»Pisanje je način na koji živim, na koji tugujem i slavim«

Poezija i elektrotehnika. Zagreb i Zadar. Majka i žena s karijerom. Sve to i mnogo više nalazi se u Ani Bogdanić, 36-godišnjoj inženjerki elektrotehnike, Zadranki sa zagrebačkom adresom, koja je nedavno objavila svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom Ljubav bez tvoje. Knjiga je objavljena u vlastitoj naknadi u malom broju primjeraka, a može se nabaviti samo kod Ane osobno i u zadarskoj knjižari Forum.

Želi se vratiti uz more
Inače, Ljubav bez tvoje je zbirka od sedamdeset i četiri ljubavne pjesme u slobodnom stihu i prozi. Nastale su u vrlo kratkom razdoblju, prošlu jesen i zimu. Kako kaže autorica, pjesme su, kao što govori i naslov, o neuzvraćenoj ljubavi.
– Ljubav bez tvoje je krik duše, iskren, spontan i nefiltriran, govori Ana, a tako svjedoče i komentari čitatelja koje nerijetko njene riječi pogode u dušu.
Ana je odrasla u Zadru, gdje je završila osnovnu i srednju škole te u Zagreb otišla na Fakultet elektrotehnike i tamo i ostala zbog posla. Zaposlena je u tvtki Ericsson Nikola Tesla u Zagrebu kao razvojni inženjer digitalne elektronike, preciznije dizajn i integracija sklopova u FPGA komponentama.
Ipak, Zadar stalno u srcu i mislima.
– I slani zrak i zalazak sunca. Ne prođe dan da ne pomislim kako bi bilo lijepo živjeti tamo. Sad su mi djeca i njihova škola na prvom mjestu, ali nadam se da će me put vratiti uz more, govori Ana kojoj je pjesništvo ljubav od malena.
– Možda zbog mame. Najljepše uspomene koje imam s njom vezane su uz pjesme i šah. Bilo je tu i filozofije, ali te rasprave bi često završile gorkog okusa. Pišem jako dugo, pisanje je način na koji živim. Način na koji slavim i način na koji tugujem, govori Ana koja stoga nije pisala s namjerom da objavi zbirku.

Dobre reakcije
– Iako ne mogu reći da mi ta pomisao nije bila jako draga. Otkad nas je pandemija pozatvarala počela sam pjesme objavljivati na društvenim mrežama. Nedostajali su mi ljudi, valjda. Nisam imala neka očekivanja. Samo sam htjela izbaciti to iz sebe. Međutim, pjesme su naišle na jako pozitivne kritike i počela sam razmišljati o pjesničkim natječajima. Tako sam se javila i na tradicionalni natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu Zvonimir Golob, gdje su moji stihovi bili iznimno zapaženi, barem su mi tako rekli. Relativno brzo nakon toga sam objavila i svoju prvu zbirku, koju je priredio i uredio Mladen Pavković. Iznenadilo me je što je knjiga naišla na dobar odaziv pa razmišljam i o drugom, proširenom izdanju. Ljudi koji su mi se javili, u stihovima su našli upravo ono zbog čega pišem, suosjećanje koje im je probudilo uspomene i snove. Zapravo je poezija u mom životu otkad pamtim, samo je trebalo hrabrosti podijeliti ju s drugima, govori Ana Bogdanić.

Pjesme kao skice
Imala je, kaže, ponuda od nakladnika za objavu ove zbirke, ali ipak ju je objavila u vlastitoj nakladi, dok te ponude planira iskoristiti za naredne objave.
– Voljela bih imati promociju i u Zadru, ali trenutne okolnosti zbog pandemije otežavaju bilo kakvo planiranje. Čak smo do daljnjeg morali odgoditi i planiranu promociju u Zagrebu. No, ako i ne bude promocije za ovu zbirku, nadam se nekim druženjima, poput pjesničkih večeri, govori Ana.
I dalje piše. Kaže da ima dovoljno pjesama za drugu zbirku, ali da će to ipak malo pričekati.
– Trenutačno radimo glazbeni album, tako da ću se okušati i kao recitator. Glazbu je napisao Milivoj Štefanec, koji surađuje i izdaje svoje CD-e s nekim francuskim autorima. Na albumu će biti nekoliko pjesama iz ove zbirke, ali i neke novije. Taj album me iznimno veseli jer sam recitirati počela i prije nego sam počela pisati, najavila je.
Pjesme koje piše su prilino intimne tematike i razgolićuju najdublje osjećaje autorice. U tome je možda i njihova ljepota.
– Još kao dijete sam naučila pričati o osjećajima i stvarima koje me muče. Izgovarajući ih one gube na težini. Stavljajući ih na papir, nered misli protkanih preplavljujućim osjećajima dobiva oblik i vraća se meni u ruke. Pjesme su mi najdraži oblik izražavanja jer imaju ono što najviše cijenim, sažetost i dubinu. To su skice prema kojima se u čitatelju mogu nacrtati – nezaboravne slike, završila je u pjesnikom stilu Ana.

Digitalna elektronika
Zbog poslla je, nakon završenog FER-a, ipak odlučila ostati u Zagrebu.
– Zbog nekih kompromisa sam odustala od znanosti, ali nisam htjela odustati od toga da radim u razvoju. Budući razvoja analogne elektronike, koja je bila moja prva ljubav na fakultetu, ima jako malo u Hrvatskoj, krenula sam s razvojem digitalne elektronike. Ipak, moje područje interesa je široko, pa radim na poziciji gdje sam u kontaktu i sa analognom i digitalnom elektronikom i softwareom. Ta širina mi je izniman gušt, govori Ana.

Nije jadikovka nego životna snaga
Zbirku Ane Bogdanić recenzirao je poznati hrvatski književnik, Josip Palada.
– Autorica nas niskama slobodnih stihova, kiti (kao Havajke turiste cvijećem) i poziva na putovanje i čitanje (jer proglašena je godina čitanja). Toči ona nektar, ali i ostale supstance o životu, spoznajama i događajima, svojom kazuistikom, koja ima ritma, koja ima žalopojki, koja ima istina o vjernosti i ne vjernosti. Njena, na poseban način iskazana poetika ima živost, životnost, realnost koja sve pobjeđuje i ljepotom nadrasta. Jadikovka nikako nije to njeno pjevanje, nego snaga životne sile. Uz sve: križeve, golgote, nedaće, izdajstva, obmane, prevare, Ana lirskim dnevnikom plovi u visine. Nadrasta događaje, te život svoj, kao i obitelj samohrane majke održava. Čak knjigu lirike o svom iskustvu nam objavljuje i daruje. Ova knjiga je dnevnik ljubavi, kao i neuništivosti iste u života slavi, napisao je Palada za Časopis za književnost Kvaka.