Vukovar, petnaesta postaja križnog puta

Povod za ovaj dokumentarni film bio je posjet vukovarskih majki i očeva Papi Ivanu Pavlu II. u Vatikanu. Dokumentarac je u cijelosti ubrzo nakon snimanja prikazan talijanskoj javnosti, zapravo u najpogodnije vrijeme, između Božića i Nove godine, kada napominje Dujela, najviše razmišljamo o životu

Poznati Zadranin Miljenko Dujela sutra putuje u Vukovar, grad koji se ovih dana više nego ostalih u godini prisjeća svoje teške sudbine i gdje će se odvijati posebni programi vezani uz 19. obljetnicu vukovarske tragedije. Između ostaloga, prikazat će se i dokumentarac Miljenka Dujele, što je još 1996. godine, pet godina nakon tragedije, snimio i na talijanskoj televiziji RAI 2 prikazao pod nazivom “Sjećaš li se Vukovara?”.
Povod za ovaj dokumentarni film bio je posjet vukovarskih majki i očeva Papi Ivanu Pavlu II. u Vatikanu. Dokumentarac je u cijelosti ubrzo nakon snimanja prikazan talijanskoj javnosti, zapravo u najpogodnije vrijeme, između Božića i Nove godine, kada napominje Dujela, najviše razmišljamo o životu. Autor je mnogo puta nakon toga koristio dijelove filma ubacujući ih u mnoge svoje emisije o Hrvatskoj i njezinoj žrtvi u Domovinskom ratu. Naime, Miljenko Dujela je sve dosad više od 40 godine radio kao uspješni režiser i montažer na RAI 2, a svoju prvu domovinu je bezbroj puta promovirao kroz posebne filmove ili tv emisije, osobito u Domovinskom ratu svjedočeći istinu, a isto tako i svoj rodni Zadar, također, veliku ratnu žrtvu. Mnogo puta je Hrvatsku i Zadar isticao i u turističkim promidžbenim emisijama.
Tako je i spomenuti film o vukovarskim majkama priredio i za hrvatsku javnost i nazvao ga “Vukovar, petnaesta postaja križnog puta”. Ovaj dokumentarac će, kako i dolikuje, najprije vidjeti oni o kojima se u njemu govori, a u organizaciji Matice iseljenika iz Vukovara, koja je doznala za film i rado ga prihvatila za prikazivanje svojim sugrađanima. U dokumentarcu na jednostavan način i pun emocija govore majke i očevi ubijenih, zatočenih i nestalih Vukovaraca s toliko tuge i boli svjedoče o tim strašnim danima, da je prateći film gotovo nemoguće ne pustiti suzu. Oni se samo prisjećaju najtežih dana u svojim životima, a to su bili oni u drugoj polovini studenoga 1991. godine, kada je njihov grad potpuno pao u ruke srpskih agresora i kada su tisuće ljudi stradale na najgori, najzvjerskiji način.
I ne samo u vrijeme nastajanja dokumentarca, prije 14 godina, nego mnoge majke, očevi, supruge, braća, sestre ni danas još ne znaju što je s njihovim najmilijima. A među nestalima ili ubijenima je bilo i dječaka. Svjedoče majke i kako su ih odvajali od muškaraca, sinova, supruga i očeva, kako im nisu dopuštali ni dodirnuti ih, ukrcavali ih u autobuse i odvozili u nepoznatim pravcima. Svjedoče stariji muškarci i o najgorim zlostavljanjima u Vukovaru, a potom u logorima, o tome da su ih tukli pendrecima, nogama, rukama, šakama, a dovodili su i civile da malo tuku ustaše. Vodili su ih i na strijeljanje, tjerali da plivaju u Dunavu, ali i na još teža zvijerstva, kojih se s mukom sjećaju i koja nikada neće zaboraviti, koja su im ostavila trajni trag. Ove su majke pokušale sve ne bi li saznale gdje su im sinovi, išle su i po svijetu, molile pomoć od raznih bjelosvjetskih moćnika, no kako znamo ni do danas im nitko nije pomogao. Mnoge su već umrle, a nisu saznale gdje su njihova djeca.
Miljenko Dujela nas je informirao da će se dokumentarac “Vukovar, petnaesta postaja križnoga puta” prikazati najprije u Vinkovcima, potom u Vukovaru, a potom i u Subotici u organizaciji vojvođanskih Hrvata.