Na deponiju će se bušiti rupe kako bi se našlo tijelo Doloresine majke

– Drago mi je da se konačno nešto pokrenulo i da se moj put u Zadar isplatio. Još jednom zahvaljujem svima koji su me podržali i koji su pomogli da se moj glas čuje. Ujedno zahvaljujem i zadarskoj policiji i sucu koji je dao nalog za potragu. Želim znati gdje je mojoj mami grob i zapaliti joj svijeću kako to dolikuje. Dok se to ne dogodi, ja neću imati mira – rekla je Dolores

Apel Dolores Filipović (17), kojim je paleći svijeću pred zadarskim deponijem u Diklu u prošlu nedjelju pozvala nadležne institucije da započnu potragu za tijelom njezine ubijene majke Ljubice Filipović Sorić (39), kako bi ju mogla dostojanstveno pokopati, čini se da je ipak stigao na prave adrese. Naime, sudac Županijskog suda Ante Anić, zadužen za istragu u ovom slučaju, ispisao je u srijedu nalog temeljem kojeg će zadarski policajci krenuti u dodatne pripreme terena, a potom konačno i u potragu koju željno iščekuje maloljetna Ljubičina kći.
– Drago mi je da se konačno nešto pokrenulo i da se moj put u Zadar isplatio. Još jednom zahvaljujem svima onima koji su me podržali i koji su pomogli da se moj glas čuje. Ujedno zahvaljujem i zadarskoj policiji i sucu koji je dao nalog za potragu. Kao što sam već rekla, ja samo želim da mi pronađu mamu i vjerujem da će policija odraditi svoj posao. Želim znati gdje je mojoj mami grob i zapaliti joj svijeću kako to dolikuje. Dok se to ne dogodi ja neću imati mira – rekla je Dolores dodajući kako se nada da će se njena želja uskoro ispuniti.
Bušit će se rupe
Kako saznajemo, traganje za tijelom Doloresine majke koje se, ako je vjerovati priznanju ubojice Zorana Sorića (57), već 16 mjeseci nalazi na gradskom deponiju pod tonama smeća, trebalo bi započeti najkasnije za dva tjedna. Prije toga provest će se rekonstrukcija događaja na licu mjesta, odnosno u stanu u Ulici Benka Benkovića gdje je par tada stanovao. Od dva predložena načina – uklanjanjem smeća sloj po sloj te bušenjem rupa, sudac Anić odlučio se za ovaj drugi te je ispisao četiri mjeseca iščekivani nalog za početak potrage. Za bušenje rupa, po nekoliko na površini od metra četvornog, najvjerojatnije će biti angažirana jedna specijalizirana zagrebačka tvrtka, a policajcima će s uvježbanim psima tragačima u pomoć doći gospićki GSS-ovci.
Sorić je svoj zločin policiji priznao tek godinu dana nakon počinjenja, a do tada se temeljem prijave o nestanku koju je brodsko-posavskoj policiji podnijela njezina kći zabrinuta što joj se majka ne javlja, pokojna Ljubica vodila kao nestala. Dogodilo se to 4. prosinca prošle godine u prostorijama zadarske policije kada je bio na još jednom u nizu obavijesnih razgovora. Ispričao je da se 17. prosinca 2009. godine kada je u Zadru sniježilo posvađao sa suprugom oko psa. U žaru svađe navodno ju je gurnuo, nakon čega je pri nespretnom padu udarila glavom o rub namještaja i preminula. U staru od posljedica tijelo joj je položio na deku i razmotanu kartonsku kutiju od televizora, srolao, oblijepio trakom i prethodno se uvjerivši da nema očevidaca, na ramenu s četvrtog kata zgrade bez lifta iznio i odbacio u kontejner za smeće. Mjesto zločina potom je brižno i detaljno počistio, uklonio sve Ljubičine osobne stvari te se preselio.
Lagao da ga je napustila
Svima koji su za Ljubicu pitali, pa tako i maloljetnoj Dolores koja je zajedno s njima živjela sedam godina, rekao je da ga je napustila te da ne zna gdje je. U prikrivanju zločina Sorić je išao i korak dalje pa je nakon što je Dolores prijavila majčin nestanak osobno došao u Dragalić gdje djevojka živi s ocem i maćehom i pozvao ju na razgovor uz večeru. Gledao ju je u oči i uvjeravao u priču nudivši joj i dalje korektan odnos kakav su imali dok su živjeli u zajedničkom domaćinstvu, kazavši joj da mu se može obratiti ukoliko joj bilo što zatreba. Djevojka mu je u prvi mah povjerovala jer je prema njoj on uvijek bio pažljiv, no “crv sumnje” sa svakim je danom koji je prolazio, a majci nije bilo ni traga, sve više “nagrizao”. Nakon punih godinu dana agonije djevojka se, primivši najgoru moguću vijest, morala suočiti i s majčinom smrću i sa Sorićevim lažima, a predstoji joj i mučno suđenje.
Sorić, inače umirovljeni pirotehničar koji je ostao bez ruke sve do podlaktice tijekom razminiranja terena nedaleko od Drniša, nalazi se u pritvoru zatvora u Zadru od priznanja u prosincu prošle godine, a u posjet mu dolaze trojica sinova.