Broj pravomoćno osuđenih za pranje novca zanemariv prema broju neotkrivenih

Niti godinu dana od objave trećeg izdanja knjige komentara Zakona o  kaznenom postupku, u kojoj je iznio primjere i komentare zakonskog  teksta i sudske prakse kroz više od tisuću odluka visokih sudova, usporedbu hrvatske sudske prakse sa zakonodavstvom brojnih europskih zemalja i šire, te niz teorijskih razmatranja, zadarski odvjetnik mr.sc. Šime  Pavlović ukoričuje svoju 20. knjigu po redu u kojoj se bavi vrućim temama – problematikom financiranja terorizma, proliferacijom oružja za  masovno uništenje i financiranjem tog oružja te pranjem novca. Pod  naslovom Komentar zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja  terorizma, pranje novca, financiranje terorizma i proliferacija oružja za  masovno uništenje i njeno financiranje, odvjetnik Pavlović još jednom  prvi u Hrvatskoj sucima, odvjetnicima, pravnicima, sveučilišnim profesorima i studentima daje vrijednu literaturu kojom se mogu poslužiti u  svakodnevnom poslu ili izobrazbi. Predanost struci, ažurnost i aktualnost Pavloviću su na nacionalnoj razini osigurali epitet doajena odvjetničke  struke, a u lokalnoj sredini on je u odvjetništvu ono što je Pino Gjergja u  košarci, a Nikola Bašić u arhitekturi. Nova knjiga bila je povod za razgovor s odvjetnikom Pavlovićem koji najavljuje i skori odlazak u mirovinu.
Sam naslov knjige, neobičan uvod te predgovor u kojem Pavlović spominje razarajuću moć kriminala, na kriminalu zarađene trilijune dolara  za koje kaže kako pokrivaju tragediju vremena u kojem živimo, likvidaciju talijanskog karabinjera i suca jer nisu vjerovali u čvrste i neraskidive  veze čelnih ljudi mafije i »dobrih momaka« u političkim redovima, zvuče  pomalo apokaliptično i zastrašujuće.
Odvjetnička struka nerado komentira konkretne slučajeve pa Vas  nećemo pitati za njih, no ne možemo pobjeći od činjenice da se, primjerice, svakih malo otkrije debeli devizni račun nekog »uglednog  građanina« u inozemstvu. O cvjetanju kriminala u Hrvatskoj svjedoče  brojne afere kojima se na koncu više bave novinari nego pravosuđe.  Ne treba ići dalje od našeg grada kako bi se zaključilo da su nestale  čitave tvornice s desecima tisuća radnih mjesta, da postoje enormno  bogati građani koji su do 90-ih jedva spajali kraj s krajem. Po definiciji  pranja novca, čini se da su ga neki naši sugrađani i sunarodnjaci dobro oprali, ali njih nema na sudovima i u zatvorima. Njima se ne postavlja pitanje o porijeklu novca. Zakonodavac sada donosi izmjene i  poboljšanja te implementira međunarodne akte u novi hrvatski Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma (ZSPNFT) .  Što to znači za hrvatsko društvo? Ako ne možete prokomentirati konkretne navode, molim Vas prokomentirajte onda ono na što upozoravate u poglavlju knjige koji ste nazvali pranje novca te definirajte što  je pranje novca, je li zakonodavac obvezivanjem određenih poslovnih  subjekata i institucija da prijave svaki sumnjivi transfer novca dovoljno pokrio puteve pranja novca kojim su se, kako ste naveli, zaradili  trilijuni?
– U odgovoru na postavljeni upit ističem da knjiga nije namijenjena  samo onima koje u njemu navodite. Zapravo naziv obrađenih tema i  njihov sadržaj obuhvaća financijsko pravo, međunarodno pravo i u jednom dijelu unutarnje kazneno pravo. Samim donošenjem novog Zakona  o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji je na snagu  stupio 1. siječnja 2018., samo smo napravili prvi, nužni korak u identificiranju pranja novca i financiranja terorizma. U njemu su norme  međunarodnog prava, u prvom redu Europske unije. Što ne znači da  ćemo samim time spriječiti te dvije društveno patološke pojave. I ovdje,  kao i na mnogim drugim područjima svojstven nam je tzv. normativni  optimizam. Od toga nema puno koristi, ako se u realnom vremenu i na  realnom prostoru ne budu poduzimale radnje i aktivnosti usmjerene na  borbu protiv ta dva zla, pri tome dodajući i borbu protiv širenja (proliferacije) oružja za masovno uništenje.
