitford s prijateljskom uspomenom na Njemačku i Adolfa Hitlera”, opisala je svojoj sestri Diani prvi susret s Hitlerom Unity Valkyrie Mitford, britanska aristokratkinja kojoj je kao mladoj djevojci i strankinji uspjelo ono što nije mnogima iz Hitlerove neposredne blizine – postati dijelom najužega kruga ljudi od njegova povjerenja.
Lijepa Engleskinja iz visokog staleža i ugledne engleske obitelji služila je Hitleru i nacionalsocijalizmu predanije i gorljivije od mnogih njemačkih žena, a nacistički vođa njenu je slijepu odanost znao iskoristiti u propagandne svrhe, osobito tridesetih godina, u vremenu dok se još nadao da će Britanija postati njegov saveznik u borbi protiv komunizma i Židova. Iste stavove i nade dijelila je od najranije mladosti i Unity Mitford. Kad su njena domovina i toliko obožavana Njemačka postale ratni neprijatelji, život je odlučila okončati samovoljno, prateći tako samoubilački trend mnogih Hitlerovih obožavateljica, i od teških posljedica samoranjavanja preminula 28. svibnja 1948. godine.
Za Unity se vezuje i bizarni trač kako je rodila Hitlerovo dijete koje je po rođenju dano na posvajanje, no svi relevantni izvori o njenoj vezi s nacističkim vođom kazuju da nikada nisu bili u intimnim odnosima. O prirodi njihove veze prilično pouzdano posvjedočio je nakon rata i Albert Speer, Hitlerov arhitekt i koncem rata ministar naoružanja: “Na prvi pogled je bilo jasno da je u njega zaljubljena. Gledala ga je blaženim pogledom, kao da gleda božanstvo. Hitleru je njeno divljenje imponiralo jer je bila mlada i privlačna. Svi ostali oko Hitlera nisu je podnosili. Nisu podnosili da pored njega sjedi strankinja i doznaje sve detalje Hitlerove vanjske politike. Svakako je bila spremna prihvatiti intimni odnos s Hitlerom, ali sumnjam da je on ikada učinio nešto više od držanja za ruku.”
Lordova kći začeta u okrugu Swastika
Unity Valkyrie rodila se 8. kolovoza 1914. godine kao četvrto od sedmero djece Davida Bertrama Freemana – Mitforda, lorda Redesdala i njegove supruge Sidney. Od sedmero djece čak šest bile su djevojčice. Svoje drugo ime Valkyrie Unity je dugovala svome djedu, obožavatelju skladatelja Richarda Wagnera i prijatelju obitelji Wagner. Tako je igrom slučaja mlada Engleskinja i svojim imenom bila bliska Hitleru, također fanatičnom Wagnerovu pokloniku čija slavna opera nosi naziv “Valkyrie.”
Unity je djetinstvo provela na velikom obiteljskom imanju Batsfordu kraj Gloucestershira. Svu Redesdalovu djecu, osobito djevojčice, odgajale su guvernantice. Unityne sestre bile su Nancy (1904.), Pamela (1907.), Diana (1910.), Jessica Lucy (1917.) i Deborah Vivien (1920.) Jedini sin bio je Thomas.
Još kao djevojčica Unity je bila neprilagodljiva i divlja, i ni u jednoj školi i internatu nije se uspjela dugo zadržati. No zbog svoga obiteljskog “pedigrea” iz škole nije bivala izbačena već zamoljena da je napusti.
Obitelj Redesdal bila je poznata po svojoj ekscentričnosti. David Mitford hvalio se kako nikad nije pročitao niti jednu knjigu osim romana Jacka Londona kojeg je obožavao. Među neobičnim poduhvatima, koji su im redom propadali, Redesdalovi bi se svake druge godine, sve do izbijanja Prvoga svjetskog rata, otisnuli na dugačak put preko Atlantika, sve do kanadskog Ontaria gdje su – tragali za zlatom. Da stvar bude gora nikad nisu pronašli ni gram zlata, ali su zato tijekom jednoga od boravaka u okrugu zvanome Swastika začeli svoju četvrtu kći Unity. Za Unity Valkyrie kao da je od samoga početka sudbina bila određena.
