Mjesto za druženje i okupljanje generacija

Pun pogodak. U te bi se dvije riječi najbolje moglo sažeti treće izdanje obnovljene Zadarske ljetne lige koja je i ove godine privukla veliki interes Zadrana, dijela njihovih gostiju i svih ljubitelja košarke. Od prvog dana srpnja kada su započele kvalifikacije do prošle subote vanjski teren ŠC Višnjik ugostio je ukupno 21 momčad, preko 200 igrača i nebrojeno mnoštvo košarkaških hodočasnika koji su s dobro poznatim zadarskim fanatizmom budno pratili lov na zlatnu medalju. Do nje su na koncu došli igrači Kampo Kaštela koji su u finalnoj utakmici svladali Smiljevac rezultatom 72:67, no ne bi bilo promašeno kazati da su pobjednici zapravo svi. Svi oni koji su kročili na teren, svi koji su sudjelovali u organizaciji i, na koncu, svi vi koji ste mogli uživati u 45 dana košarkaškog ljeta u Zadru. Ljeta koje je zbog koronavirusa ostalo bez ionako tanke društvene i turističke ponude koja u »metropoli Mediterana« već godinama ozbiljno kaska za najbližim konkurentima.

Oaza zdravog đira
Domaći ljudi, dečki i cure iz gradskih kvartova, išću za mjestom na kojem će se moći družiti i spontano okupljati oko stvari koja ih zajednički veže, a Ljetna liga je ponudila upravo to. Mjesto za druženje i okupljanje generacija. Okupljanje mladeži, prijatelja, okupljanje čitavih obitelji. Okupljanje oko sporta, oko zdravog načina života i oko borbe za sportski cilj prema motu »Citius, altius, fortius«. Lijepo je bilo vidjeti majke koje umjesto razgledavanja šoping centara, tih meka konzumerističkog kapitalizma, ili besciljnih šetnji po zakrčenom Poluotoku, zajedničko vrijeme s djecom provode u jednoj od tek nekoliko gradskih oaza rekreacije i zdravog đira. Lijepo je bilo vidjeti zadarske studente i mlade profesionalce, magistre i doktore znanosti, koje je životni put i manjak adekvatnih poslova odveo do Zagreba, Göteborga, Graza ili Hamburga kako tih nekoliko dana u rodnom gradu provode gledajući Ljetnu ligu. Lijepo je bilo vidjeti revijalnu utakmicu najmlađih koja dogodine možda preraste i u pravi turnir. Lijepo je bilo biti na Višnjiku.

Druga strana medalje
Jasno, nije sve bilo ružičasto. Pojedinci će istaknuti da se na utakmicama okupljalo osjetno više od stotinu ljudi koliko je dozvoljeno važećim epidemiološkim mjerama. Od toga ne treba bježati. Polufinale i finale je gledalo najmanje nekoliko stotina putnika namjernika, stisnutih kao sardine, a računamo li i one koji su đirali uokolo – brojka se penje na debelo iznad tisuću. Apologeti će reći da ih se najmanje toliko, ako ne i nekoliko puta više, svaki dan okuplja u gore spomenutim šoping centrima, na rivi ili u gradskim kalama. Sve to radi koje »pinkice« više. Pinkice od koje većina nas, na posredan ili neposredan način, živi zahvaljujući promašenim javnim politikama u posljednjim desetljećima. Također istina. I dok su pojedinci na pozicijama moći odlučili »plesati s virusom« i postavljati parcijalne, dvostruke i nelogične kriterije, puk, onaj običan puk, je odlučio »plesati s virusom« na svoj način. Ne zbog novca, ne zbog financijskih interesa ili financijskog kapitala, već zbog društvenog kapitala. Druženja. Života. Cilj je možda različit, no princip je isti, a na svakome od nas je da se pogleda u ogledalo i razmisli što njega kao pojedinca pokreće. I prihvaća li staru latinsku da ono što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu. Zadrani su, izgleda, već drugi put kada je košarka u pitanju jasno, djelima, izrekli svoj stav. Ono što je, pak, trebalo biti bolje jest sportski duh kod pojedinaca na terenu i izvan njega prilikom reakcija na sudačke odluke i ostala događanja na terenu. Emocije su za*ebana stvar, ali ih valja kontrolirati i ne dovoditi se u situaciju da se zbog »žute minute« ili par ubačenih boca piva daje povoda za kritiziranje lijepe priče i dobrog projekta. No, liga je mlada i sudeći prema napretku pokazanom u prošle dvije godine i te će stvari sjesti na svoje mjesto. Uostalom, kako kaže stara narodna izreka: »Neka ti se sve želje ispune, osim jedne, kako bi uvijek imao čemu težiti«. Zadarska ljetna liga je nedvojbeno na pravome putu.

Pobjednici od 1998. godine
1998. Sabunjar
1999. Poljana Z.
2000. Poljana
2001. Škabrnja
2002. Škabrnja
2003. Škabrnja
2004. Debeljak
2005. Debeljak
2006. Sukošan
2007. Pristan
2008. Škabrnja
2009. Arbanasi
2010. Bokanjac
2011. Bokanjac
2012. Brodarica
2013. Maraska park
2016. Sabunjar
2019. Bokanjac
2020. Sfinga Staffordi
2021. Kampo Kaštelo

Put do zlata
Kampo Kaštelo – Talvi putovanja Jadera       81:64
Kampo Kaštelo – Maslina                     85:64
Kampo Kaštelo – Bokanjac                     80:85
Kampo Kaštelo – Sukošan                     59:56
Kampo Kaštelo – Voštarnica                     90:87
Kampo Kaštelo – Smiljevac                     72:67