Knjiga umjesto dokumentarnog filma

U Zadru je, u izdanju Matice Hrvatske, izdana knjiga (194 stranice) pod naslovom ‘Grcaj na ogrcu’ čiji je autor Ladislav Radulić, ujedno i autor pred nekoliko godina objavljenoga Rječnika rivanjskoga govora. Riječ je, kako i stoji u naslovu najnovije Radulićeve knjige, o zapisima o otoku Rivnju. U predgovoru autor kaže da je knjigu napisao deset godina prije vremena. Zašto?
– Uobičajeno je da se ovakvi zapisi vezuju uz neke značajne obljetnice. Za deset godina, dakle 2020. navršit će se pet stoljeća od rođenja prvog stanovnika Matija Radulića, praoca najvećeg broja današnjih žitelja Rivnja ili većine onih koji su se nekad davno otisnuli s otočne obale. Jest, bilo bi najbolje da je knjiga objavljena točno na 500. obljetnicu, no ja sam kao autor svojim se godinama primakao vremenu kad se ozbiljno razmišlja o prijeđenom putu, upčinjenim dobrim ili lošim stvarima, itd., te sam htio, dok sam još imao volje, napisati ono što sam zamislio – kaže Radulić.
Odakle naslov ‘Grcaj na ogrcu’?
– Prije puno godina pok. Joakim Marušić, televizijski i filmski redatelj, boravio je na Rivnju. Razgovarali smo o koječemu, pa i o tomu kako su živjela otočna djeca. On je predložio da napišemscenarij, a da će on po tomu snimiti film. Imao sam i prijedlog naslova – ‘Koso more’ – ali on, nakon što je vidio na desetke tisuća ogrca u suhozidinama, došao na ideju da naslov tog filma bude ‘Grcaj na ogrcu’. Nažalost, nedugo nakon toga Marušić je umro, ideja se nije nikad ostvarila, ali sam ja, eto, taj naslov dao ovoj knjizi.
Knjiga nakon Uvoda i Kronologije važnijih zbivanja na otoku, ima poglavlja Otok Rivanj, Naselje i stanovništvo, Brodske veze, Škola na Rivnju, zatim o Rivanjskom govoru, Imenoslovlje, Nahodi, Rodosljovlja, te još i bilješku o piscu. Građu o Rivnju Radulić je skupljao desetljećima.
– Imao sam uvid u mnoga vrela i iz njih prenio podatke i pojedinosti. Recimo, u matičnim knjigama župe Sestrunj, jer je Rivanj uvijek bio dio te župe, piše da se Matij Radulić rodio 8. kolovoza 1520., pa je bilo moguće pratiti sve koji su se rađali poslije, naravno do danas. Osim Radulića na otoku postoje i Fatovići jer je jedan sa Sestrunja došao u vlaštvo, kao što su puno poslije došli i jedan Grbić i jedan Mustać.
Radulić piše o svemu, o životu, o smrti, o školi, o školovanju poslije osmogodišnje škole. Podsjeća da su brojni otočani kruh zarađivali navigavajući, a tek u novije vrijeme polaze više ili visoke škole. U knjizi je moguće naći nadimke (Blejalo, Ćaća, GAje, Parangal, Vijalo, Žbure, Divičić, Tode, Prsura…), a zanimljiv je podatak da je najfrekventnije ime Šime.
– Na Rivnju je od 1858. do 1912. bilo i devet nahoda. Točno se zna kad su došli i u čiju obitelj. Jedan od razloga zašto su ljudi uzimali nahode bio je novac koji su dobivali kao naknadu za njihovo podizanje, a dakako da su nahode, kao i drugdje, uzimali bračni parovi bez djece.
U knjizi je podosta fotografija do kojih, kaže autor, nekad nije bilo jednostavno doći.
– Ljudi su u pravilu rado davali fotografije, ali top je prikupljanje dosta trajalo. Puno je ljudi vani, pa dok se sve to nabavilo, nije bilo jednostavno.
U svojoj recenziji dr. Josip Lisac istaknuo je da autor piše o položaju, veličini i o imenu otoka, obrađuje geomorfološke značajke (…) domaći govor, onomastičke podatke, itd. Lisac knjigu smatra dragocjenim štivom, a drugi recenzent, Ratko Radulić, kapetan duge plovidbe, drži da će knjiga biti trajan spomenik svim žiteljima otoka Rivnja.