Prvi projekt uzgajališta ribe kod Luke spriječio sam osobnom akcijom

Slika korisnika valentinam
Otvoreno pismo načelniku Općine Sali Zoranu Moroviću (2)
Radilo se o koncesiji za uzgoj bijele ribe na poziciji luške vale – Hrhorovice. Krenuo sam u Luku na sakupljanje potpisa mještana. Potpisali su svi. Čak i oni kojima je koncesionar obećao radno misto su potpisali. I normalno, pobjedu je u ovom slučaju odnio narod, luški puk, stoji u otvorenom pismu Nenada Marčine
Arif SITNICA
Nenad Marčina

Marčina je zbunjen u šoku, s matematikom totalno posvađan.  Takav je  zaključak donio saljski načelnik na otvoreno pismo poslano u  ime Grupe  birača kandidata Nenada Marčine za MO Luka. Rekao je i kako je u  Luci  za  mjesne puteve uloženo sedam puta više nego  u Savru, a  ne kako je Marčina tvrdio  pet puta više u Savru. Ispričavam se mještanima Savra jer u društvu kolegica vodičica, poslovnih partnera te stranih  putnika šetajući mjestom i uvalom Ilom zbunila nas je novoizgrađena  infrastruktura, koja  košta. A tko je drugi mogao uložiti u savarsku infrastrukturu ako  nije lokalna zajednica. Ovim putem čestitke lokalnim savarskim političarima. Kapa do neba, stoji u otvorenom pismu Nenada  Marčine.

Glasno o puknutoj cijevi

Tvrdite da kada Marčina dođe u Luku čuje nešto i to uvrsti u medije,   pa tako i o puknutoj vodovodnoj cijevi prema ambulanti. Znači, trebao   sam prešutiti, a sama liječnica Bratović je izjavila mojim kolegama kako  u  ambulanti nema tekuće vode punih godinu dana te kako je medicinski   tim prisiljen donositi vodu u plastičnim kantama. Želite Lučane i liječnicu Bratović uvjeriti  kako bi voda protekla slavinom isti dan odnosno kada je i protekla. Buni me kukavičluk tadašnjeg predsjednika, vlasnika   dućana i kafića  Dražena Marčine i nedostatak hrabrosti da općinskoj  vlasti poruči kako treba hitno ukloniti kvar.  Pa zar nisu gosti kafića u  vlasništvu obitelji  Dražena Marčine bili prisiljeni piti  slanu vodu. Pametnom dosta.

Tvrdite i kako želim pokupiti zasluge za investiciju sanacije  obale. Objasnite mještanima kako će i doći do sanacije obale, a mjesta  Luke nema  ni u promisli u projektima Općine Sali. Je li u pitanju još  jedno prazno  obećanje koje ne drži vodu ili će se sanirati obala od dobivenog novca od   prodaje luške škole u iznosu od 120.000 eura. Prema Vašim riječima  ovaj  novac pripada isključivo Luci. Zahvale mi nisu potrebne jer  je poznato  kako sam često hvaljen  od mojih kolega vodiča, zadarskih i lokalnih političara, običnih osoba  u zadnjih 15-ak godina. Odradio sam na  tisuće sati  bez novčane nagrade. Te aktivnosti Udruge vodiča na kojem je moja  malenkost bila na čelu prepoznata je na cijelom  području Lijepe naše, a i  šire, Za angažmane  nagrađeni smo godišnjom Nagradom Zadarske  županije i Grbom Grada Zadra. 

Nedovoljni trud

Mjesto Luka je prepoznata po mojim uradcima i ne samo Luka već i   Vaše rodno mjesto Žman kao i druga otočna mjesta.  Dapače,  autor sam i  prvog općinskog turističkog prospekta.  Tvrdite kako ste se potrudili da  se broj kaveza ne povećava u  luškoj vali, na području Velog Žala. Nedovoljno je to u što  sam   siguran milijun posto.  Ako sam mogao ja kao jedinka spriječiti kaveze u  luškoj vali, tada je mogla i lokalna samouprava.  Odnosno, barem ne dozvoliti stalna proširenja marikulture s novim kavezima.

Pa da se prisjetimo moje borbe, mojeg slučaja. Radilo se o koncesiji za   uzgoj bijele ribe na poziciji luške vale – Hrhorovice, koju je od Zadarske   županije ishodovao mještanin Damir Škara. U razgovoru s Miroslavom   Marčinom, luškim kroničarom, saznao sam kako će zahvaljujući kavezima luška vala,  u narodu zvana Zlatna vala, tijekom kratkog vremena postati nepodnošljiva za kupače i ugroza za riblji fond. Nabrojio  mi je tada   pokojni Miroslav njemu poznate primjere kazavši kako uz kaveze treba   zaboraviti na luški turizam. Urgentno sam reagirao kao novinar i radeći   tada na HTV-u potražio sam tadašnjeg župana Šimu Prtenjaču. Marčina,   nemoguća je to misija, kazao mi je župan dodajući kako je  Damir Škara   dobio koncesiju. S tim odgovorom nisam bio zadovoljan, mozak mi je   radio sto na sat. I konačno, sinula je ideja koju je  Prtenjača  odobrio. Nijedna vlast ne može protiv naroda, a Lučani nisu zadovoljni s  kavezima.  Luka treba marinu s kojom slijedi infrastruktura, razvoj,  živi  se za turizam i od turizma. S marinom se otvaraju   obrtnička radna mjesta  i ona za  ugostitelje, hotelijere, turističke i druge djelatnosti. A ne kavezi i  šporkica  s par otvorenih radnih mista. Krenuo  sam potom u angažman u Luku na  sakupljanje potpisa mještana. Potpisali su svi. Samo je jedna osoba odbila potpisati. Čak i oni kojima je  koncesionar obećao radno misto su   potpisali.  I normalno,  pobjedu je u ovom slučaju odnio narod, luški  puk.

Radari i uzgajalište

Nažalost, u vrijeme kada se davala koncesija po drugi puta nisam bio  nazočan, a nitko me nije  obavijestio što se Lučanima sprema. Dapače,  jednom me u Luci posjetio  tadašnji načelnik Basioli kojemu sam, u nazočnosti Dražena Marčine,  poručio da luška vala ne smije biti središte  marikulture, već krvotok razvoja, a to može samo otvaranjem marine. I  zato tvrdim da je za lušku ekološku katastrofu isključiva krivnja dosadašnjih struktura lokalnih političara i luških  mjesnih odbora.  Izjavili ste  2004. godine načelniče Moroviću kako radarski sustav neće biti u blizini   ljudi jer su Grpašćak i Telašćica daleko od naselja. Izjavili ste  i ostali živi.   Umjesto da se tamo u prirodnom ambijentu ugrade radari,  vojska se  primješta i radari  dolaze na Velu Stražu  kako bi zračili Lučane i susjede  Ravljane. Za Lučane nema pomoći, nema spasa, narod živi s dvije elementarne nepogode, zračenjem i morskim  zagađenjem. Luka je mjesto s  namanje probijenih poljskih puteva i najmanje izgrađenih vatrogasnih  puteva. Vojska stoluje na   Veloj Straži na katastarskoj čestici  Luke, a strojevi vojne inženjerije najmanje sudjeluju u mjesnim radovima. 

Međutim, u Vašem odgovoru očekivao sam i potvrdu dolaska u Luku,   glede ispunjenja obećanja koje ste dali. Konačno je došlo vrijeme da se  sazna koliko se plaćaju poslovni prostori  i tko troši taj novac.  Niste mi  odgovorili na pitanje zašto se Cromarisovo uzgajalište smješteno na  luškoj  katastarskoj čestite zove Uzgajalište Žman? Jeste li se htjeli dodvoriti svojim sumještanima glede dobivanja glasača ili se nešto mutno  valja,  a dio novca  od koncesije odlazi u Žman, a ne u Luku.

Neki gospodin koji se potpisuje kao Škarpun uz Vaš odgovor pita Vas   koliko će godina morati žitelji Općine Sali vraćati novac za kredit za saljsku rivu. Odnosno, koliko ste sredstava uspjeli povući iz EU? 

Kako sve to čujem, vidim, doživim, moram biti u šoku. A što se tiče    Vašeg odgovora kako sam posvađan s matematikom i jesam upravo zahvaljujući Vama, jer u Vašem mandatima načelnikovanja jedino Vaša ekipa nije uspjela nijedan strateški projekt realizirati. Sve su to neke druge   lokalne samouprave  napravile. Presedan je to u povijesti hrvatskog   načelnikovanja, taključuje se u otvorenom pismu Nenada Marčine.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno