Nikada neću zaboraviti premijeru u Solinu

Igrali smo protiv Cibalije. Ako se ne varam utakmica je završila 2:2. Dobio sam jedno poluvrijeme u tom dvoboju, a imao sam 16 i pol godina – kazao je Surać

Kao vino, što stariji to bolji. Ako ova uzrečica može doslovno opisati nekoga, onda je to Jakov Surać, kapetan prvoligaša sa Stanova. Malo je onih koje je na kraju netom završene sezone iznenadila izjava: “Nisam još za staro željezo. I dalje želim igrati za Zadar”. Takav je od početka svoje karijere, a ona traje pune 22 sezone. U Prvoj HNL. Debitirao je s nepunih 17 godina, još tamo davne 1992. godine. I od tada uvijek srce ostavlja na travnjaku. Jednostavno to je Jakov Surać, igrač bez kojeg Zadar ne bi bio ono što jest.
– Sjećam se naravno, nikada neću zaboraviti svoj debi. Bilo je to u Solinu davne 1992. godine – kazivao je Surać prisjećajući se tih ratnih dana.
– Igrali smo protiv Cibalije. Ako se ne varam utakmica je završila 2:2. Dobio sam jedno poluvrijeme u tom dvoboju, a  imao sam 16 i pol godina. Bile su to ratne godine, a kao izbjeglica stanovao sam u Hotelu Iž. Ante Jurjević mi je dao šansu i ja sam je iskoristio. Iskreno u tim sam se trenucima još igrao nogometa i nisam razmišljao da će nogomet biti moj život. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da bez “bubamare” neću moći. Sjećam se da nisam mogao vjerovati da sam dobio prvu plaću, to mi je izgledalo apstraktno. Kao da novac nije moj.
Zvijezda Zadra tada je bio Mate Šestan, Jakovljev prvi rođak.
Nogomet prva ljubav
– Mate Šestan i ja smo prvi rođaci, moja mama i njegov otac su sestra i brat. On je tada bio zvijezda Zadra, a ja sam bio mladi igrač. Naravno da mi je puno pomagao u tim trenucima kada sam započinjao svoju nogometnu karijeru. Sjećam se da je svih iznenadilo kada me Jurjević uvrstio na spisak putnika koji su 1992. godine otišli na turneju po SAD-u. Zadar je bio prvi klub koji je otišao na turneju izvan granica Lijepe naše od proglašenja neovisnosti. Bili smo u San Pedru i New Yorku. Naši iseljenici su nas svugdje dočekivali raširenih ruku. Sve je za mene u tom trenutku izgledalo kao san.
Nakon 22 godine na prvoligaškim travnjacima još uvijek ne želite u “staro željezo”.
– Jednostavno je, dokle god budem mogao pomoći na travnjaku, dok budem sposoban pratiti ritam treninga i utakmica neću napustiti aktivno igranje nogometa. Jednostavno se ne osjećam starim za nogomet. Radi se o mojoj velikoj ljubavi, a i genetika me je predodredila da u ovim godinama mogu aktivno igrati. Vidim da je i Zanetti produžio ugovor u Interu. Pa onda mogu i ja u Zadru.
I dalje ste kapetan Zadra iako većinu utakmica počinjete s klupe.
– Kada počinjem od prve minute onda nosim kapetansku traku, a  inače je kapetan Jurica Buljat. Što se tiče mojih ulazaka s klupe to je isključivo moja odluka. Prije sezonu ili nešto više, odlučio sam da neću svojim prisustvom kočiti razvoj mladih igrača. Jednostavno je trebalo otvoriti prostor igračima poput Luke Begonje i drugih, i odlučio sam da je bolje pomoći u nekim određenim trenucima ili u završnicama utakmice. Mislim da je odluka bila dobra, a to pokazuje i napredak nekih od tih igrača. Ja ću uvijek biti tu da pomognem kada nešto krene naopako.
Osvrnuo se Jakov na netom završenu sezonu u kojoj je Zadar remijem na Stanovima u posljednjem kolu uspio sačuvati prvoligaški status.
Zadar ispred svih
– Možda se netko neće složiti sa mnom, ali smatram da je ovaj ostanak u prvoligaškom društvu veći uspjeh, nego kada se Zadar dvaput plasirao u Ligu šest. Ove sezone Prva liga je smanjena za tri kluba, a prošle za četiri. U oba navrata Zadar je ostao prvoligaš. A to nije bilo nimalo lako. Ne umanjujem vrijednost plasmana u Ligu šest, ali tada su nam se poklopili neki rezultati pa smo u konačnici u toj Ligi imali manje bodova od klubova koji su bili plasirani iza nas. Zato smatram da je ovaj ostanak i to u ovim okolnostima, bilo teže ostvariti. Bilo je oscilacija ove sezone, imali smo kikseva na svom travnjaku, ali smo isto tako imali perfektnih izdanja na gostovanjima. To govori da je ova momčad stasala i da se od ovih igrača mogu očekivati velike stvari.
Na okupljanju ste rekli da očekujete iskorak u ovoj sezoni. Kako, ako odu neki od stožernih igrača poput Perice, Mršića i Begonje?
– Smatram da smo ove sezone izgubili 5-6 bodova kada to nismo smjeli. Jednostavno koncentracija nije bila na potrebnoj razini. S tim bodovima bili bismo 5. ili 6. na ljestvici. To je taj iskorak koji se očekuje u ovoj sezoni. Nažalost, klubovi poput Zadra prisiljeni su stvarati i prodavati svoje igrače. Mršić je proveo četiri sezone u Zadru, imao i loših i odličnih predstava i sada je to naplatio i otišao u Split. Perica je eksplodirao tijekom sezone, na početku ga nije bilo niti u kadru. Begonja je rastao iz utakmice u utakmicu i stigao do razine kada se za njega zanimaju mnogi klubovi. Smatram da je svih njih izbacila momčad. Zašto se, s nekim drugim igračima, u sljedećoj sezoni ne bi dogodila ista stvar?
Pojasnio je Surać na što pritom misli.
– Uvjet za iskorak je da 80 posto momčadi ostane na okupu. S više entuzijazma moramo ući u početak priprema, a onda to prenijeti na cijelu sezonu. Svatko od nas igrača može dati još 15 ili 20 posto više i onda Zadar može očekivati taj iskorak. Smatram da ove sezone možemo biti još jači. Buljat je u ovome trenutku naš stožerni igrač, a kada prođe kompletne pripreme bit će 50 posto jači, nego ove sezone. Tu su Terkeš i Con od kojih puno očekujem. Došao nam je Mario Grgurović koji je gladan pravog nogometa, pun motiva da se vrati na staze kojima je nekada kročio. Tko kaže da se nećemo još pojačati. Mislim da straha za Zadar neće biti u sezoni koja je pred nama. Kada s ponosom nosiš Zadrov dres i daješ sve od sebe na travnjaku, rezultat ne može izostati – kazao je na kraju razgovora Jakov Surać.