Ima li Zebić hrabrosti za promjene u prvih 11

Slika korisnika admin
Autor: 
zupan_nogometas
Vedran SITNICA
ZADRU NUŽNA HITNA POMOĆ - Dragan Župan i suigrači već znatno zaostali za konkurentima

Kad momčad u sedam kola osvoji jedan bod svaka analiza takvog neuspjeha zapravo je kao da lovite svoju sjenu. Čini se da vam je nadohvat ruke, a svaki put kad zamahnete rukom shvatite da ste promašili. Kad ne ide onda svaka slabost igrača, stručnog stožera i klupske operative djeluje znatno veća nego nego što to možda jest, baš kao kad momčad igra dobro problemi kojih uvijek ima padaju u drugi plan. Jer Zadar je lani i kad je pobjeđivao u serijama imao slabi(ji)h pojedinaca u momčadi pa to nikoga nije posebno opterećivalo. Iako Zadar ni lani nije napadao po bokovima, nitko se nije puno bunio, iako je Ante Mitrović, mladić koji ima osjećaj za naći se u gol šansi i lani štošta promašio, sada svaka njegova pogreška povlači sa sobom zvižduke. Ili, primjerice Marin Tomasov. Nedvojbeni potencijal koji se, kao i lani, zna zaigrati u svom plesu s loptom nakon čega bi ponekad izveo sjajne bravure, a ponekad olako protivniku predao loptu. Razlika je što je Zadar prije godinu dana pobjeđivao pa su se gladali samo Marinovi dobri potezi. Sada je obrnuto i svaka pogreška Tomasova na udaru je kritika.

Gdje je sve počelo i zašto je Zadar tu gdje jest? Nogomet je na Stanovima postao sporedna stvar onog trenutka kad je Hrvoje Ćustić izgubio bitku s teškom ozljedom i preselio u vječnost. Koliko se god njegovi suigrači trudili završetak prošle sezone odigrati njemu u čast, zaredali su porazi koje Zadranima nitko nije zamjerio, vratiti se nogometu nakon takve tragedije bilo je nemoguće.

Stari nisu povukli mlade

No, već su se u tih sedam traumatičnih utakmica s brojem 24 na prsima nadzirale pukotine koje su se nakon sedam kola ove sezone pretvorile u raspukline, gotovo nepremostive kanjone. Na Stanovima su tada dali priliku nekolicini mlađih igrača koji su došli u momčad rezultatski osiguranu, ali koji su i došli u momčad rezultatski potpuno neambicioznu.

Tako se dogodilo da većina najmlađih igrača koje Zebić ima u svom kadru do danas nije osjetila što znači pobijediti na nekoj prvoligaškoj utakmici, i onda nije čudno da se takav igrač prepadne pobjede. Ako se kod mladih takav strah može razumjeti, kako to da oni iskusniji imaju istu "bolest". Zebić je protiv Croatije na teren poslao sve najiskusnije, samo je Milin završio na klupi uslijed ulaska Ljubičića. I jasno se vidjelo da Surać i društvo ne mogu pobijediti protivnika koji se na kraju utakmice nije mogao načuditi kako je to uspio ne samo ostati neporažen nego osvojiti sva tri boda.

Zebićevo čekanje da mu proradi lanjski recept s gotovo istom momčadi više izgleda kao očekivanje Godota negoli kakvo mudro promišljanje. Optimistična nadanja da momčad "nije zaboravila igrati nogomet", da se "negdje mora vratiti" ili da "nismo toliko loši" sve više podsjećaju na predizborna obećavanja političara čije je realno životno okruženje u disproporciji s njihovom vizijom tog istog života. Dojam je stoga da Zebić mora izvesti korjenite promjene u momčadi, možda nekim igračima promijeniti pozicije, uvesti nove snage ili tko zna što, ali potezi poput zamjena Ljubičić - Milin ili Bačak - Bilaver više su kozmetičke prirode negoli ozbiljni rezovi u momčadi. Dio problema je i u tome što Zebić ima pred sobom uglavnom igrače koji su u pravilu školovani za jednu, najviše dvije pozicije, ali baš zbog toga na testu je Zebićeva trenerska pronicljivost. Jer lako je slagati momčad u kojoj svatko može igrati sve, ali složiti momčad s "uniformiranim" igračima, e to već nije lako. U tom kontekstu bit će zanimljivo vidjeti u Vinkovcima koliko će Zebić imati hrabrosti neke sjesti na klupu ili čak poslati na tribinu, a druge ubaciti u vatru.

Odgovorna i Uprava

Konačno, i u Upravi kluba trebali bi biti kritični prema sebi, a ne samo govoriti o igračima i držati im lekcije jer, iako je momčad ta koja pobjeđuje ili gubi utakmice, svatko bi se trebao pozabaviti samim sobom. Zebić ne štedi kritika na svoj račun (i ne samo u ovoj situaciji), igrači su u tom dijelu dosta suzdržani, a od odgovornih u klubu nitko kritički ne govori o svojoj ulozi. Jer ako su svi zaslužni za pobjede, onda valjda svi imaju svoj udio i u porazima. Ako ništa drugo, za potez da se nakon šest kola angažira čak pet novih igrača, teško se može naći logično objašnjenje. Kako stoga uklopiti toliko novih igrača u momčad, koji praktički još ne znaju ni imena suigrača. Pet novih igrača je puno za pripremno razdoblje, da ne govorimo za situaciju kada je prošla petina sezone.

Konačno, rad sa sobom nosi i pogreške i one nisu nikakva sramota, dolazile one od igrača, trenera ili Uprave. Iznimka tome nije ni autor ovog teksta, o čijim ste se pogreškama proteklih godina i sami mogli uvjeriti. Jer tko radi taj i - griješi. Zvuči logično, ali nije uvijek lako prihvatiti.

Neki će možda i otići

Nedvojbeno, i u zadarskoj svlačionici nije sjajno, ali tako je svagdje gdje nema rezultata. Zebić je lijepo primijetio da smo svi krvavi ispod kože. Igračima je nogomet u prvom redu posao, a sjetimo se kakvi smo mi na poslu kad ne ide. Stoga i priče o nekoj momčad koja je "klapa", a druga nije, tek su fraze koje nikad ne mogu ocrtati pravo stanje. Zadar u svojim redovima ima igrača nezadovoljnih svojim statusom i loši rezultati samo potiču taj tihi bunt. Ne bi stoga bilo čudno da netko sljedećih dana spakira kofere u potrazi za novim angažmanom.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno