STOLJEĆE KOJE HODA Zadranin Špiro Šubašić proslavio 100 godina

Priznajem, osjećaj je baš poseban i nisam se nikada ovako do sada osjećao. Ne samo zbog svojih godina već i te silne ljubaznosti svih ljudi oko mene, odgovorio nam je na pitanje kako je to napuniti 100 godina Špiro Šubašić, jedan od najstarijih Zadrana – aktivnih najstarijih Zadrana. Jer ono što odlikuje ovog vremešnog gospodina je vitalnost na kojoj bi mu pozavidjeli i mnogo mlađi od njega. Špiro se, o čemu smo u Zadarskom listu već pisali, sam i oblači i svlači i brije i šeće… Ne dopušta si predaha, ima svoju dnevnu rutinu, svoj kafić, svoje »staze«, danas daleko drugačije od mladih mu dana, i dalje znatiželjan i željan života.
– Mislim da je genetika prije svega, odgovara i na drugo pitanje – kako je uspio doživjeti toliko godina i biti u tako dobroj kondiciji, i dodaje: a vjerojatno i aktivan život i ta stalna želja za novim, da nešto novo naučim, vidim, doživim…
Nalazimo se u restoranu Pineta u Kožinu gdje je organizirana proslava. Čestitara je sedamdesetak, što rodbine, što prijatelja, neki iz Zadra, neki iz okolice, a neki iz inozemstva jer 100-ti rođendan i nije prilika koja se propušta.
Špiro sjeda na centralno mjesto u restoranu, iznad glave mu baloni s natpisom 100, a do njega sve tri kćeri: Radojka, Iskra i Slavenka, ozarenih lica, ponosne na oca.
– Ja vam do svoje 85. nisam popio ni jednu tabletu, a onda su počeli zdravstveni problemi, najprije sa štitnjačom, a onda i sa srcem. Smršavio sam čak 17 kilograma i bio na ivici smrti. Hospitaliziran sam i još se dobro sjećam kada mi je doktor došao u vizitu rekao je: pustite vi njega, njemu njegova kćer Radojka ne da umrijeti. Eto tako je bilo, sve su me moje kćeri pazile cijeli život kao što me i danas paze, ponosan je zadarski stogodišnjak.
Koliko bi vi još, hoćemo li barem sedam godina kako ste nam rekli prije par mjeseci kada smo razgovarali?, pitamo ga.
– Ne ja sam skromam, evo još dvije godine i bit ću zadovoljan, kroz smijeh odgovara.
U međuvremenu stiže spiza, nakon fritula i aperitiva na jelovniku su pljukanci s plodovima mora i crni rižot pa onda teletina ispod peke s krumpirima i odojak te očekivano na kraju – slavljenička torta kao dar restorana Pineta uz neizbježni šampanjac.
U međuvremenu, slasne su zalogaje prekidali samo čestitari koji su imali pokoju za reći, smjeha i dobre volje svakako nije nedostajalo.
 

Puno toga je učinio prvi u gradu

Špiro Šubašić je u Zadar došao 1959. godine, a rodio se u Bribiru u zaleđu Šibenika. Radni je vijek proveo kao načelnik policije u Zadru, a u mirovinu je otišao 1967. godine. No to ga nije spriječilo da i dalje radi pa je nakon policije nastavio u istom ritmu i osnovao prvu zadarsku zaštitarsku tvrtku »Sigurnost«. Puno je toga što je zadarski stogodišnjak napravio među prvima u gradu. Jedna od tih stvari je bila i kupovina jednog od prvih automobila na gradskim cestama – Fiata 1100. Kada ga je nabavio u cijelom Zadru nije bilo više od desetak automobila. U brak Šubašić ulazi 1946. godine, supruga se zvala Marija i zajedno su proveli 64 godine. Biografija ne bi bila potpuna da ne napišemo da je godinama bio lovac, a koliko mu to znači vidljivo je i po tome što nam je rekao da bi sigurno poživio još dugo da mu je opet otići u lov!