Pašmanu triba samo više Rosalina

– Samo ove godine posadili smo 225 kg krumpira. Pomidor nam je glavna kultura i prodamo ga više od dvije tone, kaže Rosalina koja na svom imanju, uz pomoć obitelji, uzgaja i sve drugo povrće, ljekovito i aromatično bilja, ima vlastito ulje, vino, likere i sir… Sve što proizvede proda na kućnom pragu ili kroz turizam
Redovitim korištenjem  većih količina povrća  u prehrani pomaže  se fiziološkoj ravnoteži organizma i smanjuje rizik od oboljenja. Potreba organizma za takvim razmišljanjem dolazi nastupom  vrućih ljetnih dana u kojima  je u ishrani nezaobilazna lagana spiza kao što su salate  od povrća baš kao i kuhano  povrće.
Nutricionisti, mišanca i  Ninski statut
Nutricionisti preporučuju  kao najpovoljniju količinu  povrća u dnevnom obroku  400-500 grama odnosno godišnje 150-180 kg. Znalo se  to još i u rimsko doba kada  se uzgoj povrća počeo širiti  na ovim prostorima.
Uz samoniklo jestivo bilje  poznato kao mišancija kojih  je samo S. Ožanić determinirao čak 73, širio se uzgoj  kupusa, rotkvice, blitve, artičoke, šparoge, mrkve i dr. 
Stoji zapisano kako je Ninski statut iz 12. st. pravno  štitio neke povrtne kulture  kao što su luk, salata, bob,  slanutak, repa, grah, lubenica, dinja, ljutika, broskva  (podzemna koraba) i dr.
Krumpir se u Dalmaciji  počeo uzgajati 1767. godine,  a rajčica je došla još kasnije.
Širenje povrtnih  kultura
Širenje povrtnih kultura  bilo je spontano, bez utjecaja javnih službi sve do dolaska Ivana Zottija za pokrajinskog poljoprivrednog nadzornika krajem 19. stoljeća  koji je potaknuo rad na unapređenju povrćarstva. Po cijeloj Dalmaciji putujuću  učitelji održavali su predavanja, a u rasadniku u Arbanasima osnovan je pokusni nasad… Još prije gotovo sto  godina, točnije 1914. godine  Dalmacija je proizvodila dovoljno povrća za svoje potrebe. Današnja proizvodnja ne  zadovoljava vlastite potrebe  tako da se primjerice samo  rajčice i krastavaca uveze  oko 35%  potreba. A potražnja upravo za tim vrstama povrća u vrućim ljetnim  danima najveća je.
Poduzetnički duh na  vlastitoj zemlji
Zna to i Rosalinda Banić iz  Kraja na otoku Pašmanu koja upravo na proizvodnji  rajčice u zaštićenom prostoru, ali i na otvorenom, ima  najveću zaradu.
 U njenom poduzetničkom  duhu ima prostora za rad i  to na vlastitoj zemlji, ali i  onoj u zakupu.
Mnogi mještani je sa  čudom gledaju, ali ona se  neda smesti. Pašman je i turističko mjesto koje uz klasičnu turističku ponudu  može pružiti i čari tzv. robinzonskog turizma, a uz  oranice i vrtove ima maslinade, a i more.
I sve to ujedinjeno  je u  obrtu za morski ribolov, trgovinu i turizam i u obiteljskom  poljoprivrednom gospodarstvu čiji vlasnik i nositelj je Rosalinda.
Od rasada do likera i  ovaca
Njeni ukućani – otac Ivan,  majka Marica i suprug Ivan  zovu je od milja direktoricom, jer ona organizira, vodi  i odrađuje vrlo zahtjevan  posao proizvodnje rasada,  uzgoj rajčice i krastavaca u  zaštićenom prostoru i na otvorenom, uzgoj paprike,  krumpira, peršina, celera,  kapule, češnjaka i lubenica  na otvorenom, uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja, maslina, vinove loze, ulov ribe.
 Uz to drži 13 ovaca, pravi  ovčji sir i više od 20 vrsta likera zašto je ishodila posebnu dozvolu, suši smokvu…
– Otočne proizvode prodajem na štandovima u Ždrelcu i Kraju, prodaju se i na  kućnom pragu kao i na sajmovima i manifestacijama.
–  Radimo preko dva hektara zemlje, što je za otočne  prilike puno, a suprug Ivan  zaposlen u Jadroliniji i roditelji koji su u mirovini  uključeni su u obiteljski posao. Bez njihove angažiranosti sasvim sigurno ne bi ni  bilo moguće odrađivati ovakav obim posla s obzirom na  različitost proizvodnji i dislociranost parcela, kaže Rosalina.
Pustolovi u uvali  Lanđina
Maslinade su uz uvalu  Lanđina sa južne strane otoka do kojeg vodi makadam  koji je moguće samo dijelom  proći terenskim autom, a potom auto putem težaka kamenim mocirama širokim  više od dva metra.
 Na vezu su dva mala ribarska broda kojima se lovi riba,  a u uvali kamena kućica  predviđena za Robinzonski  turizam. Na predjelu Gnjilina  radi se novi gospodarski objekt za ovce, a u škrapama se  uz ljekovito bilje sadi kapula i  krumpir.
–  Samo ove godine posadili  smo 225 kg krumpira, što je  sasvim sigurno najviše na  otoku. Pomidor nam je glavna kultura i prodamo ga više  od dvije tone, govori bez  daha Rosalina, mlada žena  koja je završila i tečaj za povrćare koji je prije dvije godine organiziran u našoj županiji.
Više od tisuću tona povrća
Kao što je već i napomenuto proizvodnja povrća u Dalmaciji još prije stotinjak godina bila je samodostatna. Izuzetak nisu bili ni otoci.
 Samo otok Pašman s oranica i vrtova kojih po podacima  Zavoda za statistiku ima 217  ha davao je zavidnu proizvodnju povrća, poglavito krumpira. Ukoliko bi se i danas aktiviralo barem 10% površina,  uz prosječan prirod 30 t/ha ,  odnosno 60 t/ha za dvije kulture godišnje na istoj površini  sa ovih prostora moglo bi se  plasirati na tržište 650-1.300 t  povrća.
 – Krunu uspješnoj turističkoj sezoni – našoj jedinoj  uzdanici može dati samo  vlastiti poljoprivredni proizvod,  zaključuje Rosalinda,  iznimno marljiva i poduzetna otočna žena od koje je u  ovo teško vrijeme potrebno  učiti.