Dug je i težak put pred novom momčadi Zadra

Odličan turnir, čestitke domaćinu kako na 50. godišnjici tako i na osvajanju turnira. Protiv Cibone u polufinalu smo igrali tečnije nego u finalu protiv Gorice. Pred nama je svakako još mnogo rada da bi igrali u skladu s našim potencijalom – zaključak je trenera Zadra, Ante Nazora, nakon službene premijere nove momčadi na turniru u Velikoj Gorici. Bez velikih riječi splitski strateg se osvrnuo na dvije provjere, protiv Cibone i Gorice, u kojima je ubilježena pobjeda i poraz. Sigurno je predstava u polufinalu kontra Cibosa bila puno dojmljivija nego ona narednog dana protiv domaćina, a za nekakav konkretan sud ipak je još uvijek prerano i svjesni su svi, kako stručni stožer i igrači tako i navijači da je novooformljena momčad s Višnjika još uvijek u teškim povojima te da je dug i težak put pred njom. Posebno će krucijalni po tom pitanju biti naredni dani kad Zadrane očekuju tri zbilja kvalitetna suparnika: Khimki iz Moskve, ALBA iz Berlina te viceprvak Europe Anadoulu Efes, jer će te provjere biti zapravo i posljednje pred početak sezone kad ih najprije krajem rujna očekuje 1. kolo HT Premijer lige protiv Adria Oil Škrljeva, a ono što je u ovom dijelu sezone ipak prioritet jest ABA liga koja starta u prvom vikendu listopada s gostovanjem u Podgorici kod Budućnosti.

Problem na jedinici
Što se onda može izvući iz odgledane dvije utakmice u Velikoj Gorici? Dojam koji itekako može prevariti na prvu, jest taj da su Nazorovi igrači pokazali jako malo u defenzivnom smislu. Potvrda toga je i previše primljenih poena, od Cibone 85, a od Gorice čak 87. Razumljivo, olakotna okolnost je što su sigurno teške noge u ovoj fazi priprema, a to se vidjelo i kod Cibone koja je primila 93 poena. U isti koš ulazi i neuigranost koja nimalo ne čudi s obzirom na to da je tu čak 9 novih igrača u odnosu na prošlu sezonu. Ono što se moglo utvrditi da će biti pravilo i u službenim utakmicama je startna petorka, jer je u obje utakmice u Velikoj Gorici otvorila sva poluvremena i zaključila četvrte četvrtine ista postava: Junaković, Allen, Siriščević, Ivanov, Farr. Hijerarhija je u svlačionici postavljena i tu se vidi čvrsta vizija Nazora zadavši ovim igračima ulogu startera, no rotacije tijekom utakmica su najčešće bile upravo na najbolnijem mjestu u momčadi, onom organizatora igre. Osim bljeska Martina Junakovića u tri i pol minute završnice utakmice s Goricom kad je u seriji zabio 10 poena i tako vratio u rezultatsku živost svoju momčad sve ostalo što su pružili Junaković i njegova alternacija Karlo Uljarević bilo je za potpuni zaborav. Stoga ne čudi što je i sam Nazor nekako najviše povjerenja na tom mjestu ukazao Bryonu Allenu iako on po vokaciji nije klasični playmaker. Razlog tome je jednostavan. Ni Junaković ni Uljarević u 80 minuta turnira u Velikoj Gorici nisu radili ono što im je osnovni posao, a to je razigravanje ostatka momčadi. Nije nam poznata statistika, pa se ne može s preciznošću ustvrditi koliko su točno minuta na parketu proveli i jedan i drugi play Zadra, i koliko su participirali u kombinaciji s Allenom, a koliko je zapravo sam Allen bio u toj ulozi, kao što nemamo ni točan broj asistencija kao ni pokušaja odigravanja pick and rolla. Po onome što se moglo vidjeti golim okom, asistencija i pick igre od dvojca Junaković-Uljarević nije bilo previše, i stoga se njihovo prisustvo na terenu svodilo tek na prenošenje lopte preko centra te dodavanje do prvog slobodnog igrača. Zato je taj posao na svoja leđa uprtio Allen koji je pokazao da je najkompletniji igrač novog Zadra i da će dosta toga u igri ovisiti upravo njegovoj inspiraciji, ali je već na ovom pripremnom turniru bio i najeksploatiraniji igrač, provodeći po 30 minuta na parketu. U ABA ligi gdje će protiv sebe imati itekako opasnije i zahtjevnije protivničke bekove bit će mu teško samome nositi taj teret, pa je konkretna pomoć nominalnih jedinica Junakovića i Uljarevića svakako nasušno potrebna ako se misli doći do onog broja pobjeda s kojima će se uspjeti sačuvati ostanak u regionalnom društvu.

Ključ je domaći parket
U ostalim rotacijama indikativno je da je najčešće Nazor posezao za uslugama Petra Marića i Dominica Gilberta. Marić je ulazio u trenucima kad bi se Nazor odlučio vaditi iz igre Junakovića ili Uljarevića te Allena stavljao na poziciju jedan. Gilbert je najčešće alternacija Siriščeviću dok je umjesto Farra ulazio Fundić. S petorkom: Allen, Marić, Gilbert, Ivanov, Fundić splitski strateg je i protiv Cibone i protiv Gorice imao na terenu igrače koji su praktički iste visine i koji su bili u stanju sve preuzimati i tako izbjeći česte mismatch situacije u kojima bi se našli ponajprije Junaković ili Uljarević. Od ostalih alternacija zasad su pod upitnikom tri imena: Domagoj Vuković, Jure Planinić i Jan Palokaj. Ovaj potonji zbog ozljede nije zaigrao ni sekunde u Velikoj Gorici dok su Vuković i Planinić dobili najmanje prilike. Vuković je s onim što je pokazao u nekoliko navrata kad je bio u igri nije ni zaslužio više, jer je očito da je trenutno izvan sportske forme dok je nejasno zašto mladi Planinić u ovim pripremnim utakmicama nije dobio veću minutažu. Naravno, sva pitanja i nekakve zaključke vezano za uloge u momčadi i minutažu još uvijek je teško razlučiti i za nekakvu dublju analizu potreban je uzorak od puno većeg broja utakmica nego što su protekle dvije s Cibonom i Goricom. Zato je najbolje pričekati ove tri utakmice koje slijede dan za danom, od srijede do petka, protiv izrazito snažnih protivnika. Nije nevažno što se igraju i pred zadarskom publikom, koja će nadamo se doći u velikom broju. Jer bez obzira na ishode bit će izrazito važno stvoriti svim tim novim i za ove uvjete neiskusnim igračima Zadra pravu atmosferu kako bi prije onih utakmica kad će se tražiti pobjede naučili igrati pod pritiskom domaćeg terena. A kako može zadarski »vrući« domaći teren biti kontraproduktivan dokazala je najbolje prošlosezonska momčad s tek tri pobjede u ABA ligi na Višnjiku. Tada su se nekim čudom izvukli, no ove sezone u kojoj je konkurencija u regionalnoj ligi za još jednu skalinu jača bez većeg broja domaćih pobjeda se ipak neće moći.

Žorić novi igrač KK Samobor
 

Luka Žorić je po završetku prošle sezone najčešće spominjan kao igrač koji bi mogao ostati na Višnjiku, a spominjao se i njegov povratak u Cibonu. Ipak, ovaj 211 cm visoki centar se na kraju odlučio za KK Samobor koji ove sezone igra Prvu mušku ligu. Zahvaljujući treneru »risova« Zdravku Raduloviću kojeg sa Žorićem veže dugogodišnje prijateljstvo, Luka prilikom dolaska u Samobor nije postavljao nikakve nemoguće uvjete, a svojim će vrhunskim igračkim umijećem i prebogatim iskustvom značajno pomoći ostalim samoborskim prvotimcima u prvoj prvoligaškoj sezoni. (radiosamobor.hr)