Unutar Crkve sv. Petra pronašli šest grobova

Slika korisnika admin
Vesna KARAVANIĆ
Ostaci Crkve sv. Petra

Centar za kulturu i informacije Pag tri dana bio je domaćin Arheološkom muzeju iz Zadra s predavanjima i radionicama Iškog lončarstva.

Prvo predavanje održano je na temu "Arheološka istraživanja ostataka crkve sv. Petra na Prosici u Pagu, a rezultate istraživanja izložio je Hrvoje Manenica.

Za podsjetiti je da je Arheološki muzej Zadar pod vodstvom kustosa Hrvoja Manenice proveo arheološka istraživanja ostataka crkve Sv. Petra na Prosici u Gradu Pagu u dva termina. Osim djelatnika Arheološkog muzeja Zadar u istraživanjima su sudjelovali i studenti arheologije Filozofskog fakulteta u Zadru. Istraživačke radove financiraju Grad Pag i Župni ured Pag.

Crkva nastradala u požaru

Ostaci crkvice Svetog Petra dio su spomenika srednjovjekovne sakralne arhitekture na otoku Pagu te su vrijedno svjedočanstvo o razvijenosti srednjovjekovnog graditeljstva ne samo Paga, već i šireg zemljopisnog prostora. Istraživanje ostataka crkvice svetog Petra ima veliko značenje budući će biti uklopljeni u izradu projekta arhitektonsko urbanističke studije uređenja i prenamjene atraktivnog prostora Magazina soli

U prosincu 2014. godine, u prvom dijelu istraživanja, locirana je pozicija crkvice sv. Petra na Prosici, na temelju srednjovjekovnih karata. Prema riječima Hrvoja Manenice, kustosa Arheološkog muzeja u Zadru, tada su otkriveni zidovi i podnica crkve iz XVII st. s kvadratnom apsidom. Daljnjim istraživanjem otkriveni su ostaci još jedne starije podnice koja datira iz konca XV i početka XVI stoljaća.

- U drugom dijelu istraživanja tijekom siječnja i veljače 2015. nastavilo se sa spuštanjem unutar same crkve, budući da je to razina mora dozvoljavala s obzirom na zimsku oseku. Unutar zidova već istražene crkve, otkriveni su ostaci starije crkve koja je imala okruglu apsidu i lezene s unutarnje strane na bočnim zidovima crkve. Bočni zidovi crkve imali su svaki po tri lezene sa svake strane. Na sjevernom bočnom zidu, prva lezena do ulaza je bila uništena kasnijim ukopom iz XVI. stoljeća, te je otkriven samo jedan temeljni kamen koji joj pripada. Dimenzijama je bila manja od kasnije crkve koja ju je u potpunosti prekrila. Tragovi gareži na podnici sugeriraju da je crkva nastradala u požaru, te je odlučeno da se izgradi nova, nešto veća crkva. Zidovi starije crkve ravnomjerno su skinuti do razine srednjovjekovne podnice XV. st, te ih ona prekriva, kazao je Manenica te naveo da je plansko uklanjanje crkve razlog što se nisu sačuvali ostaci popločanja podnice i kamenog crkvenog namještaja. U potpunosti nedostaju sitni arheološki nalazi koji bi pomogli u datiranju građevine, ali s obzirom na arhitektonske ostatke, crkva se za sada može okvirno datirati u razdoblje predromanike od IX. - XI. stoljeća.

Čari iške keramike

Manenica je na početku istraživanja naveo kako je u razgovorima s mještanima saznao da je prigodom radova na ovom području prije više godina pronađen veliki broj ostataka ljudskih kostiju po čemu se pretpostavljalo da je tu bilo groblje. Nakon drugog dijela istraživanja Manenica to je i potvrdio:

- Tijekom istraživanja otkriveno je ukupno šest grobova koji su se nalazili unutar crkve. Pet grobova pronađeno je u većoj, novijoj crkvi s kvadratnom apsidom iz XVI. - XVII. stoljeća dok je šesti grob bio kosturnica koja se nalazi ispred pročelnog zida starije crkve, te je vjerojatno nastao ranije.

Nakon toga Frane Šunić iz Arheološkog muzeja održao je predavanje i radionicu na temu tradicionalnog Iškog lončarstva na kojoj su posjetitelji mogli vidjeti kako se na lončarskom kolu izrađuju posude od gline, ali i sudjelovati u njoj. Karakteristika tradicionalnog veloiškog načina izrade posuđa je da se upotrebljava ručno kolo koje je danas u svijetu skoro zaboravljeno na kojem se posuda doslovno mora graditi po slojevima glinenih "valjušaka". U Iškom se lončarstvu glina miješa s kalcitom, te se peče na vatri.

Drugog dana održano je predavanje dr. sc. Jasenske Lulić-Štorić iz Narodnog muzeja Zadar te je u sklopu toga prikazan film o tradicionalnom Iškom lončarstvu nakon čega su zainteresirani posjetitelji nastavili s radionicom lončarstva i tako osjetili čari gline ilončarskog kola.

Arkade kao skladište soli

Kako navodi prof.dr.sc. Emil Hilje, Benediktinski samostan s crkvom Svetog Petra na Prosici prvi put se spominje 1289. godine, no zasigurno je utemeljen prije 13. stoljeća, zacijelo, poput drugih benediktinskih opatija, tijekom 11. stoljeća. I crkva i samostan bili su u više navrata obnavljani i popravljani, pa tako da 1603. godine visitator Prioli navodi da je crkva "...partim etiam discoperta..." i nalaže da se popravi. Dosta zabune u literaturi izazvala je Suićeva tvrdnja da bi njene ostatke trebalo vidjeti u masivnim arkadama koje čine sedmo skladište soli na Prosici. Dimenzije crkve posredno su poznate što dokazuje ugovor za gradnju Crkve Sv. Ante u novom Pagu gdje je bilo utanačeno da crkva ima biti istih dimenzija kao i ona Sv. Petra na Prosici. Emil Hilje navodi: "Budući da su dimenzije crkve posredno poznate, a i njen položaj u odnosu na magazine jasno je ucrtan na vrlo preciznoj karti paške uvale koju je 1808. godine izradio Frane Zavoreo, mišljenja sam da su spomenute arkade oduvijek bile samo skladište soli, a da bi ostatke crkve Svetog Petra, ukoliko ih uopće ima, trebalo tražiti južnije od njih".

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno