“Rođenje” za jedinu učenicu na Molatu

Ovo je bila tristota izvedba ove predstave i čast mi je da sam je izveo u ovoj školi za Josipu. Posjet ovoj školi se dogodio u sklopu projekta “Male škole”, tijekom kojeg idem u škole s najmanjim brojem učenika, koje su dislocirane i rijetko posjećivane. Djeca koja idu u takve škole su odvojena i ne uživaju u stvarima u kojima njihovi vršnjaci uživaju, rekao je glumac Dražen Šivak
Josipa Gaši, jedina učenica trećeg razreda, ujedno i cijele Osnovne škole Zadarski otoci, Područne škole na Molatu, u četvrtak je imala priliku uživati u zabavnoj i edukativnoj predstavi “Rođenje”, u izvedbi Dražena Šivaka. Predstava je nastala u režiji Zijaha Sokolovića, u sklopu projekta Thearto, kojim se želi educirati djecu kroz umjetnost.
I mještani na predstavi
– Uzbuđena sam zbog predstave jer na Molatu nisam imala prilike gledati ništa slično. Bila sam par puta u Zadru i pogledala sam nekoliko lutkarskih predstava, ali ovo je drugačije i vrlo sam sretna zbog toga što ću imati priliku pogledati predstavu u svojoj školi, ispričala je Josipa, odlična učenica trećeg razreda koja je, pored toga što je jedina učenica u školi i jedino dijete svoje dobi na otoku. Na pitanje je li joj dosadno, rekla je da nije jer ima tri starije i jednu mlađu sestru, pa joj vrijeme uz školu i igru brzo prolazi. Osim toga obitelj ima i psa pa se Josipa s njim igra.
Budući da na otoku rijetko kad imaju priliku sudjelovati u ovakvim kulturnim događanjima predstavu su došle pogledati i Josipine starije sestre, mještani te učiteljica Petra Paunović. Njoj se nakon završetka fakulteta ukazala prilika da radi kao učiteljica na Molatu, što je prilika koju je objeručke prihvatila, jer je vrlo teško naći posao u struci.
– Moram istaknuti da je Josipa divno dijete, pametna učenica s kojom je vrlo zabavno i lako raditi. Mnogo je lakše imati samo jednu učenicu jer joj se u potpunosti mogu posvetiti, a možemo i fleksibilnije kreirati satove, objasnila je rad s jednom učenicom učiteljica Petra. Na pitanje kako su joj prolazili dugi zimski dani na otoku, rekla je da bi uvijek našla neku zanimaciju i način na koji bi osmislila dan pa bi joj radni tjedan brzo prošao. Ona preko tjedna živi i radi na Molatu, a vikendom ide u Zadar.
Učiteljica Petra, Josipa i njene sestre malobrojna su mlađa populacija na ovom otoku u udaljenom dijelu zadarskog arhipelaga. Ostatak populacije su umirovljenici koji su došli uživati u miru i ljepotama otoka.
Fahrudin Nikšić, knjižničar na otoku, kaže da već dugo godina na otoku nema mladih obitelji, a izgleda da bi i Josipina obitelj uskoro mogla otići. Naime, njene starije sestre bi trebale ići u srednju školu, ali budući da nisu uspjele dobiti mjesto u Đačkom domu, morale su odgoditi svoje školovanje dok se obitelj ne preseli na kopno. Nakon što oni odu, školske klupe molatske škole zjapit će prazne, ali sada se još uvijek učionicama ori veseli dječji smijeh male Josipe. Ona se i u četvrtak, zajedno s ostalim okupljenim mještanima veselo nasmijala smiješnim situacijama iz predstave “Rođenje”, u kojoj je Dražen Šivak pokazao što sve može jedan glumac pokazati i dočarati samo svojom gestikulacijom, glasom i tijelom.
– Projekt Thearto je s radom započeo u Austriji 1996. godine, a u Hrvatskoj prije osam godina. Zijah Sokolović i ja pokrenuli smo rad na edukaciji djece kroz kazalište. Znači, koristimo kazalište da bismo djeci govorili o nekim temama koje su im nepoznate. U ovoj predstavi govorimo o rođenju, začeću, trudnoći i o svemu što se događa u maminom trbuhu te još neke stvari o glumcu i što je on. Do sada smo napravili još dvije predstave “Matematika” i “Telefon”, a PU zagrebačka nam je naručila predstavu “Droga”, koju smo napravili za učenike 7. i 8. razreda osnovnih škola, objasnio je Šivak.
Tristota izvedba
Dodao je da prilikom rada na predstavi postoje određena pravila pa tako glumac ne smije imati nikakve rekvizite niti scenografiju. Govori samo svojim tijelom, čistom glumačkom vještinom. Osim toga u pravilu nikad ne igraju u kazalištu već idu u učionice zato što drže do kvalitete komunikacije s djecom kako bi ona mogla reagirati i sudjelovati u predstavi.
– Ovo je bila tristota izvedba ove predstave i čast mi je da sam je izveo u ovoj školi za Josipu. Posjet ovoj školi se dogodio u sklopu projekta ‘Male škole’, tijekom kojeg idem u škole s najmanjim brojem učenika, koje su dislocirane i rijetko posjećivane. Djeca koja idu u takve škole su odvojena i ne uživaju u stvarima u kojima njihovi vršnjaci uživaju. Ta su djeca potpuno drugačija od one u gradu. Manje su socijalizirana, njima treba više vremena, s njima treba polako, za razliku od gradske djece koja su katkad na granici nervoze i vrlo su socijalno osviještena. Vrlo brzo komuniciraju s više ljudi istovremeno, na više različitih razina. Za njih predstavu igram puno brže, objasnio je Šivak.
Dodao je da su prije nekoliko godina odigrali 100 besplatnih predstava po otocima gdje su nastupali s predstavama “Matematika” i “Telefon”, i tada su već imali fantastične situacije s djecom. Naime, tada su se susreli s djecom koja nikada u životu nisu imala priliku vidjeti predstavu. Ovo je bilo čudesno iskustvo i za glumca, kao i za djecu. Šivak je rekao da ih škole rijetko zovu da nastupaju kod njih jer su najvjerojatnije zatrpane različitim ponudama među kojima ne mogu uvijek odabrati kvalitetu. Ipak, kad ih jednom pogledaju, uvijek ih zovu ponovno jer nude nešto kvalitetno.
– Ovo je prva predstava na kojoj sam radio i moram reći da smo uložili vrlo mnogo truda i rada u nastanak ove predstave. Osim toga puno je teže raditi za djecu nego za odrasle. Naime, odrasli se ponašaju onako kako se od njih očekuje, a djeca onako kako se osjećaju. Dakle, odrasli će pljeskati bez obzira svidjelo im se ili ne, a djeca neće. I to te oplemenjuje i poziva da budeš iskreniji. Ova je predstava u biti legitiman nastavak edukacije, odnosno nadopuna edukacije, objasnio je Šivak. Kazao je da se prilikom rada na predstavi konzultiraju sa stručnom literaturom te brojnim stručnjacima.
Dodao je da im je sljedeći projekt predstava o nasilju, što je u zadnje vrijeme gorući problem među djecom.