Bila je iznimno visoka djevojka, viša od metar i osamdeset, velikih plavih očiju i platinsto plave kose te je izgledom više podsjećala na skandinavsku vikingu nego Britanku. Njen prvi doticaj s fašizmom, isprva britanskim, dogodio se nakon što se njena sestra Diana početkom 1929. godine udala za Bryana Guinessa koji je potjecao iz obitelji koja se tradicionalno bavila proizvodnjom alkohola.
Dvije godine nakon vjenčanja bračni par Guiness priredio je na svome imanju ples pod maskama na koji je bio pozvan i Sir Oswald Mosley. Osim što je bio bogati plejboj, Mosley je bio političar koji je do tada promijenio nekoliko opcija – prošavši put od konzervativca i liberala do socijalista. Jedno je vrijeme bio ministar u vladi laburista, da bi, nakon što je odbijen njegov gospodarski program, napustio laburističku stranku i osnovao vlastitu “New Party.” Stranka je svoj uzor pronašla u njemačkome NSDAP, a Mosley je postao vođa britanskih fašista. Na plesu kod Guinessovih pojavio se od glave do pete odjeven u fašističku crnu uniformu i na prvi se pogled zagledao u Unitynu sestru Dianu.
Diana i Mosley započeli su ljubavnu vezu. On je zbog svog političkog imidža ostao u braku, dok je Diana napustila supruga i prihvatila činjenicu da je Mosley neće oženiti, što se ipak dogodilo nakon što je njegova supruga iznenada preminula.
Prodavačica “Crne košulje”
Sa sestrinim ljubavnikom Unity se upoznala na ljeto 1933. godine, a kad je Mosley osnovao novu stranku British Union of Fascists (BUF), obje sestre brzopotezno su se u nju učlanile. Program stranke zahtijevao je bezrezervnu poslušnost, a Mosley je, po uporu na Hitlera, tražio da ga se oslovljava s “Vođa” (Leader). Također, po uzoru na njemački SS, osnovao je Fascist Defense Force.
Mlada i lijena Unity, koja je dotad izbjegavala bilo kakav rad, sa žarom je prihvatila ulogu ulične prodavačice, nudeći prolaznicima stranački časopis BUF-a (“The Blackshirt” – “Crna košulja”.) Odijevala se u fašističku uniformu, sobu oblijepila Hitlerovim slikama i ponosno paradirala u fašističkim pohodima British Union of Fascists, ne zaboravljajući prijatelje i poznanike pozdraviti uzdignutom desnicom.
Zanimljivo je da je njena starija sestra Jessica postala zagrižena komunistkinja koja je pak svoju sobu “okitila” Lenjinovim bistama. Jessica je u obitelji Redesdal bila “crna ovca”, a borila se u španjolskom građanskom ratu protiv frankovaca.
Unity Mitford se nikada nije zanimala za teoriju fašizma i nacionalsocijalizma, za takvo što bila je previše “plitka.” Privlačile su je tek vanjske manifestacije zlokobnih i nasilnih pokreta, poput odjeće, galame, glazbe, parada i osjećaja moći koji si je priskrbila priklonivši se Mosleyju. Kad je s vremenom ipak shvatila da je Mosley “preslab igrač” i da nikad neće dostići ulogu kakvu je već tada imao Adolf Hitler, Unity se u potpunosti okreće Njemačkoj i Fuhreru.
Susret u restoranu
Godine 1933., upravo u vrijeme kad Hitler dolazi na vlast, Unity sa sestrom Dianom prvi put odlazi u Njemačku. Roditelje je uspjela uvjeriti kako u Njemačkoj želi studirati jezike i oni su za svoju djevojčicu “odriješili kesu” i poslali je na put. Stiže u Muenchen i smješta se u djevojačkom internatu u kojem su boravile isključivo djevojke iz visokih krugova.
No Unity nema namjeru baviti se studijem, a njemački je već dobro savladala. Odlučna u namjeri da, ni više ni manje, osobno upozna Hitlera, ne preza ni od kakvog scenarija. Kad preko Ernsta Hanfstaengla, šefa NSDAP-a za inozemstvo, ne uspijeva doći do Fuhrera, prelazi na plan “B.” Piše mu pismo, ali ne dobiva odgovor. Doznaje i njegov telefonski broj, ali ni tada ne uspijeva osobno se čuti s Hitlerom.
