Teško je bilo biti Zadranin

Taj time-out je trebalo zvati barem deset sekundi kasnije. Tek je bio započeo napad i moglo se kalkulirati, a umjesto toga su se dobile sudačke ruke u zraku što se automatski radi nakon time-outa – rekao je Ante Pavić, nekadašnji kapetan momčadi iz Mocira
Teško je bilo biti Zadranin u subotnje predvečerje. Većini od njih raspoloženje je pokvarila neumoljiva kiša, no oko 1.000 njih koji su u Mocire došli podržati rukometaše za ulazak u Premijer ligu definitivno je oprao hladan tuš nakon posljednjeg sučeva zvižduka. Devet sekundi prije kraja sve se činilo kao da je iz najbolje ikad ispričane priče. Unatoč vodstvu Zadra tri četvrtine utakmice, žilavi Istrani su uspjeli ostvariti dva gola prednosti, a ostalo je tek tri minute do kraja. Onda je uslijedio pravi delirij na krcatoj tribini Mocira, sve se okrenulo na zadarski mlin i pobjeda je praktički bila u džepu. Drama je ipak pripala Puležanima koji su s(p)retno pronašli put do izjednačenja te tako pokvarili feštu koja se mogla opipati na svakom koraku dvorane. Poseban ugođaj ispunjenih Mocira predvođen grlatim navijanjem 100 tornadovaca davao je vjetar u leđa domaćim rukometašima koji nisu u odlučujućim trenucima utakmice znali to i iskoristiti, već su pogreškama dopustili protivniku da odnese cijelu sezonu u nepovrat. Umjesto da se veliča uspjeh koji je bio nadomak ostvarenja, čule su se riječi bolnog prizemljenja kod svih onih koji su očekivali iskorak svojih ljubimaca u Premijer ligu. Slično je bilo s Miroslavom Čačićem i Antom Pavićem koji su obilježili zadarski rukomet u dvije epizode Zadra u prvoligaškom društvu od osnutka Hrvatske. Za Čačića, koji je predvodio onu generaciju davne 1993./94. kad su Zadrani prvi put ugledali elitu, nije bilo dvojbe da je pobijedio iskusniji i kvalitetniji protivnik, a ostaje golemi žal za propuštenom prilikom.
– Odlična utakmica puna svega onog što rukomet može ponuditi. Na nesreću Zadar nije uspio ostvariti pobjedu iako im je sve išlo na ruku od fenomenalnog ambijenta do odličnog suđenja. Na kraju je cijela sezona stala u samo devet sekundi koje su pokazale da ovoj momčadi nedostaje iskustva koje je potrebno u takvim situacijama – Čačićev je prvi dojam nakon utakmice koja je definitivno trebala završiti drukčije da su domaći rukometaši prekršajem ili dva uspjeli zaustaviti pokušaj gostiju.
– Trebalo je praviti prekršaj već na prvom primanju lopte, a ne dopuštati da se gosti primaknu na devet metara gdje je puno teže reagirati. Također je vrlo ključno bilo izvođenje sedmeraca, promašilo ih se čak četiri u nizu što je previše u ovako bitnim utakmicama. Istrani su pokazali karakter, puno su iskusniji i kvalitetniji te su imali odličnog vratara (Badurina op.p) te srednjeg vanjskog (Tomašev op.p) koji je bio nerješiva zagonetka za našu obranu. Šteta je najviše za ovaj prekrasan ambijent koji se dugo nije vidio na Mocirama – kazao je Čačić te nestao iz dvorane koja će još neko vrijeme biti dom drugoligaša, a u praznini prostora koji je tek pet minuta prije bio dupkom pun teško je bilo naći sugovornika koji bi pokušao dati barem nekakvu utjehu nakon svega viđenog na terenu. Srećom, naišao je pripadnik posljednje generacije prvoligaša s Mocira 2004. godine, tadašnji kapetan Ante Pavić, koji danas nosi sudačku uniformu. No srce nije zaboravilo Zadar koje će kod Pavića kazati da je nesretno zbog neuspjeha, ali razum govori da je pobijedio protivnik koji se znao nositi s velikim ulogom koji je utakmica nosila.
– Na kraju su Zadrani pali kad je bilo najpotrebnije. Imali su veliku priliku pri 13:9, onda u situaciji kad su imali dva igrača više 12 minuta prije kraja, no izgleda da je veliki ulog donio svoje. Gosti su pritiskali, djelovali su odlučnije i na kraju su znali uzeti ponuđeno. Nema tu opravdanja kad se radi o velikim utakmicama. Tad je napotrebnije pronaći mirnoću i ne griješiti – reći će Pavić koji najvećom pogreškom smatra posljednju minutu u kojoj se, po njegovim riječima, prerano pozvao time-out.
– Taj time-out je trebalo zvati barem deset sekundi kasnije. Tek je bio započeo napad i moglo se kalkulirati, a umjesto toga su se dobile sudačke ruke u zraku što se automatski radi nakon time-outa. Tada je sviran pasivan napad, naš igrač ne ispušta loptu na vrijeme i zarađuje isključenje. Nakon toga se ne pravi prekršaj u devet sekundi do kraja te su gosti došli do prilike koju su iskoristili. Sve to je bio uzrok lošek trenutka zvanja minute odmora – detaljno će Pavić koji je samo poželio da se nakon ovog ne dogodi i nešto gore.
– Samo me strah da nas ovo sad ne pokoleba pa da se sve raspadne. Sezona je bila uspješna, stvorila se jedna generacija koja obećava te se unatoč ovom neuspjehu pokazala da dobro radi. Treba se skupiti i pokušati dogodine – na odlasku će Pavić.
Teško je tako nešto reći, a kamoli i napraviti, pogotovo u trenutku kad je sav trud naporne sezone otišao u vjetar. No druge nema nego da Paleka i igrači sve ovo pokušaju zaboraviti i u iduću sezonu uđu s istim ambicijama pa će i u Mocirama valjda stići malo prvoligaškog sunca.