Magarci i konji

U petak je nakon dugo vremena održan pičken party. I to ne kod mene, za promjenu. Na meniju sukladno tomu dobra spiza, kolači i cuga. I neizostavne teme – muškarci. Valjda je Ana zaključila da je vrijeme recesije krajnje vrijeme da nastavimo s naprasno prekinutim kružocima koji su nekako utihnuli s naglim povećanjem članica sa zlatnim okovom na prstenjaku. A kako je love u državnim i kućnim budžetima sve manje, a proporcionalno tomu i seksa među djevama bajnima, Ana je pod hitno pozvala izvanrednu sjednicu na kojoj se raspravljalo o stanju u kokošinjcu.
Generalni zaključak, ovih zlatom okovanih i onih koje samo to što nisu je taj da je stanje u popriličnom sranju. A da nas, generalno (uz iznimku nas nekoliko koji smo već godinama ne u banani, nego u najtrulijoj banani) čeka još veći čemer i jad, zaključak je s kojim su se svi ili gotovo svi morali složiti. I nema tog političara i političke zajednice koja bi to popravila. Proračunsko stanje doživljenih orgazama u prvom dvoipomjesečju ove godine ispod je bilo kakve razine normale i pameti, s tim da sam ja došla u iskušenje da dam ostavku na mjesto tajnice naše male zajednice jer im definitivno zakidam za ionako ispod svake razine tolerancije prosjek. Potreban je, zaključak je, hitan rebalans, balans, izbalans, dobalans, prebalans, zabalans… i u najgorem slučaju (za neke najboljem) posegnuti za susjedovom imovinom i napraviti izmjeru i proračun. Na opće zadovoljstvo svoje i bližnjih svojih. Jer zadovoljena žena je sretna žena, zadovoljna žena, neživčana žena, nasmijana žena… Pa kad vidiš te dobre vibre koje šire pozitivu u kući, oko kuće, na poslu, u društvu onda bi se malo više pažnje pridavalo tome. Jer nema gore stvari nego imati posla s nezadovolj(e)nom, ne(zado)voljenom ženom. Grizu sebe i sve oko sebe, još ako su na dijeti najebalo sve oko nje…
Ma žene moje, kako vi ne kužite da nije bitno koliko je seksa nego kakav je! Možeš se seksat jednom godišnje, ali ako je to ono pravo bolje će ti nego dati seks serviraju svakodnevno, a ne uživaš u njemu, rekla je Vedra.
Ma daj Vedro, ne zvizdi… Onda bi ja, ako se ikad više budem imala prilike poseksati u životu, bez obzira bio dobar ili loš, trebala doživjeti takvu ekstazu da ćete sve vi nakon toga ić na višegodišnju kolektivnu apstineciju ne bi li doživjele iskustvo kao ja. A ja bi po tome trebala doživjeti takvo uzvišenje da bi se komotno nakon toga ko Edita Majić mogla zarediti i na miru umrit a da nisam umrla u neznanju, rekla sam, a onda su se skoro pa počele sprdat sa mnom.
A sestro mila, bitna je kvaliteta i kvantiteta, jedno bez drugoga ne ide. A kod nikoga u zadnje vrijeme očito nema baš ni jednog ni drugog – zato i jesmo tu, rekla je Vedra.
Ja se onda nemam što žalit. Jer je najbolje živjeti u neznanju. Lipo je rekla moja baba Mare da je lako s magarca na konja, a nije lako s konja na magarca. Dakle drage moje, ispada da sam ja u prednosti pred vama. Nemam ni konja ni magarca. Po svim zakonima ja bih trebala biti sretna i vesela. Nemam nikoga da mi skače po glavi, ne moram, ako nemam volje, ni kuhati, ni prati ni peglati, a bogme ni pravit se da uživam ako me nije baš volja, pa opet nisam hepi i kul. Bar u ono vrijeme kad se ide leć tila bi il konja il magarca da me bar češka malo po leđima, pogladi po kosici…
Ja mijenjam svog konja za malo tvog mira i tišine. U kompletu s njim dajem i zdravu, veselu i nemoguću djecu, a ako baš i ne želiš takvu trampu, njih poklonim babi i didi…
Ma daj Nina, pa što ti misliš da mene zanimaju isluženi konji? Rađe ići pješke nego jahat takvog konja…