I onda joj se konačno posrećilo. U frizerskom salonu doznaje da Hitler rado i često navraća u restoran “Osteria Bavaria.” Unity tada odlučuje sati i sate provoditi u restoranu u kojemu joj visoke cijene ne predstavljaju nikakav problem.
Henriette von Schirach, supruga Hitlerova prijatelja i zapovjednika mladeži Baldura von Shiracha, prisjeća se tih dana: “Bila je plavokosa i visoka, odjevena u blijedoplavi pulover i suknju. Uvijek bi sjedala za jedan stol, ali tako da je Hitler može vidjeti.”
U restoran bi Unity donosila udžbenike iz njemačkog jezika, malo učila i uglavnom vrebala, čekajući svojih pet minuta. Upornost koja se morala isplatiti. Dana 9. veljače 1935. Adolf Hitler je svoje kolege upitao: “Tko je onaj prauzor germanske žene?” I pozvao je za svoj stol. Na prvome susretu, pohvalila se sestri Diani, napisala mu je svoje ime na papiriću, a Hitler joj je, među ostalim, rekao: “Nikad međunarodnom židovstvu ne smije biti dozvoljeno da dvije germanske rase (mislio je na Nijemce i Britance) okrene jedne protiv drugih.” Unity je to s oduševljenjem potvrdila, a on se ispričao što mora ići. Platio joj je ručak, a Unity je sestri povjerila: “Tako sam sretna da bih mogla umrijeti.”
U travnju 1935. bila je pozvana u Hitlerov minhenski stan na Prinzregentenplatzu, a uskoro su je kamere snimile uz Hitlera i na vjenčanju Hermanna Goeringa s glumicom Emmy Sonnemann. Otvorila su joj se širom vrata svih berlinskih društvenih događanja, ali o ljubavnoj vezi s njemačkim kancelarom i dalje je mogla samo sanjati. U to vrijeme već je znala da Hitler održava vezu s Evom Braun i uzalud je u Muenchenu satima čekala da je Hitler nazove.
Njeni roditelji, zabrinuti kako njihova kći provodi vrijeme u Njemačkoj, i sami su se uputili u Muenchen. Početno nezadovoljstvo ponašanjem odmetnute kćeri napustilo ih je nakon što ih je Hitler pozvao u goste. Gospođu Redesdal ugodno se dojmio njen “ljubazni domaćin” s kojim je mogla podijeliti saznanja o vegetarijanstvu. Do kraja života ostala je Hitlerova obožavateljica.
Početak rata i samoubojstvo
Unity je ubrzo oca nagovorila da joj kupi automobil kako bi mogla još “korisnije” agitirati za englesko-njemačko prijateljstvo koje je navodno širila među njemačkim stanovništvom. Mnogi su je tada mogli vidjeti kako se vozika u automobilu okićenom britanskom i nacističkom zastavicom. Ovu potonju darovao joj je Hitler. Krajem 1935. primljena je u NSDAP. Tom prigodom Fuhrer joj je darovao svoj portret u srebrnom okviru s posvetom.
Unity je vodila dnevnik prema kojemu je između 1935. i 1939. godine, sve do izbijanja rata, između nje i Hitlera došlo do čak sto i četrdeset susreta. U britanskim novinama bila je redoviti “gost”, a mediji su stalno spekulirali o pravoj prirodi njene veze s nacističkim vođom.
Kad je, na svoje veliko razočaranje, shvatila da će se Njemačka i Velika Britanije uskoro naći u ratu na suprotnim stranama, Unity Mitford priklonila se, dakako, nacističkoj Njemačkoj. Zauvijek se u mislima oprostila od rodne Britanije i trajno odlučila nastaniti u Muenchenu. Slika o kojoj je dugo sanjala, i u njoj Britaniju i Njemačku vidjela kao saveznike, raslinula se.
Hitlera je posljednji put vidjela 5. kolovoza 1939. u restoranu gdje su se susreli prvi put. Za razliku od prvog susreta, na posljednjem susretu u “Osteriji Bavariji” ga je, poput malobrojnih prijatelja, smjela oslovljavati nadimkom “Wolf.”
