Visoke ‘Planine’ u slavonskoj ravnici

Ovogodišnje osmo Osječko kulturno ljeto  okrunila je predstava “Planine”  u izvedbi Zadarskog kazališta  lutaka. Povodom godine koja je  kulturno posvećena Petru Zoraniću i njegovom radu Zadranima otprije poznate “Planine”, koje su  premijerno izvedene 20. lipnja  1997. u režiji pokojnog Marina Carića, ponovno su sa svojom  spektakularnom scenografijom  Mojmira Mihatova ugledale  svjetlo dana. Velika predstava u  kojoj sudjeluje pedesetak ljudi  izvrsno se uklopila u intimni  prostor osječke Tvrđe i izazvala  oduševljenje publike. Za ovu su  izvedbu odifranunu 15. srpnja u  Osijeku Zadrani primili i nagradu festivala za najbolji umjetnički dojam. Zaista je, po  svjedočenju publike, ovo bila jedna od najdojmljivijih predstava  svih Osječkih kulturnih ljeta do  sada.
Za obnovu predstave pobrinula se Milena Dundov, a u  jednoj od uloga pojavljuje se i  sadašnji, još uvijek novi, ravnatelj Kazališta lutaka Zadar  Petar Šimunić. Autor scenske  glazbe i voditelj mješovitog pjevačkog zbora “Condura Croatica” je prof. Ivo Nižić. Zadarski  lutkari su došavši u Osijek nazočili i književnom skupu posvećenom velikom Zoraniću,  kojeg je vodio akademik Josip  Bratulić. Tim su povodom dijelove teksta govorili Gabrijela  Meštrović Maštruko i Zlatko  Košta. Svojom umjetničkom interpretacijom pružili su Osječkoj publici jedinstvenu priliku  da uživaju u hrvatskom jeziku  kojim je pisao Zoranić u 16.  stoljeću. Petar Zoranić svoj je  putopisni roman Planine objavio 1569. godine u Mlecima.  Time je Hrvatska dobila svoj  prvi roman. Sadržajem on je  blizak eurpskom renesansnom  poimanju svijeta, ali ideja koja  prožima djelo u cjelosti je domoljublje i svijest o pripadnosti  hrvatskom  narodu te snaga i  pravo pojedinca i nacionalne zajednice da se bori za slobodu.  Takvim nastojanjem blizak je i  suvremenom hrvatskom čitatelju, odnosno gledatelju, a zbog  uspješne režije, opće likovnosti  kojoj su pridonijeli bakljonoše,  koreografija, glazba i nadasve  gluma zadarskih lutkara, suvremeni gledatelj može bez predaha uživati u skladnom prožimanju svih elemenata predstave.
Predstava je koncipirana kao  put kojom publiku vodi mladi  Zoran (Zlatko Košta) od ulaza  u planine u koje mu pomaže ući  alegorijsko lice, vila Milost (Asja Rebac) preko iskušenja pred  paklenim vratima kroz niz prizora kojima su dojmljivo ocrtane društvene skupine tadašnje  Hrvatske – vlastela, pastiri i mladi, ljubavlju zatravljeni, Zoran  koji prolazi na svom putu kroz  intimnu preobrazbu nesretno  zaljubljenog mladića u nacionalno svjesnog mladog čovjeka  skrušenog pred ljepotom i značenjem tradicije i domovine.  Svoj put on nastavlja  fasciniran  značenjem baštine preko Dinare (Sanja Zalović) vođen vilom  Krkom (Tamara Šoletić), dolazi  u Perivoj od Slave gdje biva  prosvjetljen idejom književnog  stvaralaštva na narodnom, vlastitom jeziku pa preko Skradina  završava svoje hodočašće ponovno u Zadru. 
Zahvaljujući ansamblu Kazališta lutaka ova je ideja domoljubnog ponosa aktualna danas ,  kao uostalom u svakom razdoblju nacionalne povijesti, uprizorena u predstavi doputovala i  u Osijek, našla svoju publiku i  vratila se kući. Nadajmo se da će  Planine nastaviti putovati i širiti  granice umjetničkog stvaralaštva.
Stanislava Aras