Djeca su temelj svega i na njima zaista svijet ostaje

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Kazališna udruga ''Igrajmo se'' Zadar odradila dvije uspješne premijere
Autor: 
"Igrajmo se" svakom predstavom gura granice s namjerom mijenjanja svijesti okoline i razmišljanja o djeci i mladima, kao i o važnosti rada s djecom i mladima. Posebice uzrastom glumaca, sedmašima i osmašima koji su u kategoriji da nisu djeca, a nisu ni službeno mladi. Vrlo osjetljiva dob, pomalo zanemarena, kao da ne pripadaju nigdje, ističe Matija
Bojan BOGDANIĆ
"Hrabro je skinuti maske"

Kazališna udruga ''Igrajmo se'' Zadar odradila je dvije itekako uspješne premijere. Riječ je o prvoj predstavi autorice Ane Šarić "IRL" i predstavi zagonetnog naziva "Kako se zove predstava" Matije Šango-Šimurine.

Otkrile su kako su tekle pripreme pod okovima pandemije, što ih je inspiriralo, na koje su načine ostvarile odgojne uloge i kako su se poigrale s književnom tradicijom.

Virtualni svijet

Na predstavi "IRL", govori Ana, radili su nešto manje od dva mjeseca što je nedvojbeno kratak period.

- Zbog epidemioloških mjera godina nam je bila dosta rascjepkana, neko vrijeme uopće nismo mogli održavati probe, no nakon povratka u dvoranu odmah smo se bacili na posao. Iako gluma s maskama nije sretno rješenje, barem smo uspjeli normalno održavati probe, priča Ana.

Tema je bila, složili su se mnogi gledatelji, potrebnija nego ikad. Naime, predstava progovara o virtualnom svijetu gdje je, čini se, sve dostupno i sve moguće. Ali, prikazuje se i druga strana medalje, tzv. cyberbullying.

- Mislim da je uvijek dobro pisati o nečemu što nas okružuje, o stvarnim problemima, tako dajemo kritiku društvu, a postoji i taj iskustveni element. Najviše sam bila potaknuta željom da kažem nešto o verbalnom nasilju na Internetu. Živimo u doba kad je prelako nekoga uvrijediti u komentarima na društvenim mrežama, a uživo to većina nikad ne bi napravila. Opasnosti na Internetu su mnogobrojne, mislim da mnogi i pritom ne mislim samo na djecu, nisu svjesni koliko toga o sebi dijele na društvenim mrežama. Nažalost, velik broj djece je i doživio neki oblik cyberbullyinga, govori Ana i zaključuje da je edukacija kako djece, tako i odraslih ključ sprečavanja neželjenih situacija.

Svaka njihova predstava, pa tako i ova, nosi neku poruku.

- Na satovima se trudimo, osim kazališnih tehnika i same glume, djecu učiti i odgovornosti, toleranciji, komunikaciji. Smatram kako sudjelovanje u nekoj dramskoj grupi pomaže da se djeca otvore, postanu komunikativnija, bolji govornici. A na kraju, nadam se i da stvaramo novu kazališnu i kritičnu publiku koja će znati uživati u predstavama, priča Ana ističući niti vodilje rada s djecom i mladima.

Svjesni posljedica

Dakle, htjela je na "daskama koje život znače" osvijestiti problem cyberbullyinga, česte pojave među djecom i mladima.

- Ali, istovremeno nisam htjela poslati poruku da je Internet najgora stvar na svijetu, samo ga trebamo naučiti koristiti i trebamo biti malo svjesniji posljedica, napominje Ana.

Tijekom rada na predstavi, otkriva Ana, djeca su više puta komentirala kako im se sviđa što je tema predstave životna.

- Lako su se mogli uživjeti u događaje na sceni. I djeca i roditelji bili su jako zadovoljni, zaključuje Ana o pozitivnoj recepciji.

Sad su na zasluženoj ljetnoj pauzi, a nadaju se kako će iduća školska godina biti puno bolja i otvorenija, bez zastoja i da će svoj uloženi trud moći predstaviti pred mnogobrojnijom publikom. Ideje i teme se roje, kaže Ana, ali o tom po tom.

Ana je podijelila s nama i smiješnu priču "iza kulisa" u kojoj je glavnu uloga odigrala čokolada.

- U jednoj smo sceni trebali jesti čokoladu i kad sam je donijela na probu da je jedu, skroz su zaboravili na tekst, samo su jeli dok smo mi ostali gledali i čekali da krenu s tekstom, priča Ana slatku dogodovštinu.

Matija je objasnila simboliku neobičnog naslova. Naime, predstava "Kako se zove predstava" je primjer suvremenog kazališta u kojoj je interakcija s publikom postavljena s namjerom dijaloga i uključivanja publike u stvaranje predstave.

- Time je svaka izvedba drugačija, a publika može dijelom promijeniti tijek predstave, naravno onoliko koliko to dozvolimo i želimo. Naš rad temelji se na dramskoj pedagogiji, ali nije isključivo odgajanje djece, već i odgajanje publike, zajedničko učenje o kazalištu i na kraju umjetnički čin, tj. kazališna predstava. Idejno je zamišljeno da svaka izvedba dobije svoj podnaslov koji kreira publika. Publika promišlja s nama, stvara s nama. Svatko ponaosob promišlja o temi i postupcima, stoga je naslov i pitanje i odgovor. Kako zapravo nazvati predstavu koja je tematski vrlo jasna, jednostavna i duhovita, ali ozbiljna i slojevita, tumači Matija.

Dijalog s publikom i tradicijom

Ova predstava primjer je i način rada "Igrajmo se" koji je ovom izvedbom približen publici.

***Više pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)