Dana 3. rujna 1939. na klupici u jednom minhenskom parku, Unity Valkyrie Mitford, ustrijelila se u sljepoočnicu. Prije toga, minhenskom je župniku predala paket u kojemu se nalazio Hitlerov portet, njena stranačka iskaznica i oproštajno pismo u kojemu je, među ostalim, stajalo: “Ne mogu podnijeti da je između Britanije i Njemačke došlo do rata i zbog toga si oduzimam život.”
Mada je s ozbiljnim i teškim ozljedama prevezena u bolnicu, hitac nije bio smrtonosan. Kad se probudila iz dugotrajne kome, nije mogla govoriti i bila je posve oduzeta. Nakon nekog vremana Hitler svoju britansku prijateljicu posjećuje u bolnici. Vraća joj stranačku iskaznicu koju je Unity, sretna što ga vidi uz svoje uzglavlje, doslovno pojela.
Bez imalo sućuti, gledajući je nepokretnu, Hitler spokojno zaključuje kako je tim činom Unity još jednom dokazala svoju lojalnost i odanost nacizmu u što on “ni u jednom trenutku nije sumnjao.” Pri izlasku iz bolnice svom je prijatelju Hoffmanu, koji ga je pratio, izjavio još jednu bizarnost: “Ne donosim ženama sreću.”
Unityno stanje bilo je teško, ali liječnici je nisu željeli operirati, bojeći se da bi sebe doveli u opasnost ako im umre pacijentica koja je državljanka zemlje s kojom je Njemačka ušla u rat. Njen prijatelj Janos von Almasy na sebe preuzima obvezu da je prebaci u rodnu Britaniju. Međutim, Unity je uspjela doputovati tek do bolnice u švicarskom Bernu gdje se polako počela oporavljati. Početkom 1940. godine prebačena je konačno u domovinu. Njena sestra Diana i tada već njen suprug, fašistički vođa Mosley, uhićeni su zbog kolaboracije s nacistima, a imovina im je konfiscirana.
Sljedećih nekoliko godina Unity je provela oporavljajući se od samoranjavanja, ali stanje joj se nikad nije potpuno popravilo. Često poremećene svijesti teško je shvaćala ratna zbivanja i realnost koja joj nije išla u korist, kao ni njenoj obitelji koja je financijski propala.
Nakon rata uspjela se oporaviti čak toliko da je sjela za volan automobila, a onda joj se na proljeće 1948. stanje naglo pogoršalo. Umrla je 28. svibnja 1948. od posljedica teške ozglede glave. Za Unity Valkyrie Mitford moglo bi se jednostavno zaključiti da je jedini cilj njena života bio Hitler.

 PRIJATELJICA “ENGLESKOG PACIJENTA”

Zanimljivo je da je Unity bila dobra prijateljica s braćom Almasy – Janosem i poznatijim Laszlom, potomcima ugarskog plemstva. Janos von Almasy bio je prijatelj Unityna brata Thomasa, koji ih je i upoznao. Bio je proučavatelj astrologije i okultizma, čime su se bavili i neki nacistički prvaci, osobito Hermann Goering. Unity Mitford postala je čest gost na velikom obiteljskom imanju Almasyjevih gdje je jednom prilikom upoznala i mlađega Janoseva brata Laszla, poznatog putnika i člana ugledne britanske Royal Geographic Society. Laszlo je bio pilot, crtač mapa i odličan poznavatelj Sahare. Oba brata bili su pristaše nacionalsocijalizma. Laszlo je 1941. pristupio afričkom korpusu pod zapovjedništvom Erwina Rommela, gdje je koristio svoje bogato topografsko znanje. Umro je 1951. godine od posljedica amebne dizenterije. Njegov lik poslužio je kao predložak poznatog ratnog filma Anthonyja Minghellija “Engleski pacijent” iz 1996. u kojemu je glavni lik kontroverzni mađarski geograf, grof Laszlo de Almasy, crtač saharske mape i ljubavnik udane žene. Ipak, njegov lik u filmu u velikoj je mjeri dorađen i, prema mišljenju mnogih, prikazan puno pozitivnije nego što zaslužuje.