Pitate što je to pranje novca? Najkraće. Pranje novca je svako ponašanje počinjeno s namjerom, koje se sastoji u zamjeni (konverziji) ili  prijenosu (transferu) imovine derivirane kriminalnom aktivnosti s ciljem  skrivanja ili prerušavanja izvornog podrijetla; skrivanje ili prerušavanje  prave naravi, podrijetla, mjesta, raspolaganja, kretanja ili posjeda imovine; pribavljanje, posjedovanje ili uporaba imovine sa znanjem da potječe od kriminalne aktivnosti; sudjelovanje ili pomoć u bilo kojoj od navedenih aktivnosti. Nemojte misliti da će svaka sumnja o postojanju  činjenica koje ukazuju na pranje novca i kazneni postupak zbog kaznenog djela pranja novca iskorijeniti tu pojavu. To je daleko širi problem,  jer kad bi tako bilo onda bi se oslobodili pranja novca vrlo brzo. Ono je  uglavljeno u poslovni svijet, političke institucije i da dalje ne nabrajam.  Odlikuje ga međunarodna kriminalna dimenzija, povezanost  zločinačkih udruženja širom planete, mafijašenje. Udio Republike Hrvatske u tome sigurno nije velik, što je razumljivo s obzirom na njezinu  veličinu i gospodarsku moć, što opet ne znači da možemo biti pasivni.  Uvjeren sam da pranje novca na relaciji Hrvatska – Svijet premašuje naše  gospodarske kapacitete. Hrvatska itekako može poslužiti kao prikladna  oaza skrivanja novca.
Kakva je situacija u našoj zemlji glede pojavnosti tog kaznenog djela?
– Mogu reći da je zanemarujući broj prijavljenih, optuženih i pravomoćno osuđenih u odnosu na ukupni kriminalitet. Je li taj broj realan?  Sigurno nije, jer je zasigurno visok tamni broj neotkrivenih djela.
Govorite i o položaju, temeljnim zadaćama i nadležnosti Ureda za  sprječavanje pranja novca. Taj Ured je pod ingerencijom Ministarstva  financija. Koliko je kao takav učinkovit i samostalan?
– Ured je samostalna i neovisna ustrojstvena jedinica u sastavu Ministarstva financija. Upravo zbog međunarodne dimenzije pranja novca i financiranja terorizma Europska unija zatražila je da svaka država članica  Unije ima ili osnuje neovisnu i autonomnu financijsko obavještajnu jedinicu za prikupljanje i analizu informacija kako bi pomoću njih utvrđivale vezu između sumnjivih transakcija i s njima povezanih kriminalnih radnji u svrhu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.  Operativno neovisan i samostalan Ured trebalo bi značiti da ima ovlast i  kapacitet za slobodno obavljanje svojih funkcija, uključujući samostalnu  odluku u pogledu analiziranja, traženja i širenja određenih informacija.
Na fakultetu studenti o toj tematici uče na katedri Financijskog prava. Zar ne bi taj Ured trebao biti samostalan, a pranje novca dio gradiva kaznenog prava?
– Ako postoji svijest o opasnosti od pranja novca, prethodno počinjenih kaznenih djela rezultat kojih je imovinska korist koja se pokriva pranjem novca, do financiranja terorizma i proliferacije oružja za masovno  uništenje, tada ne vidim razloge zbog kojih ne bi postojao posebni kolegij koji bi se bavio samo tom problematikom. Polaganje predmeta koji bi  se predavao ne bi bio fakultativan, već obvezujući.
Ispričavam se ako sam se upustio u nešto za što po mišljenju nekih nisam kompetentan.
Koja je uloga nadzornih tijela u sprječavanju pranja novca, Hrvatske narodne banke, Financijskog inspektorata, Hrvatske agencije za  nadzor financijskih usluga i Porezne uprave?
– Primarna zadaća nadzornih tijela: Hrvatske narodne banke, Financijskog inspektorata, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i  Porezna uprava je provođenje nadzora nad obveznicima u provedbi  mjera i radnji propisanih Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i podzakonskim aktima.
Hrvatska je na ruti migrantima iz istočnih zemalja, a u europskim  zemljama u koje oni odlaze događaju se teroristički napadi s desecima  žrtava. U dijelu u kojem pišete o financiranju terorizma spominjete  pojmove "black washing" i "hawala" kao načine financiranja te da je  najmoćnija zločinačka organizacija 'Ndrangheta 2013. godine zaradila 53 milijarde eura, što je više od Deutshe banke i McDonaldsa zajedno. Iz navedenoga bi se dalo zaključiti kako se to događa negdje daleko, drugdje, a onda kažete kako nam je uludo otvaranje frontova u  borbi protiv zločinačkih udruženja, pranja novca, financiranja terorizma i proliferacije oružja za masovno uništenje bez stvarne i  međusobno usklađene suradnje svih moralnih čimbenika spremnih  za borbu protiv tih zločina. Možete li to prokomentirati?
