Vratile se rode

POMAHNITALI PROGRAM ZA VAMPIRE
Meni je jasno da u najavljenom programu dođe do iznenadnih promjena, da se malo zakasni, da se neki prijenos odulji, da se zamijene filmovi, ali ovo što su prošlog četvrtka radili na Novoj TV, prelazi granice zdrave logike i razuma. Ne samo da su sve ispremiješali, nego su se pojavile emisije koje nisu ni najavljene, a da i ne govorimo o terminima koji su toliko kasnili da su “Rode” koje su trebale završiti u 0.35 trajale negdje do rane zore. Naravno, opskurna se emisija zvana “Istraga”, emitira na vrijeme, u elitnom terminu u 20 sati, pa sve ide po redu do vijesti oko 23, kada nastaje kaos.
Umjesto serije “Vratit će se rode” koja bi po programu trebala početi u 23.35 ide serija “Seks i grad” čiji je stvarni termin tek iza ponoći. Nakon “Seksa” ipak još ne idu “Rode” nego “Seinfeld” kojeg uopće nema u najavama, a odmah nakon njega počinje i “Život na sjeveru” kojem također nema ni traga u tjednom pregledu programa. Sada su već prošla 2 sata ujutro i većina normalnih ljudi duboko spava. Ja ne spavam jer nisam normalan i hoću gledati “Rode”. Kada ta nesretna serija konačno završi, prošla su i 3 sata i zora već rudi u daljini, iznad Zemunika Gornjeg i Donjeg. Zaspim u 3.30, dignem se u 6.30 i oran sam za posao nakon tri sata spavanja. Postavlja se pitanje: za koga, za koje vampire i vukodlake oni emitiraju seriju u te sate? Koga su je vraga uopće otkupljivali ako ne žele da je itko vidi? Ili su retardirani, ili se radi o nekim razlozima za koje moja pamet i obrazovanje nisu dovoljni. O santa simplicitas!
BRAČNE VODE NA DOMAĆI NAČIN
Što reći o hrvatskoj verziji “Bračnih voda”? Besmisleno je komentirati ideju i scenarij s obzirom da se radi o jednom od najuspješnijih, najdugovječnijih i, zašto ne kazati, najboljih humorističnih serijala u povijesti. S druge strane, kakvog ima smisla otkupljivati licenciju serije koja se u Hrvatskoj neprekidno prikazivala i reprizirala zadnjih nekoliko godina, tako da veliki dio već znamo i napamet. Gledao sam dvije epizode i svaku priču sam znao već nakon dvije minute gledanja. Kad uzmemo sve to u obzir, preostaje nam samo uspoređivati kako to rade naši glumci u odnosu na originalne, a samo se zbog toga ne isplati gledati. S druge strane, ipak se radi o sjajnom originalu pa se može i baciti pogled. Nekome tko gleda prvi put bit će dobro, a oni zagriženi možda pomisle i na svetogrđe.
NOVA RIJEČ U TV RJEČNIKU
Toliko godina gledam televiziju da bi mi već mogli dati i penziju, ali nikada nisam čuo riječ “žal”, osim kada se radilo o morskom žalu. Zadnjih dana, a osobito nakon remija (a i to su neko vrijeme nazivali “egal”) protiv Ukrajinaca, svi su spikeri, voditelji i komentatori za pojam žaljenja počeli koristiti riječ “žal”. Baš me zanima čuju li to oni jedan od drugoga pa misle da će biti pametniji, ili svi novinari dobiju direktivu da se od sutra mora koristiti ta i ta nova riječ. S obzirom da to ne razumijem osjećam samo duboko žaljenje, pardon “žal”.
BEZRAZLOŽNO PRENEMAGANJE
Nisam još pisao o kvizu “Jedan protiv sto”, ali je dovoljno to što se na njega nisam ni pokušao prijaviti. Ono što me strašno živcira, isto je prenemaganje koje su radili i u “Milijunašu”, a radi se o glumljenju da se emisija događa upravo sada. Opće je poznato da se snima više epizoda odjednom, da je ista publika unutra, i da je ono kada se pozdravljaju kao da se neće vidjeti danima, obična i to loša gluma. Pa bude lapsusa, grešaka, i ostalih bisera, a najgore je kada Tarik kaže: “Jeste li me se sjetili u ovih nekoliko dana?”, iako se u stvari nisu vidjeli nekih desetak minuta koliko im je trebalo da se presvuku. A bolje da i ne spominjemo ono kada su prije koju godinu pomiješali snimke pa ih pustili obrnutim redoslijedom. Ionako nikoga od tv-gledatelja za to nije briga. Pa zašto se onda glupiraju?
VEČERNJI HRT-OV UŽITAK
Ponekad na televiziji (osobito na HRT-u) znaju emitirati i prave bisere, a da vi toga niste ni svjesni, da vam promakne, i da ne znate ni da je i bilo. U subotu, na drugom programu prikazali su nam snimku zajedničkog koncerta, našega Kulturno-umjetničkog društva “Lado”, i ukrajinske “Verjovke”, održanog ovoga ljeta u pulskoj Areni. Taj veličanstven prostor je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, što znači da postoji dovoljno zainteresiranih i za ovakve, kulturne događaje. A događaj je bio uistinu dojmljiv, toliko da su čak i ofucani rokeri u njemu uživali, a posebno kada se zapjevala pjesma moga omiljenog pjesnika Tarasa Ševčenka (ne, nije nogometaš). Svaka čast organizatorima i urednicima koji su nam omogućili ovaj jedinstveni užitak, i njime pokazali da umjetnost nekog naroda nije samo nabrajanje uz gusle.