Počastio sve susjede u Donjim Grusima

Slika korisnika admin
Arif SITNICA
Dio sudionika druženja - Jusupi, Milini, Čuline i Zorići u konobi kod Škrce

Čovjek nije rođen da živi sam, kaže Dragan Čulina, poznatiji po nadimku Škrce. Pod motom "Družimo se, susjedi!" ovaj poduzetni Briševljanin rodom i Murvice, a podrijetlom iz Pridrage, pozvao je u subotu navečer sve stanovnike briševačkog zaselka Donje Grusi u svoj  dom i novouređenu konobu na druženje uz domaće iće i piće.

 - Odazvali su se gotovo svi, kaže Škrcina supruga Marinka ne krijući zadovoljstvo. Ovaj zaseok, gdje brojnošću prednjače starosjedioci Jusupi i Milini, Čuline su odabrali za mjesto svog življenja prije 25 godina, neposredno nakon što su uplovili u bračne vode.

- Kupio sam teren, malo pomalo sagradio kuću i u sklopu kuće autoradionicu, govori Čulina. U radionici je, veli, provodio većinu vremena nakon što bi odradio svoju smjenu u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Zadar čiji je dugogodišnji djelatnik. - Upornim radom i razumijevanjem može se sve postići, ističu Mladenka i Škrce ponosni i na svoju djecu Luciju i Andreja koji privode kraju svoje studije u Zagrebu.

 - Naši susjedi su nas od prve prihvatili, pomogli da se snađemo u novoj sredini i na tome smo im puno zahvalni. Dobri sujedi zlata vrijede, govore Čuline potvrđujući staru izreku - "Bolji susjed blizu, nego brat daleko". S druge strane i susjedi u Donjim Grusima imaju samo riječi hvale za njih. - Mogu biti primjer u svakom pogledu, kaže Krsto Jusup, umirovljenik koji još itekako radi, proizvodi presadnice i u svom povrtnjaku uvijek ima svježeg povrća, a u polju masline i vinograd. Za njim ne zaostaju ni ostali Jusupi i Milini, mahom uspješni maslinari i vinogradari. Ono u čemu su svi suglasni je da su se u poljednje vrijeme i ljudi u njihovu zaselku, pritisnuti svakodnevnim, ponajprije egzistencijalnim brigama, počeli zatvarati u svoja četiri zida i otuđivati jedni od drugih. - To nije dobro i zato je ovo druženje svima itekako dobro došlo, kaže i Iva Zorić, glavna medicinska sestra na Odjelu tranfuzije zadarske Opće bolnice, koja odnedavna s dijelom vlastite obitelji - suprugom Đokom i sinom Nikolom živi u novoizgrađenoj kući u Grusima Donjim. A podrijetlom je iz obitelji Grabovaca, iz Grusi Gornjih. Grusi, pod čijim imenom se Briševo po prvi put spominje i to u XI. stoljeću.

Zanimljivo, no pustimo sada povijest i vratimo se druženju. A ono je kod Škrce počelo u konobi uz domaći sir, pečenu janjetinu, domaće kolače i vino. Konoba je uređena u starinskom - rustikalnom stilu i puna je detalja iz prošlih vremena. Kameni zidovi, drveni namještaj i kamin... Sve kao nekada. Uslijedilo je evociranje uspomena iz prošlih vremena, razgovori susjeda, a potom i pjesma i ples na dvorištu uz taktove gitare i harmonike briševačkog dua Vagabundo, mladih glazbenika Ive i Mate Suraća. Stariji su produžili odlazak na počinak, a mlađi feštali do ranih jutarnjih sati i poručili: Ponovilo se! Kod Škrce ili kod nekog drugog u svim našim zaselcima i mjestima jer družeći se međusobno jedni od drugih učimo. Ili, kako reče Škrce, druženje nije sve, ali bez druženja sve je ništa.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno