Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

OBITELJSKI PROJEKT Male životinjske priče šalju velike životne poruke

17.07.2020. 08:24


Pretjerano uredna svinja, deva koja ide na natjecanje u pjevanju na Sjeverni pol, bojažljiva sova, dabar koji ide kod zubara-mesara i lasta s amnezijom… Junaci su to zbirke priča, basni za djecu, koje potpisuje Zadranka Sarah Stručić, iako inzistira uvijek da se kaže kako je izdavanje ovih slatkih pričica, projekt njene obitelji, a ne samo njezin. Suprug koji ju je nagovorio, brat koji objavljuje oglas za ilustratora bez njena znanja i troje male djece kao neiscrpan izvor inspiracije, zaista ovo čine obiteljskim projektom. Sve bez izdavača i financijskih potpora, a i same promocije koja je u ovim korona uvjetima uvelike otežana. Male životinjske priče ipak uspjevaju doći do srca onih najmlađih i ispuniti ono što je bio najveći cilj autorice – da roditelji zagrle dijete, posvete mu svoje vrijeme i pročitaju nešto zabavno i poučno.


Sve rade sami
Sarah Stručić je po struci pravnica i radila je u struci dok nije dobila drugo dijete, a tijekom porodiljnog zatrudnila s trećim. Tako je doma već tri i pol godine, a s Evom (9), Noahom (3) i Juditom (1) redovito pjeva, igra se, čita pa su se dječje pričice u rimama nekako same nametnule.
– Uvijek sam nešto piskarala, više onako za sebe i muža, neke šaljive pričice. On me uvijek poticao da se bavim time, ali nisam se baš dala. Čak mi je za rođendan kupio bilježnicu sa zadanim datumom do kojeg moram nešto napisati. Iako je možda imao na umu nešto ozbiljnije, na kraju su to ispale pričice za djecu. Kako je kod nas jako teško nepoznatom autoru naći izdavača, a i sve je to dosta skupo, mi smo cijelu priču ipak uspjeli izgurati sami. Naći ilustratoricu, talentiranu Nejru Turčinović iz Zenice, potom tiskati sve u Zadru… Kako su zbog epidemije isključene i promocije i razne mogućnosti prodaje, orijentirali smo se na društvene mreže, web-shop na našoj stranici gdje pišem i blog. Sve to radimo sami, zato uvijek ističem da nam je to obiteljski projekt. Nad time se mi i smijemo i plačemo, govori Sarah Stručić kroz smijeh.
Tako su Male životinjske priče u prodaji od 1. svibnja i to na web-shopu www.shtorija.hr, a mogu se posuditi i u preko 30 knjižnica u Hrvatskoj.
– Primamo pozive i povratne informacije kako su ljudi zadovoljni i to nam puno znači. U knjižarama nas još nema, tako da malo teže dolazimo do publike. Sve je to dosta skupo, ali mi pronalazimo svoju ‘računicu’ u nematerijalnoj satisfakciji. Meni je osobno ovo sve još nestvarno jer mi nije bilo na kraj pameti da bih nešto objavila, valjda zato što sam uvijek dosta kritična prema sebi. Ali brat mi je rekao, što ako se i nikome ne svidi, znamo da će se tvojoj djeci svidjeti. I tako i je. Zaista su ponosni što njihova mama ima svoju slikovnicu, priča Sarah.


Lasta bez pamćenja, Bojažljiva sova…
U zbirci su priče: Lasta bez pamćenja, Bojažljiva sova, Dabar sa zuboboljom, Deva ide na Sjeverni pol i Kaos kod svinje.
Zasad je tiskano 200 komada svake slikovnice iz ove zbirke, a autorica ima još puno priča i ideja.
– Idemo polako, za nas je već i ovo veliko, ali ideje i želje ne miruju. S obzirom da je sve ovo dosta skupo kad radiš sam, sve ovisi o uspjehu ove prve serije. Osobno bih voljela nastaviti seriju Malih životinjskih priča, makar sa još kojom pričom. Smatram da su životinje odlične kao junaci u pričama za djecu jer kroz basne i najsnažnijima od njih možemo udahnuti neku slabost kako bi se sva djeca mogla pronaći u tome… Lisice su, recimo, u narodu poznate kao lukave i podle, a kod mene je baš lisac taj koji je pomogao lasti bez da išta očekuje zauzvrat. Osim toga, voljela bih jednom izdati slikovnice koje bi tematski pratile određene problematike, možda za djecu koja se po nečem razlikuju od druge djece. Ali to je sve zasad u mojoj mašti, pa tko zna što će biti, priča Sarah.
Što god da radi, Sari je važno da knjiga prvo bude u tiskanom izdanju.
– Imala sam neke ponude da radimo e-knjigu ili youtube kanal i slično. Zašto da ne, sve se to čini dobro, ali htjela sam prije svega da imamo opipljivu tiskanu knjigu u rukama. Možda sam malo staromodna, ali moj cilj je bio da ta knjiga spaja dijete i roditelja, koji su često razdvojeni današnjim načinom života. Zgodno je djetetu dati uređaj pa da sluša samo priče ili gleda crtiće, ali čitanje djetetu u zagrljaju i razgovor o samoj priči donosi puno, puno više. I za dijete i za roditelja, zaključuje Sarah.
 




