Prazna zapuntelska škola postaje - ambulanta

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Zapuntelska luka oživjet će tek na ljeto

Na zapadnom  dijelu otoka Molata, udaljenom od Zadra 21 nautičku milju smješten je Zapuntel. Osim  ovog mjesta na otoku se nalaze  Molat i Brgulje. Mjesni odbor  Zapuntela pripada Gradu Zadru.

Kako se živjelo nekada, a  kako sada na Zapuntelu razgovarali smo s predsjednikom  MO Ivom Petrovićem.

Kako je opustio  Zapuntel?

- Prema posljednjim izborima prema biračkom spisu, u  mjestu živi 67 stanovnika. Prosječna dob je preko 70 godina i  to su mahom umirovljenici.  Mladih obitelji s djecom nema.  Jedina djeca koja se nađu na  otoku su ona koja posjete bake  i djedove vikendom. No u mjestu ima 98 stambenih jedinica  što bi, dakle, značilo da se ima  gdje živjeti, kazuje Petrović.  Zapuntel ima pet registriranih  obrta. Jedan je ribarski, potom  trgovina na malo, gospodarski  obrt uzgoj koza i dva su ugostiteljska.

- Domicilno stanovništvo  uglavnom se bavi poljoprivredom i ribolovom, ali samo za  svoje osobne potrebe. Vinograda imamo do 3 tisuće trsova i  300 stabala maslina. Ove smo  godine zasadili oko tisuću kilograma krumpira što je, ako  usporedimo s 2009. i 2010. godinom, gotovo 70 posto više,  pojašnjava predsjednik MO  Zapuntel.

Kako se živi danas, tako se  živjelo i prije više od 100 godina, samo što je bilo više stanovnika.

- Početkom 1900. godine na  Zapuntelu se stanovništvo intenzivnije nego je to danas, bavilo poljoprivredom i od toga  su živjeli. Sadio se kukuruz,  pšenica, stanovništvo je uzgajalo krave i koze. Zanimljiv je  podatak da je u mjestu 1948.  godine živjelo 250 stanovnika.  Nakon Drugog svjetskog rata  mještani su sami sagradili školsku zgradu. Školsku godinu  1963/64. pohađalo je 40 učenika. To je bila škola od prvog do  šestog razreda, dok su sedmi i  osmi učenici pohađali u Molatu, pojašnjava Petrović.

Već početkom sedamdesetih  godina dolazi do naglog pada  broja učenika tako da je u školskoj godini 1970./71. nastavu  pohađalo osam učenika. Smanjenje broja učenika bio je prvi  znak raseljavanja.

Kako je kazao Petrović, vrlo  brzo nakon Drugog svjetskog  rata Zapunteljci su krenuli prema Sjevernoj Americi. Neki su  se vratili na rodni otok, a neki  su ostali. Četiri učenika u zapunteljskoj školi godine 1978.  zatvorili su školu sve do danas.

- Najintenzivnije iseljavanje  dogodilo se tijekom šezdesetih  i sedamdesetih godina kad su  mnogi Zapunteljci otišli 'navigati' te su od tvrtki dobili stanove u Splitu, Rijeci ili Zadru.  Njihove supruge zajedno s djecom su se odselile s otoka na  kopno, a škola je u potpunosti  ostala prazna, priča Petrović.

Školska zgrada dugo godina  je zjapila prazna bez ikakvih  sadržaja da bi se posljednjih  godina krenulo s njezinom sanacijom. Grad Zadar im je u tu  svrhu donirao određena financijska sredstva. Plan je da se u,  sad već bivšu školsku zgradu,  smjesti mjesna ambulanta. Vrijednost radova premašuje iznos od 300 tisuća kuna.

Zaštita vapnenice

Od gospodarskih grana turizam je vrlo razvijen, i to osobito nautički. Tijekom ljeta na  plutači se veže i po desetak  jahti. Što se tiče privatnog  smještaja, na Zapuntelu postoji svega desetak apartmana.

Nakon Drugog svjetskog rata kad se domicilno stanovništvo počelo iseljavati, oni koji  su ostali u borbi za preživljavanjem počeli su proizvoditi  vapnenac u objektima nazvanim vapnenice ili, kako bi rekli  domaći ljudi, japnenice.

- Vapnenica je kamena kuća  sagrađena od suhozida, odnosno mocire kružnog oblika. U  njoj su mještani danonoćno u  razdoblju od 20 do 25 dana  pekli kamen na vatri. Ovakav  oblik proizvodnje vapna odvijao bi se u danima nakon berbe  grožđa, dakle tijekom rujna i  listopada. Mještani bi sjekli  okolnu planiku i crniku s kojom  bi ložili vatru. Visoka temperatura pogodovala je nastajanju vapna iz kamena. Potom bi  Zapuntelci stavili vapno u brodove, odnosno bracere i kaiće  te ih po otocima prodavali. To  im je bio jedini izvor zarade,  pojašnjava Petrović, dodajući  da je mještanima bilo potrebno  4 do 5 mjeseci da bi došli do  novca. Dug u mjesnoj trgovini  podmirivao bi se kad bi mještani zaradili sredstva prodajom  vapna.

Za vapnenicu nisu znali ni  profesori na građevinskom fakultetu u Zagrebu. Ovu  građevinu odlikuje osobiti  način gradnje u obliku kupole,  bez korištenja željeza i betona.

- Samo za izgraditi kuplu,  mještani su koristili kamenje  teško i po 100 kilograma. Vapnenica je visoka 5 do 6 metara,  a promjera 10 metara, ističe  sugovornik.

S obzirom da i dalje na otoku  postoje mnoge vapnenice koje,  doduše, nisu u funkciji, imaju  vrijednost osobito zbog svoje  izvornosti. Stoga čelni ljudi  MO Zapuntela imaju u planu  od vapnenice stvoriti brand te  su kontaktirali Upravu za zaštitu kulturne baštine.

Da bi se stanovništvo, a osobito ono mlađe životne dobi  vratilo na otok, Petrović smatra  da bi trebalo uspostaviti brzobrodske linije.

- To je glavni uvjet da stanovništvo može živjeti na otoku, a raditi u Zadru ili obrnuto.  Da bi se gospodarstvo moglo  razviti na otoku, potrebno je  pojednostavniti proces nabave  potrebne dokumentacije za otvaranje obrta. Točnije, potrebno je stvoriti temelje da bi se  moglo živjeti, napominje Petrović.

Među problemima je svakako što vodonosac još dostavlja  vodu na otok.

- Prije deset godina govorilo  se da će za pet godina voda  poteći slavinom, no ništa od  toga. Krenula je vodovodna  mreža od Zadra prema Lukoranu te je trebalo nastaviti do  Molata. Međutim, vodovodna  mreža je došla do Lukorana i  stala, zaključuje Petrović.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno