Povodom Sali

Slika korisnika mkvanja
MOŽDANI UDAR
Autor: 
Misa u Salima zapravo je i simbol onoga što Sali u svojoj esenciji jesu: kompleksno, komplicirano mjesto raznovrsnih iskazivanja punoga života

Upravo sam se spustio skalinama iz Sela na Porat nakon predivne Mise u crkvi svetog Roka u Salima. Misu smo slavili, gromko pjevali, moćno, saljski na staroslavenskom jeziku. Fascinantan je to jezik na kojem su Boga slavile generacije Saljana i Hrvata kroz duga stoljeća. Divno je vidjeti kako stare Saljke i Saljani, sjećajući se svoga djetinjstva i mladosti, slavoslave Gospoda na jeziku koji je u svom temelju poveznica svih Slavena.
Misu u svetog Roka predvodio je svećenik iz Lviva u Ukrajini. Oleg, svećenik, Ukrajinac je grkokatolik, muž svoje supruge, otac svoje djece. Grkokatolici, kojih ima i u Hrvatskoj žive i slave Gospodina Isusa kroz pravoslavnu liturgiju i njeguju običaje i zakonitosti pravoslavlja te priznaju Rimskog biskupa, papu kao svog ‘vrhovnog poglavara’. S don Olegom Misu su slavili saljski župnik don Tomislav, don Vinko koji je na župi u Njemačkoj, jedan svećenik, Slovenac iz Ljubljane i đakon Matej također iz Ljubljane. Biti đakon u Katoličkoj crkvi zapravo znači sakramentalno utisnut u prvi stupanj svećeništva. Drugi je stupanj ministerijalno svećeništvo, a puninu Svetoga reda imaju biskupi. Matej đakon može, po snazi Duha Svetoga i polaganjem biskupovih ruku dijeliti sve sakramente, ali ne može slaviti Misu i ispovijedati. Matej đakon je suprug svoje žene i otac petero djece.
Misa u Salima zapravo je i simbol onoga što Sali u svojoj esenciji jesu: kompleksno, komplicirano mjesto raznovrsnih iskazivanja punoga života.
Oduševljen sam što sam rođen i što sam odrastao u Salima i što sam od malih nogu sudjelovao u kompliciranoj liturgiji u crkvi svete Marije koja me je naučila kako život postaje predivan, radostan, relaksirajući kada se upija raznovrsnost koja je jednako vrijedna, bitna. Ta raznovrsnost, kao prirodno stanje moje duše jednostavno se je prelila u moj život koji prihvaća, cijeni, poštuje i suverenu drugačijost drugoga. Hrabro, idem naprijed uživajući u svakovrsnim izražajima života. Želim nadilaziti sredinu koja predivan život želi svesti: na jednu ideju, na golu moć koja će utjerivati strah u kosti drugačijima i drugima. Bacam se u to predivno more bogatih izričaja pjan od sreće života.
Moje mjesto Sali živi i od bubnja Tovareće mužike, od zvuka klavira Vedrana Milića, od referenci Hrvoja Hribara, od lijepog kaj knjižničarke iz Zagreba koja se kao inteligentna vrana nadvija nad mene, od šarmantnog bre ljepotice iz Niša, čuđenja gospođe iz okolice Londona, mudre otvorenosti mladog fizičara iz Krakowa.
I za kraj: Iva i Vanja iz Zagreba su se zaljubili. Onda su se zavoljeli, jer ljubav je odluka kako on prihvaća nju u cijeloj njezinoj raznovrsnosti. Ljubav je odluka. Odlučio sam voljeti svijet koji me okružuje.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.7 (3 glasova)