– Odgovor na postavljeni upit je vrlo jednostavan. Kako sam već prije  rekao, pranje novca, financiranje terorizma i proliferacija (širenje) oružja  za masovno uništenje prvenstveno su međunarodni fenomeni, što ne  znači da se u većem opsegu ne javljaju u velikim i visoko razvijenim zemljama (SAD i ostale razvijene zapadno-europske zemlje, Rusija, Kina,  Japan, arapske države bogate naftom itd.). Nema uspjeha u borbi protiv  tih pojava bez učinkovite međusobne suradnje. Tim prije, što se ogroman financijski kapital obrće suradnjom zločinačkih udruženja.
Zadnje poglavlje odnosi se na financiranje proliferacije oružja za  masovno uništenje, u čemu sudjeluju najmoćnije i najveće svjetske izvoznice oružja – SAD, Rusija, Velika Britanija i Kina, a završavate ga riječima da su pred nama novi globalni izazovi. Koji su to izazovi i što je  potrebno shvatiti i poduzeti da bi se doskočilo pranju novca za koje  navodite da kao primarni cilj ima financiranje terorizma i naoružanja?
– Nemojmo se zavaravati. Prodaja oružja je unosan posao, a da bi se  razvila treba stvarati nova ratna žarišta zbog njegova plasiranja, odnosno  prodaje. Sve je umreženo. Interesi velikih se sukobljavaju. Sve dotle dok  su proizvođači ujedno i lažni borci za mir u svijetu, dok se ne ukine apsurdno pravo »velikih« u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, pravo veta, mir će biti samo san onih koji su svakodnevne žrtve tih 'mirotvoraca'.  Eto, na to sam mislio.

Pranje novca i terorizam ne poznaju  državne granice
U sadržaj knjige s oko 600 stranica podijeljene na četiri dijela Pavlović čitatelje  uvodi kratkim komentarom naslovljenim »Umjesto uvoda«.
– Pranje novca i financiranje terorizma veliki su i neprestano promjenjivi problemi  s kojima se potrebno suočavati na razini Europske unije (EU). Nedavni teroristički  napadi i opetovani financijski skandali poziv su na snažnije djelovanje u tom području. Financijski su tokovi u okviru unutarnjeg tržišta integrirane i prekogranične  naravi, a tok novca iz jedne države u drugu je brz, pa i trenutan: zbog ta dva elementa teroristi mogu prebacivati sredstva iz zemlje u zemlju i uspješno skrivati te prijenose od nadležnih tijela. Kako bi se suzbile te prekogranične pojave, u okviru EU-a  za suzbijanje pranja novca i terorizma definirana su zajednička pravila na temelju  kojih su financijske institucije i drugi gospodarski subjekti dužni provoditi kontrole i  izvršavati obveze prijavljivanja kojima je uspostavljen čvrst okvir kako bi fmancijsko- obavještajne jedinice EU analizirale sumnjive transakcije i uzajamno surađivale. lako se u tom području ostvaruje velik i stabilan napredak, za djelotvorno suzbijanje  pranja novca i financiranje terorizma potrebno je pojačati rad i uvesti dodatne mjere  kako bi se otklonili mogući nedostaci, uvodno piše Pavlović navodeći kao izvor  lzvješće Komisije europskom Parlamentu i Vijeću o procjeni rizika od pranja novca i  financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične  aktivnosti.

Pavlovićeva tri jahača Apokalipse  znanstveno su djelo
Dvadesetu po redu knjigu odvjetnika mr.sc. Šime Pavlovića kao izuzetno vrijedno  znanstveno djelo pristupačno i namijenjeno ne samo struci, već svima, ocijenilo je  troje renomiranih recezenata – dr. sc. Sonja Cindori, izv. prof. na Pravnom fakultetu  Sveučilišta u Zagrebu, dr.sc. kaznenog prava, kaznenog procesnog prava, kriminologije i viktimologije na Fakultetu kriminalističkih znanosti Željko Mršić te Damir Kos,  sudac Vrhovnog suda RH.
Dr.sc. Sonja Cindori ističe kako je ovo Pavlovićevo znanstveno djelo od iznimne  važnosti zbog jezgrovite interpretacije Zakona iz perspektive europskog, kaznenog i  financijskog prava citiranjem pravnih, znanstvenih i stručnih izvora ili vlastitom interpretacijom pravnih normi; osebujnog stila pisanja; originalnog i argumentiranog  kritičkog stava te općeg pristupa primjerenog za širi krug čitatelja, čak i za one koji  nemaju pravnu naobrazbu.
– Vrijednost rukopisa izražena je, ne samo u analizi pravne norme pravnika,  stručnjaka, odvjetnika s dugogodišnjom sudskom praksom, već načinom na koji daje  osobni osvrt na problematiku puno širu od suštinskog pitanja prevencije pranja novca i financiranja terorizma. Sagledavajući navedeno iz perspektive autora kao čovjeka koji stoji iza svojih uvjerenja, potkrijepljenih nepobitnim činjenicama i pravnom  argumentacijom, rukopis zbog svoje originalnosti i sveobuhvatnosti predstavlja dragulj za stručnu i akademsku javnost, među ostalim je napisala dr.sc. Cindori.
Za dr. sc. Željka Mršića Pavlovićeva knjiga predstavlja značajan doprinos razumijevanju materije pranja novca, financiranja terorizma i proliferacije oružja za masovno uništenje.
– Autor briljantno tumači odredbe Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, istovremeno ih povezuje i dopunjava s drugim domaćim propisima koji se svojim odredbama dotiču ili graniče s predmetnom materijom, ali im istovremeno identificira i navodi vrela u međunarodnoj legislativi, pa kod čitatelja unaprijed  eliminira svaku dvojbu oko normativnog uređenja pojedine cjeline ili teme. Čitajući  ovu knjigu, informiranog čitatelja će, moguće je, zapljusnuti val pesimizma kad se  suoči s razmjerima pojave i 'crnog novca' u opticaju, no valja imati na umu da i samo  objavljivanje ove knjige predstavlja dašak optimizma, a istovremeno i pomoćni alat  svim onim snagama kojima je u opisu posla sprječavanje pranja novca, terorizma i  proliferacije oružja za masovno uništenje. Knjiga može poslužiti kao vrijedan izvor  saznanja o pogubnim pojavama te potaknuti čitatelja da dade svoj doprinos u borbi  protiv triju zala koje autor uz dodatak korupcije poistovjećuje sa suvremenim  jahačima Apokalipse, zaključuje Mršić.

Pavlović progovara i o tijesnoj vezi  kriminala s državnim cjelinama
Recenzent Pavlovićeve knjige Damir Kos, sudac Vrhovnog suda RH, istaknuo je  kako kod pranja novca notorna činjenica da kriminalitet pojedinaca za cilj i svrhu  ima legalizaciju na kriminalu stečenog bogatstva, odnosno uključivanje "prljavog"  novca u legalne društvene tokove s čime se povećava mogućnost razotkrivanja  počinitelja i njihovog procesuiranja za osnovna kaznena djela koja su činili.
Kao oblik prevencije društvena zajednica je razvila mehanizme sprečavanja pranja novca oblikujući ih u zakonske tekstove kojima se pranje novca otkriva, a time i  spriječava. Upravo ovoj pojavi autor knjige posvetio je samostalnu cjelinu u knjizi  dajući svoj sud o ovom notorno međunarodnom problemu. Kapital sve više gubi nacionalnu označenost i postaje internacionalni, a time i potencijalna kriminalna djelatnost pojedinaca prelazi nacionalne okvire. Autor ovog teksta daje svoj osvrt na tu  problematiku i nužnosti sprječavanja, napisao je Kos osvrćući se i na Pavlovićevo  prepoznavanje problema individualne djelatnosti pojedinca s uklopljenošću postupanja u često interese širih društvenih skupina te o tijesnoj vezi kriminalne aktivnosti  pojedinaca i organiziranih društvenih grupa s djelovanjem organiziranih državnih  cjelina, koje ponekad i pod krinkom demokracije provode aktivnosti koje stvarno  predstavljaju bujanje, nekontrolirani rast, proliferaciju financiranja, proizvodnje i  distribucije oružja (nuklearnog, kemijskog, biološkog i sl.) kojim se može postići vrlo  jednostavnom aktivnošću masovno uništenje ljudskog roda kao cjeline ili pojedinih  njegovih dijelova.
– Autor obrađujući ovu temu izražava bojazan za čovječanstvo kao cjelinu i svojim  radom daje svoj doprinos edukaciji u prepoznavanju i sprječavanju i takvih čina.  Knjiga je značajan priručnik u radu osobama koje aktivno djeluju na polju sprečavanja pranja novca i suzbijanja terorizma te rad s filozofskim pristupom problematici  ugroze pojedinca od drugog pojedinca ili organizirane skupine koja može imati svoje  temelje u izvorno kriminalnom djelovanju ali i u društvu priznatim organizacijskim  formama kao što su vladine i nevladine udruge, stručne udruge, nadnacionalna  udruženja pa i same države koje djeluju često pod krinkom demokratičnosti, napisao  je Kos.