Vlatkova formula opstanka iz 1999.

Odgovorni iz Hrvatskog nogometnog saveza ovog su tjedna i službeno odgodili “smaknuće” Lige 16, uz objašnjenje da se tako moralo postupiti zbog galopirajuće recesije koja već neko vrijeme puše za vrat gotovo svim prvoligašima. Doduše, kriza je postojala i u srpnju ove godine, kada je na Tematskoj skupštini HNS-a izglasano smanjenje Prve HNL, ali nitko se na to nije previše obazirao.
Ljudi koji ne posjeduju tu tankoćutnu crtu za hrvatske prvoligaše mogli bi pomisliti da je poveznica između te dvije odluke lik i djelo Igora Štimca, bivšeg reprezentativnog stopera koji žarko želi preuzeti fotelju predsjednika HNS-a. Naime, prije pet mjeseci istekao je Štimčev mandat na čelu Udruge profesionalnih klubova Prve HNL, što je otvorilo priliku za rušenje njegovog najvećeg projekta, Lige 16.
Naravno, tada su rijetki mogli naslutiti da će se nekadašnji britki stoper vrlo brzo odvažiti na “klizeći start” prema aktualnom predsjedniku HNS-a Vlatku Markoviću. Čim je Štimac krenuo u predizbornu kampanju, držeći očuvanje Lige 16 kao jedan od jačih aduta za dobivanje glasova, vladajuća garnitura odlučila je pokazati socijalnu osjetljivost.
Računica i birači
Računica je više nego jasna, jer sada obojica nude isto svojim biračima. Doduše, Štimčev aranžman za sobom povlači nešto duže traja
nje, za razliku od Markovićevog koji bi se u sezoni 2012./13. vratio na Ligu 12.
Svi ljubitelji nogometa koji se još uvijek ne mogu načuditi ovakvom raspletu, trebali bi se prisjetiti slične epizode iz 2001. godine. Naime, Markovićeva struja i tada je povukla gotovo identičan potez u ime realizacije iste ideje. Motiv je bio više nego jasan, ljudi odgovorni za razvoj hrvatskog nogometa čuvali su i čuvaju svoje pozicije u vrhu nogometne organizacije.
Konkretno, proširenje lige s dvanaest na šesnaest klubova za sezonu 2001./02. progurano je na krajnje sumnjiv način kroz Skupštinu HNS-a održanu 10. travnja 2001. godine. Samo tri mjeseca kasnije, 27. srpnja, ta ista Skupština odlučila je vratiti Ligu 12 za sezonu 2002./03., i to gotovo jednoglasno.
– Pobijedio je razum – rekao je predsjednik HNS-a Vlatko Marković tog 27. srpnja 2001., neposredno nakon tadašnjeg “smaknuća” Lige 16.
Zbog specifične situacije u zemlji premijernih pet sezona Prve HNL bile su obilježene stalnim promjenama sustava natjecanja, a u ljeto 1997. godine na hrvatskim prvoligaškim terenima ustalio se format s dvanaest klubova. Suvišno je napominjati da su domaći nogometni stručnjaci tada tvrdili da je to idealna formula za Hrvatsku.
Moćnici i “mišići”
Međutim, vrlo brzo glas su podigle manje sredine željne nogometne afirmacije u Prvoj HNL. Konkretnije rečeno, lokalni moćnici raznih gradića po Hrvatskoj htjeli su “pokazati mišiće” tamo gdje svi to mogu vidjeti.
Na Redovnoj skupštini HNS-a, održanoj 18. prosinca 1999. godine Markovićeva fotelja počela se opasno tresti pod njihovim naletima, a spas je stigao u liku tadašnjeg HDZ-ovog jurišnika Zlatka Canjuge koji je tada stolovao u Maksimirskoj 128. Zahvaljujući tadašnjoj poziciji apsolutne moći, Canjuga je isposlovao prekid Skupštine na dva mjeseca, što je bilo dovoljno da se razmotre želje “pučista”.
Nastavak je uslijedio 17. veljače 2000. godine, kada je Markoviću gotovo jednoglasno pružena nova prilika, pod uvjetom da raspusti stari Izvršni odbor i oformi novi. Bura se stišala, ali ostali su dugovi za ukazano povjerenje.
Godinu dana kasnije krenule su priče o proširenju Prve HNL. Kada su državne institucije upozorile da promjenu sustava natjecanja treba najaviti barem dvanaest mjeseci prije primjene, trust mozgova iz HNS-a sjetio se da je baš na toj Skupštini od 17. veljače 2000. godine najavljena Liga 16, ali “nepoznat netko” to je zaboravio upisati u službeni zapisnik.
Naravno, sve je glatko prošlo. Čim su fotelje bile sačuvane, a dugovi vraćeni, otvorena je brzopotezna kampanja za povratak Lige 12. Po svemu sudeći, princip je i danas isti, a razlike su samo u nijansama.