ZADARSKI LIST - OD IDEJE DO INSTITUCIJE Ratno novinarstvo i privatizacija Narodnog lista (3)

Slika korisnika mkvanja
Nedjeljko Jusup, osnivač, autor projekta i prvi glavni urednik otkriva kako je pokrenut i kako se razvijao Zadarski list
Privatizirati Narodni list ravno je kao da Francuzi privatiziraju svoj Louvre, Talijani Kosi Toranj u Pisi ili Englezi svoju Bachinghamsku palaču, govorio sam članovima Nadzornog odbora. Kako su braća Škulići kupili Narodni list?
Zvonko KUCELIN
SASTANAK - Kad su postali vlasnici Narodnog lista braća Vedran i Boris Škulić izložili su novinarima ( Meri Kučina, Edvard Šprljan, Tatjana Stupin, Nedjeljko Jusup i Dane Vučenović) svoje viđenje novinarstva

U najstarijoj živućoj  novini u ovom djelu  Europe, koja izlazi  od 1862. godine,  nastavio sam kao novinar-komentator pratiti zbivanja na  bojišnici tijekom Domovinskog rata.  U to vrijeme NL je  bio vraški dobra novina.
- Jedva čekamo prve otisnute primjerke svakog broja.  Nitko o ratnim događanjima  ne piše kao vi, tako otvoreno  pa i kritički,  govorili su kolege  iz riječkog Novog lista gdje se,  u tamošnjoj tiskari, tiskao i  Narodni list. Priznanje, meni  osobno,  stiglo i iz Hrvatskog  novinarskog društva.
Oštro pero i pravičnost
Kolege iz svih hrvatskih redakcija, članovi ocjenjivačkog suda dodjelili su mi  novinarsku nagradu - Zlatno  pero za 1991./92. godinu,  uz  sljedeće obrazloženje:  „Premda u lokalnom listu, a  stalno na prvoj liniji bojišta  oko Zadra i nadomak Knina  za Nedjeljka Jusupa karakteristično je oštro pero i pravičnost. On bilježi događanja  u tom ratnom dijelu Hrvatske, ali i kritizira svaku pojavu  koja odudara od moralnih i  vrijednosnih načela. Ne skriva oduševljenje padom Križa  (tada neprijateljskog uporišta  op.a), ali i kritizira podjelu  činova bez kriterija, ili ukazuje na višak zapovjednika u  kancelarijama. Kritičnost i  pravičnost je osobina Nedjeljka Jusupa „Zlatnog pera“  zadarskog Narodnog lista“,  istaknuto je u obrazloženju  Ocjenjivačkog odbora u sastavu: Mate Čurić. predsjednik, uredništvo „Glas Istre“  Pula i članovi Josip Antić,  ured. „Slobodna Dalmacija“,  dopisništvo Zagreb, Zvonko  Đurin, ured. Hrvatski radio -  Radio postaja Zagreb, Pero  Gabrić ured. „Vjesnik“,  Šime  Nevidal, Novinarski aktiv Osijeka, Petar Pavković, ured.  Večernji list,  Tena Perišin, Hrvatska televizija. Šime Radovičić, umirovljenik - Zbor fotoreportera HND-a i Jagoda  Vukušić, ured. „Novi list „ Rijeka.

Preprodaja  Narodnog  lista

Svoju daljnju profesionalnu sudbinu vezivao sam uz  Narodni list. Vjerovao da će  se razvijati i, ubrzo, od  najstarijeg tjednika u ovom dijelu Europe prerasti u prvi  dnevni list u povijesti Zadra.  Možda bi tako i bilo da nisu  uslijedile pretvorba i privatizacija. Tvrtka Narodni list  d.d. privatizirana je po tzv.  Markovićevom modelu (Ante  Marković, posljedni premijer  SFRJ). Temeljem odluke   Skupštine  društva donesen  je Statut  u kojemu je propisano da su svi zaposlenici dioničari i da nitko ne može svoje vlasničke udjele prodati  nekome izvan dotičnog  društva.
Po svemu je izgledalo da će  zaposlenici svoje vlasničke  udjele, uz odgovarajuću naknadu, prepustiti tadašnjem  direktoru i dugogodišnjem  glavnom uredniku Danijelu  Dani Vučenoviću.
On je, kako se ono kaže, u  svojim rukama imao  "i sukno i škare". Predstavnicima  lokalnih vlasti u Nadzornom  odboru  govorio sam da, ako  se već mora, neka se privatizira sve ostalo (tiskara,  knjižara Petra Zoranića, trgovina...) ali ne i novina. Narodni list je javno dobro, pisani  spomenik hrvatske kulture u  rangu Baščanske ploče.. Privatizirati Narodni list ravno  je kao da Francuzi privatiziraju svoj Louvre, Talijani Kosi  Toranj u Pisi ili Englezi svoju  Buchinghamsku palaču, namjerno sam karikirao pokušavajući  utjecati na članove Nadzornog odbora, ali  i njima su,  izgleda,  stvari u međuvremenu „izmakle kontroli“.

Uloga Edvarda Šprljana

Uz zainteresiranog Vučenovića, u proljeće 1994. godine kao potencijalni kupac  pojavio se Boris Škulić, koji je  za svog brata Vedrana, iseljenika iz Chicaga,  s vremenom  od zaposlenika-dioničara  počeo otkupljivati njihove  vlasničke udjele. Naravno, ne  javno, jer kao što rekoh,  prema statutu društva  dioničari su svoje dionice mogli prodavati samo unutar  društva, jedni drugima. Ali,  mi nebi bili mi da se i tome  ne može doskočiti. Kako? Jednostavno, Škulić je isplaćivao zainteresirane dioničare, a oni su formalno  prenosili svoje vlasničke udjele na tada novinara-komentatora Narodnog lista  Edvarda Šprljana.
 I, kad je posao bio gotov,  kad je otkupljeno više od 51  posto, Šprljan i formalno  prenosi većinski vlasnički  paket Škulićima.
Logično, uslijedile su kadrovske promjene unutar  redakcije, glavni urednik  postaje  Edvard Šprljan, a  kad su na sastanku redakcije braća Škulić  izložila svoje  viđenje novinarstva, bilo mi  je jasno da od Narodnog lista i njegova razvoja u pravcu  prvog zadarskog dnevnika  neće biti ništa.
Nastavak na sljedećoj  stranici

 

MODEL

Škulić je isplaćivao zainteresirane dioničare, a oni su formalno prenosili svoje vlasničke udjele na tada novinara-komentatora Narodnog lista Edvarda Šprljana.  I, kad je posao bio gotov, kad je otkupljeno više od 51 posto, Šprljan i formalno prenosi većinski vlasnički paket Škulićima

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno