Jeftini proizvodi po akcijskim cijenama

Slika korisnika admin
KOLO SREĆE - NOVA STARA EMISIJA

Gromoglasno su najavljivali, a onda je jednog dana na RTL-u uskrsnulo  "Kolo sreće". Moram priznati da ni u ona davna vremena to nisam gledao,  mada je onda voditelj bio genijalni i neponovljivi Oliver Mlakar. Oh, kako  ja volim kako je on to radio. Jednako ugodan glas je imao i Ivan Hetrich,  ali je on bio previše služben, dok je Oliver uvijek bio i za zafrkanciju.  Meni je osobno najveća čast bila kada je prije dvadesetak godina, Oliver  na nekoj manifestaciji, na Hrvatskoj televiziji rekao: "A tu i tu pjesmu je  napisao Mario Padelin". Nikad, ali nikad nitko nije ljepše, pravilnije i  ugodnije izgovorio moje ime. Ali, pustimo sada moje traume iz mladosti.   Kada je ovo novo "Kolo sreće" u pitanju, prvo, što mi je išlo na živce je  najava "Oliver Mlakar se vraća u Kolo sreće". Pri tome se zaboravilo  staviti u podnaslov da se vraća samo kako bi najavio emisiju, a pravi  voditelji su dvoje mladih ljudi. A kakvi su oni? Sad... Tko bi se god našao  u situaciji da mora naslijediti Mlakara na mjestu voditelja, već bi u  samom startu bio hendikepiran i zato je nemoguće ocijeniti njihov rad s  obzirom da bi ih se odmah moralo uspoređivati, a to se, kao što rekoh ne  može. Jedino bi primijetio da bi Mirković trebao malo uzeti u obzir da se  Kviz radi za cijelu Hrvatsku pa bi shodno tome trebao govoriti tako da  nastoji suzbiti zagrebački naglasak. Da je neka lokalna televizija u  pitanju, onda dobro, ali ovako...

Sam kviz se u principu i ne bi mogao nazivati kvizom, nego više igrom  pogađanja. Jer, kakvo ti znanje i opća kultura treba da bi pogađao riječ na  osnovu nekoliko slova. U biti, zabava za ljude koji vole jednostavnije  stvari, tj. da uspiješ nešto pogoditi, a da ti pri tome ne treba neko  formalno obrazovanje, ili opća kultura. Skoro su sva slova otkrivena, ti  slučajno pogodiš, a ukućani se dive tvome znanju kao da si u najmanju  ruku Kotiga, Miočić i ona treća lovica u jednoj osobi. Zabava za široke  mase i ništa više, a to što je u Americi ovakva forma na programu već  desetljećima ne znači ništa. Tamo je ionako ogroman broj ljudi doslovno  polupismen.

NE MOGU VJEROVATI DA ONI NE MOGU VJEROVATI

Jedna od stvari koje me na tv-u uvijek mogu razveseliti je emisija "Krv  nije voda", koja se permanentno pušta i reprizira na malim ekranima  /doduše, koliki su sada ekrani ovih novih televizora, mislim da ih se više  ne može ni zvati malima/. To je meni tako smiješno da me baš nekako  oraspoloži. Dosta mi je naravno samo par minuta, jer više ne mogu  izdržati, ali naprosto ne mogu vjerovati da nitko od autora emisije ne  primjećuje da se u svakom drugom kadru ponavlja rečenica "ne mogu  vjerovati". Dobro, nije stalno. Ponekad kaže i "nemrem vjerovati".U  jednoj sam epizodi izbrojao točno 11 puta. Pa ja to ne mogu vjerovati, da  oni to ne mogu vjerovati!

JA NE MOGU VJEROVATI U TAKVU BAHATOST

U ovoj epizodi "Krvi što nije voda" situacija je sljedeća. Bračni par je  umislio da u Lijepoj našoj mogu živjeti nekakav imaginarni "američki  san", san kakav postoji samo u glupastim i naivnim filmovima koje nam  serviraju nacionalne tv-kuće pa su malo dizali kredite, ulagali u poslove i  kako to već po tradiciji biva propali i sada im kreditodavci žele uzeti  kuću. Naravno, nisam mogao dugo gledati takvo nešto, ali me jako  zaintigrirala sljedeća rečenica naratora: "Anita se osjeća jadno zbog  posjete ovrhovoditeljice, a sljedećeg dana još je jadnija, jer je u dućanu  prisiljena kupovati jeftine proizvode po akcijskim cijenama."  Pazite, dragi  čitatelji, koja je ovo rečenica!  Jadna je, jer mora kupovati po akcijskim  cijenama. Pa kako se drukčije i kupuje nego po akcijskim cijenama? Nije  ni čudno što im je ovrhovoditelj na vratima nakon takvog bahatog  razmišljanja... Čekaj malo! Onda ispada da sam i ja jadan jer kupujem  "jeftine proizvode po akcijskim cijenama". Baš sam jučer bio u jednom  dućanu koji je zbog zatvaranja imao popust od 30% i pokupovao puna  kolica tjestenine, konzervi i detredženata - sve po "akcijskim cijenama".  Ja sam dakle jadan. Čudno. A baš se nekako dobro osjećam. A nisam  poduzetnik.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno