Sjaj koji (ne) blijedi

Kupuju samo naši ljudi eventualno za mali dar i to uglavnom srebro jer je povoljno. Prodajna cijena zlata je 300 kuna i nitko ga više ne može kupiti. Što se tiče otkupa, bio je jedan zamah na početku, a sada nema nikoga. Ili su sve prodali ili čekaju bolju cijenu, kaže zlatar Prenk Gojani

Uvijek se znalo –  najbogatiji ljudi su zlatari i  bankari. No, dok je bankarima, čini se, nikad bolje,  zlatare je kriza itekako pogodila. Cijena zlata već neko  vrijeme raste, a otkup zlata  je postao lak način zarade za  brojne ljude pogođene krizom. No, kako prenose portali, prije nekoliko dana cijena unce zlata prvi put u  povijesti prekoračila je rekordnih 1.800 dolara, što je  dvostruko više nego 2008.  godine, prije nego što je kriza počela.
Vitice bivših  supružnika
Zadarski zlatari vrlo su  nezadovoljni. Šutnja je zlato, ali zlatari više šutjeti ne  mogu. Grad je krcat, njihove  lokacije su vrlo dobre i na  frekventnim su mjestima, ali  žale se da su im zlatarne  prazne. Ako itko kupuje, kupuju domaći i to najčešće  srebro.
Zadarski zlatar Fran Joza  kaže da bi se povišena cijena  zlata tek sljedeći tjedan mogla odraziti na cijene u njegovoj zlatarni.
– Otkupna cijena za gram  14-karatnog zlata je 100 kuna, a za 24-karatno se  računa po postotku, ali takvo zlato u Hrvatskoj nije  uobičajeno. Zlato se u ovakvoj situaciji ne kupuje, bez  toga se može, a u ljetnim  mjesecima nema baš ni otkupa. Pretpostavljam da su  nešto manji troškovi života,  a i ljudi uglavnom rade u  sezoni. A u “doba otkupa”,  za vrijeme zimskih mjeseci,  ljudi su znali donijeti na  otkup razne stvari, kaže Joza.
Najčešće prodaju stari  razbijeni nakit, ali čak je i  simbolika dobila svoju cijenu pa, kako kaže ovaj zlatar, ljudi donesu i bakin prsten pa čak i vlastitu viticu.
– Sada ja ne znam je li to  od bivših ili sadašnjih supružnika, ali znali smo kupiti i vitice. Osim toga, uvijek ima prevarenih ljudi pa  dođu prodati lančić od bijelog zlata, a na kraju ispadne da je srebrni ili da  nešto što su kupili kao zlatno, uopće nije zlato. Onda se  neugodno iznenade. Ali moram naglasiti da su takve  stvari onda uglavnom dobili  ili kupili negdje na štandu ili  na ulici jer teško da se takva  prevara događa u bilo kojoj  zlatarni, kaže Joza.
A zbog nepovoljne financijske situacije i života na  rubu egzistencije, sve više  ljudi se okreću kriminalu. Tu  su zlatarne na udaru. Noću u  njih zamaskirani ljudi ne dolaze na doručak kod Tiffanyja, no kako su se zlatari  dobro osigurali, shvaćaju da  od toga “nema kruha”. Naime, gotovo svi zadarski zlatari sav asortiman noću spremaju u trezor, a imaju i alarmne sustave.
Manje se prodaje,  a više krade
Ipak, ove subote je iz jedne zlatarne u Ulici Špire  Brusine u Zadru ukradena  zlatnina u vrijednosti od  42.500 kuna. I to u 20.30  sati.
Joza kaže da zadnjih godina nije čuo za pljačke zlatarni u Zadru, već samo u  Zagrebu, ali da je isto pojačao osiguranje u svojoj.
– Nije zgodno svaku večer  to sve sklanjati. Imaš prostor, a moraš micati zlatninu. Ipak, bolje spriječiti  nego liječiti, govori Loza.
U pojedinim zlatarnama je  na vidljivom mjestu naglašeno da se zlato ne otkupljuje od mlađih od 18  godina. Ipak, kako kažu, u  zlatarnu ne ulaze ni ovi ispod, a ni oni iznad 18.
Prenk Gojani već 25 godina ima zlatarnu u blizini  Četiri kantuna i kaže da u  zadnje vrijeme samo  preživljava.
– Kupuju samo naši ljudi  eventualno za mali dar i to  uglavnom srebro jer je povoljno. Prodajna cijena zlata  je 300 kuna i nitko ga više ne  može kupiti. Što se tiče otkupa, bio je jedan zamah na  početku, a sada nema nikoga. Ili su sve prodali ili  čekaju bolju cijenu. A nama  je to dio posla, ali koliko se  isplati, teško je reći, govori  Gojani, dodajući da su ovdje  zlatari premali da bi njima  pomoglo to što se događa na  svjetskom tržištu.
– Zlato topimo, tu se izgubi 15 posto, zatim se potroši na izradu i trošarinu…;  ukupno se od otkupljenog  zlata potroši preko 52 posto.  Ali trošarine su nam jako  skupe. Bez povoljnijih prostora, kredita i poticaja,  teško ćemo opstati. Ne mogu  ja u banci plaćati račune sa  zlatnim lančićima, prvo ih  trebam prodati. No, nastavi  li se ovako, doći će vrijeme  da ću iznositi ladicu po ladicu nakita, s time poplaćati  račune i nakon 25 godina  zatvoriti obrt, ironičan je  Gojani.