Iskreno želim da se Zadru dogodi filmska industrija

Forum će biti centralno mjesto projekcija, uz Forum imat ćemo još lokacija, kod crkve sv. Dominika, kod Kazališta lutaka na Poluotoku, u Muzeju antičkog stakla i u Gradskoj knjižnici. Namjera nam je da cijeli zadarski stari dio grada u te festivalske dane bude jedno veliko otvoreno kino. Napomenuo bih da će ulaz na projekcije biti besplatan
Od 24. do 29. ovog kolovoza u Zadru će se održati prvi međunarodni filmski festival ‘Film Forum Zadar’. Kako je do toga došlo? Idejni začetnik, osnivač i direktor tog festivala je njemački filmski redatelj i producent Sergej Stanojkovski. Sergej se rodio u Zagrebu, a već trideset godina živi u Njemačkoj, gdje petnaest godina radi kao filmski redatelj i producent.
Sergej se školovao na čuvenoj filmskoj Akademiji FAMU u Pragu. Već je njegov prvi igrani film „Kontakt” bio 2007. godine kandidat za Oskara. Član je njemačkog udruženja redatelja, i član je francusko-njemačkog filmskog skupa ‘Les rendez – vous franco-allemands du cinema’.
Zadar nije slučajno odabrao. Njegovi roditelji već četrdesetpet godina ljetuju u Ugljanu, gdje imaju svoju vikendicu. Sergejev otac Branko poslovni je čovjek, koji već tridesetpet godina živi i radi u Njemačkoj. Poznajemo se godinama. Branko me zamolio da Sergeju pomognem s informacijama o Zadru i Zadranima. Tako sam se i ja našao u toj priči. Doznao sam i ja od Sergeja nešto o filmskoj industriji. Zapamtite sad ovo: po obrtu kapitala, kreativna industrija u sklopu koje djeluje i filmska industrija je treća industrija u EU, odmah nakon automobilske i metalne industrije. U EU se godišnje u kreativnoj industriji okrene oko 700 milijardi EUR-a. Dio tog novca mogao bi doći i u Zadar. „A kako?” rekao bi moj trogodišnji unuk. Krenimo razgovarati s njim, pa ćemo doznati.
Po čemu će se Zadarski filmski festival razlikovati od drugih brojnih hrvatskih filmskih festivala, kao što su: Pula, Motovun, Dubrovnik, Starigrad?
– Razlikovat će se bitno. Naš cilj je potaknuti inicijativu da se u Zadar dovede filmska industrija, da ona tu u Zadru snima svoje filmove.
Tri aerodroma
Znači nas među ostalom zanima: produkcija, i koprodukcija, što znači da strani producenti doznaju i prepoznaju Zadar kao odličnu lokaciju za snimanje filmova.
Zašto je Zadar odlična lokacija za snimanje filmova?
– Rekao bih skoro pa idealna. Na jednom malom prostoru Zadarske županije imamo i planine, rijeke, jezera, šume, more, otoke. Imamo velike vručine, snijeg, jake vjetrove, divan zalazak sunca… Jednom rječju, sve što treba jednom filmu koji se snima mjesecima, pa i godinama. Znači, nema potrebe za seljenjem ekipe na više lokacija po Svijetu. Sve se to može snimiti tu u Zadru, na jednom mjestu. Upravo je jedan moj hrvatski kolega snimio u Zadru reklamu za zapadnog narućitelja, a radnja reklame se „kao događa” u Africi.
Što je sa infrastrukturom i logistikom u Zadru?
– I tu Zadar stoji relativno dobro. Autoput je približio Zadar Europi i obratno. Šleperi s opremom za snimanje iz Njemačke ili Austrije u Zadar mogu stići za nekoliko sati ili najviše jedan dan. Zadar ima tri aerodroma, Zadarski, Splitski i Zagrebački. Sve je to na 15 minuta, jedan sat ili dva sata udaljeno automobilskom vožnjom od Zadra. U svjetskim putnim relacijama sat-dva je ništa. Zato i mogu reći da su sva ta tri aerodroma – zadarska. Oprema se može dopremiti i brodom ili željeznicom. I nemojmo zaboraviti nešto jako, jako važno: Zadar je sveučilišni grad. To znači da ima velike mogućnosti za razvoj kadrova koji su potrebni filmskoj industriji.
Što bi Zadar financijski dobio sa time?
– Puno. U tom slučaju hoteli bi imali bolju popunjenost. Više bi radili i prijevoznici, taxisti, ugostitelji, zaštitari, zanatlije, (izrada scena) i svakako zaradili bi i brojni zadrani kao statisti. No, to su dugoročni vremenski procesi.
Je li vam je poznato da je još početkom 70-ih godina prošlog stoljeća u Zadru boravio slavni režiser Alfred Hitchock u potrazi za filmskim lokacijama?
– Nisam to znao i ta me informacija izuzetno veseli.
Ispada da ideš njegovim stopama. Zanima me da li će se nakon ovog festivala u europskim pa i svjetskim filmskim krugovima znati za Zadar kao „potencijalno tržište”?
– Već se dijelom zna, ali mislim da je još prerano o tome govoriti.
Kako se može utjecati da se to još više čuje i dozna?
– Vodili smo o tome računa pri odabiru žirija i gostiju festivala. U njemu će sjediti filmski producenti i predstavnici novčarskih fondova.
Gosti Lustig i Bulajić
Na ovogodišnjim filmskim festivalima u Cannesu i Berlinu mi smo već promovirali ovaj naš Zadarski festival. To isto planiramo učiniti i slijedeću godinu.
Hoćemo li u tom slučaju vidjeti u Zadru i neke poznate osobe iz svijeta filma?
– Hoćete. Festivalski gosti bit će među ostalima naš oskarovac, gospodin Branko Lustig kao i naš svjetski poznati režiser Veljko Bulajić. Bit će prisutni i neki poznati glumci, no ne bih sad o imenima, to će ovisiti o njihovim poslovnim obvezama.
Na kojim će se prostorima u Zadru festival održavati?
– Prvenstveno na Forumu. Tu će biti centralno mjesto projekcije, uz Forum imat ćemo još lokacija, kod crkve sv. Dominika, kod Lutkarskog kazališta na poluotoku, u Muzeju antičkog stakla i u Gradskoj knjižnici. Namjera nam je da cijeli zadarski stari dio grada u te festivalske dane bude jedno veliko otvoreno kino. Napomenuo bih da će ulaz na projekcije biti besplatan.
Još bih istaknuo da će u Arsenalu biti festivalski centar. Tu će biti mjesto okupljanja gostiju i sjedište press centra .
Koje i kakve filmove ćemo moći gledati?
– Glavni igrani program europska je koprodukcija u sklopu koje će biti prikazano deset filmova. Osim toga imati ćemo i dokumentarni program sa međunarodnim karakterom. Sa veseljem ističem da ćemo imati i program sastavljen od rada zadarskih filmskih kreativaca.
Tribute to Werner Nekes
Posebna mi je čast najaviti program „tribute to”, koji je posvećen čuvenom svjetskom profesoru, redatelju i najvećem kolekcionaru, Werneru Nekesu. Gospodin Nekes vrh je vrhova u svjetskoj filmskoj avangardi i kolekcionarstvu.
Je si li zadovoljan podrškom zadarske vlasti na ovom projektu?
– Jesam. Osobno sam zadovoljan kako logističkom tako i materijalnom podrškom koju smo dobili od tih struktura. Vjerujem u nastavak takve suradnje. Svima nam je to u interesu. Posebno se zahvaljujem i vrijednoj ekipi iz Arsenala i njihovom direktoru gospodinu Karamatiću koji je prepoznao perspektivnost ovog projekta. Zahvaljujem se i ljudima iz muzeja Antičkog stakla, Gradske knjižnice, Zadarskog sveučilišta i učilišta Algebra.
