Svoj posao volim, ali nekada je čovjeku jednostavno dosta izrabljivanja!

Zaštitari su danas najugroženija grupacija kada je riječ o radnim i materijalnim pravima. U Hrvatskoj ih je oko 16 tisuća s licencom, a ukupno oko 30 tisuća. Na zadarskom području ima ih između oko tisuću, a svih njih povezuju isti problemi – vrlo niske plaće, neplaćanje prekovremenih sati, rad na crno, izloženost ucjenama i loši radni uvjeti, poručili su predstavnici Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti s konferencije za novinare koju su u suradnji s Teritorijalnim uredom Saveza samostalnih sindikata (SSSH) Zadar organizirali jučer ispred njihovih prostorija.
– Odmah iza zaštitara po lošim materijalno-radnim pravima su zaposlenici u privatnom sektoru i umirovljenici. Ti ljudi rade gotovo kao robovi uz izuzetak u nekoliko zaštitarskih tvrtki gdje im je plaća nešto iznad hrvatskog prosjeka. Uz to, brani im se sindikalno organiziranje čime im poslodavci krše radnička prava i konvencije koje je Hrvatska potpisala i mora ih se pridržavati. Nerijetko im poslodavci daju ugovor mjesec po mjesec, primorava ih se da vrate novce za školovanje i licence ako ne produlje ugovor, rekao je pravni povjerenik Teritorijalnog ureda SSSH Zadar Vedran Uranija naglašavajući kako je dio odgovornosti za tako loše stanje i na državi koja je, kako je kazao, u sprezi s poslodavcima. Češći inspekcijski nadzori, strože kažnjavanje na sudovima i donošenje kvalitetnijih zakona po mišljenju zadarskog sindikalca Uranije jedini je način da se navedenome stane na kraj.
– Poručujemo institucijama da se prestanu baviti SMS porukama i nestancima spisa jer to neće povećati plaće radnicima, a neće porasti ni mirovine. Treba se baviti pravim stvarima a to su egzistencijalna pitanja radnika i umirovljenika, poručio je Uranija, a predsjednica SZZD- a Matea Hušnjak dodala je kako je cilj kampanje koju provodi ovaj mladi sindikat po cijeloj Hrvatskoj organiziranje zaposlenih u zaštitarstvu kako bi se mogli boriti za svoja ljudska i radnička prava te bolje uvjete rada.
– Ovih dana se priča o mirovinskoj reformi prema kojoj će zaštitari biti najviše oštećeni. U proteklih deset godina zaštitarima su smanjenje satnice, plaće se povećavaju prekomjernim prekovremenim radom što nije prihvatljivo. Radni uvjeti u zaštitarskom sektoru su poražavajući od radne odjeće koju sami moraju kupovati, rade u limenim kontejnerima u kojima je ljeti prevruće, a zimi prehladno, u kojima nemaju sanitarnih čvorova. Zaštitari nemaju ni pravo na polusatni dnevni odmor, odlazak u toalet po osam i više sati. Posao sam po sebi je opasan i rizičan i to nitko ne cijeni. Naš 51-godišnji kolega je protekli vikend poginuo na poslu zbog tuđeg nemara. On nije umro od metka što svatko od nas može očekivati već su na njega pala masivna vrata teška tonu i pol. Tragedija je tim veća jer je pronađen tek ujutro pa se ne zna je li umro odmah ili je satima umirao u mukama, a nije imao kolegu da mu pomogne, izjavila je Hušnjak postavljajući pitanje tko će odgovarati za tu smrt i gdje je zaštita na radu, ali i do kada će zaštitari ginuti za 15 kuna po satu i koliko vrijedi jedan život. Iznijela je i podatke prema kojima je posljednih deset godina na radnom mjestu poginulo šest zaštitara, 42 umrlo, a 12 počinilo suicid.
– Možda bi neki ostali živi da nisu bili sami, da im je imao netko pomoći i da su imali kolegu. Zaštitarski sektor trenutno je najugroženiji po pitanju sigurnosti na radu. Ljudi koji se brinu za sigurnost apsolutno su nesigurni. Uz mirovinsku reformu u tijeku je i izrada Zakona o privatnoj zaštiti no na žalost u njemu se ne vide pomaci smjeru sigurnosti osim u sigurnom povećanju dobiti poslodavaca ukoliko će umirovljenici, ako prođe ova mirovinska reforma dobiti pravo rada na puno radno vrijeme. To će smanjiti plaće, a mladi će ljudi odseliti u Irsku, Njemačku i slično, poručila je Hušnjak, a regionalna povjerenica SZZD- a Tea Marelić vlastitim primjerom posvjedočila je o nesigurnosti rada u zaštitarskoj djelatnosti. Ispričala je kako je kod posljednjeg poslodavca, u splitskoj zaštitarskoj tvrtci Šimac i sinovi, koja je sklopila ugovor sa Zračnom lukom Zadar, imala jednomjesečne ugovore, a nakon što se pobunila da je poslodavac od nje naplatio školovanje i licencu.
– Nisu mi isplatili 6600 kuna pa sam se obratila sindikatu jer samo sindikat nas danas štiti. Oni su u moje ime poslodavcu poslali oštar dopis pod prijetnjom tužbe pa sam svoj novac dobila natrag, ali sad mi prijete kako će oni mene tužiti za taj iznos. Svoj posao volim, ali nekada je čovjeku jednostavno dosta izrabljivanja i mora to i reći. Spremna sam i za borbu na sudu ako zatreba, poručila je Marelić.
Poslodavci krše zakon
S ove konferencije moglo se čuti i kako u Hrvatskoj nedostaje 3,5 tisuće zaštitara koje sadašnji moraju nadomjestiti, što je, tvrde sindikalisti, razlog prevelikog fonda sati.
– Neki zaštitari za plaću od četiri, četiri i pol tisuće kuna rade 250 ili 300 sati, a ako to odbiju, daju im minimalac, istaknula je Hušnjak, a njezin kolega Nikola Sraka, inače tajnik u sindikatu, dodao je i kako je za niske plaće i loše uvjete kriv i strah od gubitka posla koji kod zaštitara vlada.
– Poslodavci krše i zakon i Ustav i brane sindikalno organiziranje. Ali od zastrašivanja nema ništa već se treba tome suprostaviti, udružiti se i dobro organizirati. Na to pozivamo zaposlene u zaštitarskoj djelatnosti. Da nam se pridruže jer jedino zajedno možemo nešto postići, a to se može i u tajnosti, bez da poslodavac zna, poručili su sindikalisti zadarskim zaštitarima, ali i kolegama iz svih krajeva Hrvatske.