Obnova kuće počela i završila na temeljima

Problem obnove javio se u samom početku. Naime, prostor predviđen za izgradnju “Novog naselja” u vlasništvu je “Šumarije”, a “Novo naselje” nikad nije ucrtano u prostorni plan. Zbog navedenih problema obnova prestaje, a kuće su obnovljene u mjeri koju je zaduženi izvođač radova izveo
Ivan Vrkić iz Kruševa, sin Šimuna Vrkića, godinama živi u neizvjesnosti oko obnove očeve kuće koja se već odavno trebala dogoditi. Zbog razočaranja u sustav odlučio je sa svojim problemom izići u medije.
Kruševo, područje posebne državne skrbi, jedan je od primjera nikad dovršenog projekta obnove ratom uništenih naselja. Nakon akcije “Oluja”, plan obnove nekadašnjeg Ministarstva obnove i razvitka uključivao je dislokaciju razorenih i ratom uništenih objekata tijekom ’95. i ’96. godine.
“Novo Kruševo”, kako se naziva nova lokacija domova stanovnika iz Donjih i Gornjih Vrkića te Brajnovića, primjer je neplanske gradnje i nikad dovršenih objekata.
Šimun Vrkić, stanovnik Kruševa, jedan je od onih čija se obećana kuća već više od desetljeća sastoji tek od golih temelja.
Godine 1991. danas 75-godišnji Šimun, odlazi u prognaništvo u Zadar sa suprugom Marijom i njezinom sestrom Stojom, a njegova tri sina i kći odlaze na bojište. Vrkićeva kuća u Kruševu zadobiva oštećenja petog stupnja.
Nakon završetka rata, obećana dislocirana kuća u samom je početku izgradnje, a Vrkić i njegova obitelj vraćaju se i o svom trošku obnavljaju stari objekt.
Godine 1996. obavlja se kontrolni pregled novog objekta, a ’97. Šime Vrkić dobiva rješenje o prekidu statusa prognanika.
Formalno gledano, spomenuto rješenje bi značilo da je država obnovila kuću i da je ona adekvatna za useljenje. No gledajući činjenice, situacija je sasvim suprotna – cijela priča započela je i završila na temeljima.
Zoran Tikulin iz Ureda državne uprave – Odsjeka za obnovu gospodarstva pojasnio je plan premještanja Vrkića i Brajnovića. Problem obnove javio se u samom početku. Naime, prostor predviđen za izgradnju “Novog naselja” u vlasništvu je “Šumarije”, a “Novo naselje” nikad nije ucrtano u prostorni plan. Zbog navedenih problema obnova prestaje, a kuće su obnovljene u mjeri koju je zaduženi izvođač radova izveo.
Prije useljenja u novi objekt, obavlja se tehnički pregled, za koji je zadužen izvođač radova. U slučaju Šime Vrkića, tehnički pregled je obavljen, no ne nad završenim objektom već nad temeljima.
U pravnim spisima pregled Vrkićeve kuće i pregled završenih kuća izjednačeni su, što je rezultiralo rješenjem o prekidu statusa prognanika i završavanjem priče Vrkićevih pred zakonom.
– Jedino što bi Vrkić mogao napraviti jest traženje refundacije sredstava potrošenih za obnovu stare kuće, rekao je Tikulin.
I četrnaest godina nakon rješenja, ništa se nije promijenilo, a mogućih opcija skoro pa i nema ili su potpuno nejasne. Dovršetak izgradnje kuće ne čini se kao potencijalni završetak ove priče.
Nesklad između državnih organa, ali i unutar njih, rezultira slučajevima poput ovog, nikad razriješenima i sakrivenima iza brojne papirologije i neodređenih postupaka. Porazna je činjenica što su Vrkići i ljudi sa sličnim problemima samo jedan broj u gomili nepravilnosti.