Sergej, je li ti poznato da su još prije više od četrdeset godina u zadarskom kraju snimani u koprodukciji filmovi o Winetou?
– To mi je poznato i to mi govori da smo na dobrom putu da u Zadar dovedemo filmsku industriju. U međuvremenu je Zadar učinio ogromni infrastrukturni pomak koji ga danas čini još atraktivnijim za tu djelatnost. Iskreno želim da se Zadru dogodi: filmska industrija.
 

Zadrani kao Indijanci

Dok Sergej i ja u kafiću kod Robija ispijamo kapučino, pričam mu o mojim skromnim iskustvima sa filmskom industrijom. Zgoda je vezana za snimanje filma o Winnetou u Zadarskom kraju, točnije u kanjonu rijeke Zrmanje. To se događalo sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća. Nekoliko sam dana bio statist Indijanac na snimanju tog filma. Statiranje se dobro i uredno plaćalo, tako da su se brojni Zadrani prijavljivali za statiranje. Ja sam tada bio četrnaestogodišnjak i kad sam se prijavio za statiranje rekli su mi: a, što ćemo s tobom, nisi ni dijete ni mladić. Ipak su me primili na nekoliko dana.
Rano ujutro ukrcali bi se u autobus i pravac Pueblo, Indijansko selo na maloj livadi koja se nalazila na vrhovima kanjona rijeke Zrmanje. Tamo nas je čekao slijedeći ritual. Prvo skidanje dlaka po prsima i leđima, naravno onima kojima je to bilo potrebno učiniti. Zatim se išlo na bojanje tijela. Kompresor, šprica i za nekoliko minuta si opituran u crvenu indijansku boju. Slijedi oblačenje u indijansku robu, stavljanje perike, preuzimanje nekog indijanskog oružja ili oruđa.
A, sad evo i same zgode sa snimanja, koja mi je ostala najviše u sjećanju.
Nas statiste indijance rasporedili bi po Pueblu i rekli nam što trebamo raditi kad počne snimanje. Najmarkantniji lik Indijanca bio je visoki, košćati, zadranin Krešo. Krešo je bio poznati zadarski lik i uvijek je služio za šou. Tako je bilo i ovaj put! Njega visokog i markantnog stavili su u prvi plan i dali mu zadatak da drži veliki drveni razboj za tkanje tkanine. Imali smo organizatora snimanja, koji je vičući u megafon davao nam uputstva što da radimo.
Upravo kad je organizator najavio: pripremite se, za pet minuta počinje snimanje!, iz grupe Indijanaca koji su bili iza Kreše doletio je kamenčić i pogodio Krešu u glavu. Krešo se okrenuo i ljutitim pogledom tražio tko ga je pogodio. Kad je organizator snimanja najavio: pripremite se, za dva minuta počinje snimanje, doletio je i drugi kamenčić i pogodio Krešu. Krešo se sad vidno ljut okrenuo prema ostalim Indijancima i činio bjesne face.
A kad je organizator najavio: krećemo, snima se, doletio je i treći kamenčić u Krešinu glavu.
I Krešo je krenuo! Bjesno je od sebe odgurnuo veliki tkalački drveni razboj, koji je uz tresak pao na zemlju i raspao se.
I dok je Krešo urlao: jebem vam mater, tko me to gađa, ubit ću ga… ostali Indijanci „valjali” su se od smijeha. U isto to vrijeme organizator snimanja urlao je na megafon: jebalo Vas krdo magaradi, idioti..!. Bila je to slika ludog indijanskog sela.
Smije se Sergej. Smijem se i ja. Vjerujem da će se nasmijati i neki od tadašnjih statista kad ovo pročitaju.