“Stan je bio pun vlage i stanodavci su me prisluškivali”

Stan je stajao puno više nego što je vrijedio. Gazde su mi dolazile svaki dan, ulazile u stan dok me nije bilo, znali su me čak prisluškivati. Nije mi prijateljica smjela doći prespavati kod mene, nikog nisam smjela dovesti, priča ova studentica

Zbog svih svojih kvaliteta koje jedan grad treba imati, a posebno zbog sve brojnijih vrsta studija, Zadar je postao pravi studentski grad. Prošli tjedan je počela akademska godina i pristigli su brojni studenti iz svih krajeva Hrvatske, ali i inozemstva. Gdje će boraviti za vrijeme svojih studentskih dana u Zadru, pitali smo neke od njih.
Vyara Daneva, studentica ekonomije iz Bugarske koja je ovaj semestar u Zadru na razmjeni, boravi u Studentskom domu.
– U domu sam s cimericom iz Slovačke i sve je jako lijepo i novo i nije skupo. Košta 300 kuna mjesečno i jako sam zadovoljna. Zadar je prekrasan grad, ljudi su prijateljski raspoloženi i lijepo mi je ovdje, rekla je Vyara.
Zajednička brojila i visoke režije
Oni koji nisu među 180 sretnika koji su ostvarili pravo na Studentski dom, morali su snalaziti i pronaći podstanarski stan. Njihova iskustva su razna.
Nikolina koja je u Zadar došla studirati iz Otočca priča svoju podstanarsku noćnu moru.
– Prošle godine sam bila podstanarka na Stanovima. Stan nije bio baš nešto, pun vlage, a stajao je puno više nego što je vrijedio. A stanodavci su mi dolazile svaki dan, ulazili u stan dok me nije bilo, znali su me čak prisluškivati. Nije mi prijateljica smjela doći prespavati kod mene, nikog nisam smjela dovesti, priča Nikolina koja se ove godine ipak bolje snašla.
– Sad smo nas tri cimerice u stanu na Smiljevcu. Stan je velik, u novogradnji, imamo svaka svoju sobu, a nije skupo, ukupno 350 eura. I što je najvažnije, vlasnici su zasad odlični, kaže Nikolina.
U potrazi za podstanarskim stanom zadarski studenti su nailazili na svašta, a nerijetko su zbog financijskih neprilika ili nemogućnosti izbora bili prisiljeni i živjeti u raznim uvjetima, trpjeti nerazumne stanodavce i neobjašnjivo visoke režije.
– Živjela sam sama u stanu na Kalelargi i plaćala 800 kuna, ali račun za vodu mi je bio 150 kuna! Ja sama nikako nisam mogla potrošiti toliko vode, ali imali smo u zgradi zajedničko brojilo i toliko sam morala plaćati. A ljudi iznajmljuju svašta, govori ova studentica iz Komiže.
Njena kolegica na studiju kroatistike i slavistike iz Metkovića, kaže da je živjela na Boriku u vlazi, hladnoći, sa stanodavcima koji su joj ulazili u stan…
– Nabijaju se režije bez pardona, a iznajmljuju se stanovi bez perilice rublja, bez televizora… Kao da nismo u 21. stoljeću. Sad sam bolje sreće. Cimerica i ja u lijepom, toplom stanu plaćamo po 1.000 kuna plus režije i jako smo zadovoljne, govori ona.
Jedan podstanar priča da je viđao svakakve podstanarske stanove dok nije našao normalni.
– Ljudi ‘preurede’ garažu u neku sobu, stave namještaj iz doba Tita i još me uvjeravaju da je to odlično, rekao je.
U oglasima često zna pisati da se stan iznajmljuje grupi radnika pa to uglavnom znači da je to stan s puno ležajeva, zahodom i jednim kuhalom.
Da ne bismo bili nepravedni, i podstanara ima svakakvih. Jedan je primjer djevojke koja je iznajmila stan i uredno plaćala stanarinu i režije pa vlasnici nikad nisu ni dolazili u kontrolu. Uskoro je s njom počeo živjeti dečko, a kad su oni prekinuli, ona je odselila, a dečko ostao da stanodavac nije ni znao. Dok su oni to saznali, on je odselio, ali kad su došli u svoj stan, imali su što vidjeti. Zidovi išarani, ižuljani od razmještanja, namještaj uništen, ulazna vrata razvaljena…
Stanodavci traže studentice i obitelji bez djece
No i kod stanodavaca i kod podstanara, ima i dosta pozitivnih iskustava. Luka Vrkić iz Dobre Vode koji u Zadru studitra hrvatski jezik i književnost, jako je zadovoljan sa svojim stanom.
– Živim na Boriku za vrlo razumnu cijenu, posebno u odnosu na sve ono što ima u stanu. Nisam imao problema ni s pronalaskom podstanarskog stana, našao sam ga vrlo brzo i jednostavno, kaže Luka.
Studentima je možda i najlakše, posebno studenticama. Naime, u oglasima se može primijetiti da stanodavci najčešće traže studentice, očekujući da će one stan dobro održavati i da ga neće uništiti.
Osim toga, kako kaže jedan Zadranin, svi traže studente kako bi od 1. lipnja ili 1. srpnja mogli iznajmljivati stanove turistima. Jedan je to od razloga zašto on sa suprugom već tri mjeseca ne može pronaći stan.
– Stan koji imalo vrijedi iznajmljuje se samo do početka turističke sezone, a nama treba nešto dugoročno. Nećemo se svakih par mjeseci seljakati. Onda, čim iziđe oglas, stanodavac je već imao sto upita ili ga je već iznajmio, tako da bi bilo najbolje znati za stan prije negoli oglas uopće iziđe, što je nemoguće. Mi smo sad u podstanarima i bili smo zadovoljni i cijenom i uvjetima, ali moramo napustiti stan. Vlasnici su nam dali mjesec dana da se iselimo, a mi već skoro tri mjeseca ne možemo naći novi stan. Sad ćemo biti prisiljeni otići u neki stan do 1. lipnja i onda se opet seliti. S tim da će onda biti još teže naći stan, govori ovaj Zadranin.
Ovaj mladi bračni par živi u podstanarima već tri godine.
– Žalosno je da mladi ljudi s nekim pristojnim radnim mjestima ne mogu riješiti stambeno pitanje. Čak ne mogu ni kredit dobiti pa da budu robovi banke 30 godina, ali bar da znaju da žive u svom domu i znaju što plaćaju. I sad je još podstanarstvo postalo skuplje. Prije dvije-tri godine moglo se bez problema naći stan za 1.500-1.800 kuna, a sad nema podstanarskog stana ispod 300 eura, žali se on.
Ima i drugačijih razmišljanja. U svijetu je trend živjeti u podstanarstvu. Ljudima se više isplati plaćati stanarinu nego kupovati stan i plaćati vlasničke doprinose. Kako kaže jedna gospođa, onaj tko kupi stan na kredit, plaća ratu oko 4.000 kuna.
– Ja plaćam podstanarstvo oko dvije tisuće kuna. I uvijek imam mogućnost otići. Ako je loša gradnja, strop je poplavljen, tlo propada, ja skupim stvari i odem. A onaj tko je kupio taj stan, ima probleme. A novac koji plaćam za stanarinu nije uzalud potrošen novac, to je jednostavno plaćanje životnog prostora, kaže ona.
Osim toga, pretpostavlja se da u Hrvatskoj tek 15 posto stanodavaca prijavljuje svoje podstanare i plaća za to porez. A za neprijavljivanje poreznih obveza, pa tako i za nelegalno iznajmljivanje stanova, kao i nelegalno stanovanje, propisana je novčana kazna u iznosu od 5 do 500 tisuća kuna. Ipak, s obzirom na to da je prijavljivanje podstanara rijetkost, može se pretpostaviti da je kontrola državnih institucija još rjeđa.