O ilustratorici


Kad se pojavila ideja o tiskanju slikovnice, Sarah je bila dosta skeptična, ali njezin brat je bez njena znanja na Facebooku objavio oglas da traži ilustratoricu. Dovedena pred svršen čin, od nekoliko ponuda, Sarah je izabrala Nejru Turčinović iz Zenice.
– Nejra je mlada talentirana ilustratorica koja je točno u srž pogodila ono što sam zamislila u svojim pričama. Prihvatila je svaku moju sugestiju i ne samo ispunila, već i nadmašila moja očekivanja. Bilo nam je važno da priču prate šaljive, dječje, a opet nježne ilustracije i to smo i dobili, govori Sarah Stručić.
Nejra je magistrirala građevinarstvo, trenutačno odrađuje pripravnički u jednoj tvrtki, a radi i kao asistent na fakultetu, kao vanjski suradnik.
– Crtam od kad znam za sebe, ilustrirala sam knjigu bajki Još je jutro puno snova koju je izdala Gradska biblioteka u Zenici, a upravo završavam ilustracije za knjigu početnicu namijenjenu djeci predškolskog uzrasta… Inače radim ilustracije, web, grafički dizajn, govori Nejra koju je ova suradnja sa Zadrom također razveselila. Njezini se radovi mogu pronaći na web stranici i društvenim mrežama pod umjetničkim imenom Tefterić.
 
 


Priča o jako urednoj svinji


Sadržaj u Sarinim pričama je životan, zabavan i s poukom.
– U priči Deva ide na Sjeverni pol, deva se na nagovor svojih prijateljica prijavljuje na pjevačko natjecanje, nešto poput životinjskog Eurosonga. Ali kad je shvatila da je prošlogodišnja pobjednica sa Sjevernog pola, prestrašila se kako će ona to odraditi. Ipak, otišla je, pobijedila na natjecanju, ali doduše, smrzla se što god da je obukla na sebe i na kraju je zaključila da je bilo lijepo, ali da ona svoju pustinju više neće napuštati. U priči Lasta bez pamćenja, jedan dječak pogodi lastu kamenom i ona padne u potok. Spasi je lisac koji se brine za nju, ali ona je izgubila pamćenje i zaboravila letjeti. Kako je dolazila zima, već su se dogovorili da će ona kod lisca prezimiti, ali kad je ugledala laste kako odlaze na jug, krila su sama poletjela i lasta je otišla. Poanta je bila ta kako nam nekad i nepoznati mogu jako puno pomoći te se tako stvaraju prijateljstva za cijeli život, kazala je Sarah.
U priči u dabru, pojavljuje se vuk zubar, koji je, iako je završio tečaj za mesara, a ne za zubara, ipak uspio pomoći hrabrom dabru.
Priča o bojažljivoj sovi uči djecu kako se treba suočiti sa svojim strahovima i kako je nekad želja da se pomogne prijatelju veća od svakog straha.
– Meni možda tihi favorit je priča o jako urednoj svinji koja uvijek čisti i glanca svoju kuću. Tako je jednom, nakon što je uredila cijelu kuću, ‘prije no što si priredi kupku, nazvala svoju prijateljicu Ljupku’. Ali umjesto da samo porazgovaraju, Ljupka se najavila da će doći kod svinje, što ovoj nije bilo drago jer je Ljupka imala živahnu djecu. Tako su djeca izneredila svinjinu urednu kuću, što je ova Ljupki na kraju i prigovorila. Kad su Ljupka i djeca otišli, svinja je ipak, koliko god joj je smetao taj nered, otišla u zasluženu kupku. Poanta priče je da treba biti iskren s prijateljima, čak i kad je nešto nezgodno, a i da katkad treba pustiti sve i naći trenutak za vlastito opuštanje, rekla je ova vrijedna majka koja bi htjela ponekad i sama poslušati savjet iz priče o urednoj svinji.