Saborski (ne)radnici

Slika korisnika admin

Objavljena je lista srama poslodavaca koji radnicima ne isplaćuju plaće, a objavio je i predsjednik Sabora Josip Leko saborsku statistiku koliko su zastupnici radili, a koliko potrošili. Moglo se tako promišljati o zemlji socijalne nepravednosti, odnosno o radu bez plaće i plaći bez rada.

Naime, spomenuta lista srama ostat će samo politička fama ukoliko radnici i dalje budu radili bez plaće, a i saborski zastupnici će, ako se ništa ne promijeni, iz godine u godinu nazdravljati svom odlasku na dvomjesečni odmor ne vidjevši ništa sramotno u činjenici da su od 146 radnih dana radili samo 68! A i ono što su odradili, od 130 donesenih zakona, 103 je bilo je po hitnom postupku, dok je slika prazne sabornice često bila na meti kritika javnosti kao jasan odraz njihovog neodgovornog odnosa prema radu i poreznim obveznicima koji ih dok i sami nemaju masno plaćaju. Kada su ponešto i grijali saborske klupe više je to bilo ideološko prepucavanje nego konstruktivna rasprava. 

Ako se ni tu nije imalo što za reći, odmarale su se noge, igralo se mobitelom, čitale novine, šaputalo ili se jednostavno zaobišao taj saborski poslić iz snova. Može Leko „lelekati" kako ni on nije baš zadovoljan, no to je sve, saborske se plaće, a prosječna je 16 tisuća kuna, moraju isplatiti svima i onima koji se trude i onima koji šute, a doda li se mimo toga još 5,6 milijuna kuna drugih troškova saborskih zastupnika u ovoj godini, mogu baš i ispiti šampanjac što još uvijek žive povlašteno u zemlji gdje su mnogi poniženi.

Njihovi milijunski troškovi odnose se na korištenje osobnog automobila u službene svrhe, plaćanje cestarine, stana i režija, hotelskih soba, avionskih karata... Ne misle građani da saborski zastupnici trebaju putovati „kočijom", no da su previše letjeli - jesu.

I previsoko su poletjeli u krizi kada radnici štrajkaši čekaju da im netko donese konzervu za ručak jer im nisu isplaćene zarađene plaće. O njihovom životu, izgleda, malo tko misli, ali se zato o tzv. odvojenom životu saborskih zastupnika itekako vodi računa pa ako su od doma daleko preko 50 kilometara dobivaju tisuću kuna!

Neki su saborsko (pa)radno mjesto ipak shvatili odgovornije od drugih pa se, primjerice Grubišić, Vukšić, Šuker, Bačić, Ingrid Antičević Marinović, dosta čuju u sabornici, a postoje i oni poput Keruma, koji se nikad nisu javili za riječ. Kada je Kerum u pitanju on je i među onima koji i nisu potrošili ni kune. Primjerice, Holy, Karamrko, Šeks, nisu trošili, a kao najveći saborski potrošači izdvojeni su Frano Matušić (HDZ), Marin Jurjević(SDP) i Ingrid Antičević Marinović (SDP).

Karamarko nije ni mogao napraviti veće troškove jer je u Saboru malo bio, a i kad je bio je šutio. No, zato je solomonski odgovorio kako saborsku plaću zaslužuje jer ga porezni obveznici plaćaju i da bude šef HDZ-a i konsolidira tu stranku, što je on i radio. Takvom, kako reče, "taktikom" nije mogao biti istodobno na dva mjesta, pa je umjesto aktivnog saborskog zastupnika bio uspješan terenski radnik.

Uostalom kada se uzme u obzir činjenica da (ne)rad saborskih zastupnika ne podliježe nikakvoj strožoj kontroli osim onoj kontroli javnosti, Karamarko je, kada je ovakva sabornica u pitanju, možda samo mudro zaključio kako ima pametnijeg posla.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno