Sv. Zoilo bio je prisutan u svim zadarskim crkvama

649. godine relikvije svetog Zoila, zajedno s onima uglednog mučenika Krševana, bile su prenesene u Zadar i u mramornoj urni položene u crkvu Sv. Marije Velike. Od tada Zadrani izabraše ovog sveca za svog zaštitnika. Nije bilo crkve u kojoj nije bila ili njegova slika, ili kip izložen javnom štovanju, istaknuo je mons. Peričić
U povodu blagdana Svetog Zoila u sklopu manifestacije “Advent u Zadru 2008.”, u dvorani Znanstvene knjižnice Zadar održano je predavanje pod nazivom “Sveti Zoilo i drugi zaštitnici Zadra”. Predavanje je u organizaciji Matice Zadrana održao mons. dr. Eduard Peričić, a ovaj skup je prije svega bio prilika Zadranima i njihovim gostima da se pobliže upoznaju s ovim, pomalo zaboravljenim svecem.
Sveti Zoilo slavi se 16. prosinca, jedan je od četvero zaštitnika Zadra, koji se u ovom gradu štuje još od 7. stoljeća. Ovaj zadarski svetac je prema predaji živio u vrijeme cara Dioklecijana, obnašajući službu svećenika u Gradu kraj Akvileje u 3. stoljeću. Nakon mučeničke smrti svetog Krševana, svećeniku Zoilu u snu se objavilo mjesto gdje je bačeno svečevo tijelo. Izvukavši ga, tijelo se na čudesan način spojilo s odsječenom glavom. Osim toga, po preporuci svete Stošije uzeo je u zaštitu tri sestre mučenice: Irenu, Kioniju i Agape, čije se moći čuvaju u kripti katedrale Sv. Stošije u Zadru. Zbog uzorna svetačkog života, dobročinstava i hrabrog svjedočenja Boga u teškom vremenu, tijelo mu je nakon smrti preneseno prvo u Akvileju, a potom su relikvije svetog Zoila prenesene u Zadar te pohranjene u crkvi Sv. Marije Velike.
– U svojoj povijesti, kroz preko 3000 godina mijenjalo se stanovništvo Zadra: ilirski Liburni, romanizirani Delmati, projurili su kraj njega Goti, preuzeli su ga kao nagradu za svoju mironosnu ulogu od Bizantinaca – Hrvati, koji se naseliše u plodnim Ravnim kotarima otada nazvanim Hrvati. … Palili su ga, ali ne i spalili, rušili, ali ne i porušili kratkotrajni ili prolazni gospodari, ali uništiti ga nije bilo moguće. Gospod ga je čuvao i sačuvao do danas, za nas, započeo je svoje predavanje mons. dr. Eduard Peričić, nadalje govoreći o kršćanstvu na području grada Zadra, zadarskim zaštitnicima, a posebno o liku i kultu svetog Zoila.
– U grad Zadar, na čijem se Forumu igrao kasniji papa Ivan IV., koji uspostavlja tako kontakte s tek pristiglim Hrvatima koji će pomalo i sigurno ulaziti u njegov grad i to baš u vrijeme kada iz porušene Akvileje stižu u njega svete relikvije Krševana, Stošije i Zoila, koji će uskoro biti prihvaćeni i čašćeni kao od Boga poslani za dar vjerni zaštitnici, da bi im se nekoliko stoljeća kasnije pridružio štovanja vrijedni mironosac biskup Donat, a kao kruna svih, svojim neraspadnutim tijelom Bogoprimaoc Šimun Pravednik, navodi dr. Peričić.
– Među danas najmanje poznatim zadarskim zaštitnicima je Zoilo. Bio je svećenik i provodio svet život poniznog pokornika u maloj kolibi u močvarnom kraju kod Akvileje. Poslije slavnog mučeništva sveti Krševan mu u snu javi gdje se nalazi u more bačeno njegovo tijelo. Prema svečevoj uputi Zoilo doista i pronađe Krševanovo tijelo i uz njega njegovu odsječenu glavu. Prema legendi, kada je izvukao svečevo tijelo glava se sama spojila s njime. Zoilo je Krševanovo tijelo sahranio u svojoj kući, a poslije bi preneseno u Akvileju gdje se časno čuvalo i štovalo svetog mučenika do 452. godine kada je Akvileja bila razorena od vođe Huna Atile. Zbog svog pobožnog čina bio je Zoilo obaviješten od sveca ne samo o vremenu kada će umrijeti, nego i o skorom mučeništvu koje će postići tri svete sestre Agape, Kionija i Irena, koje mu je na poseban način preporučila sveta Stošija za svog boravka u Akvileji, a na poticaj sv. Krševana.
Doživjevši duboku starost i život pun zasluga umro je u osami močvarnog kraja, a da mu se nije ispunila želja za mučeništvom, budući da je kršćanstvo već dobilo slobodu za cara Konstantina Velikog, Milanskim ediktom 313. godine, rekao je mons. Peričić. On se u daljnjem izlaganju osvrnuo na prijenos relikvija svetog Zoila u Zadar i njegovo štovanje.
– Zoilovo tijelo je bilo sahranjeno u jednoj crkvi u Akvileji i od tada počinje njegovo veliko štovanje na oltarima. Kasnije, nakon što je ovaj grad stradao od provale Huna, nastavlja se veliko čašćenje ovog sveca u gradu u biskupiji Udine, koje su preuzele prerogative razorene biskupije i grada Akvileje. Iz starih kronika Bonifacija i Franje Grisogono, plemenitog Zadranina, znamo da su 649. godine relikvije svetog Zoila, zajedno s onima uglednog mučenika Krševana, bile prenesene u Zadar i da su u mramornoj urni položene u crkvu Sv. Marije Velike. Od tada Zadrani izabraše ovog sveca za svog zaštitnika. Nije bilo crkve u kojoj nije bila ili njegova slika, ili kip izložen javnom štovanju. U crkvi Sv. Krševana bio je podignut jedan oltar na kojem je bila slika iz 1307. koja je predstavljala našeg sveca obučenog u sveto ruho. Početkom 18. stoljeća podignuta je jedna statua sv. Zoila, koja je zajedno s onima svetih zaštitnika ukrašavala glavni oltar u crkvi Sv. Krševana. Jedna druga slika svečeva tijela bila je naslikana na škrinji koja je sadržavala tijelo svetog Krševana. Jedan drugi oltar bio je u njegovu čast podignut u staroj kolegijalnoj crkvi Sv. Marije Velike (Sv. Šime) i jedna njegova bista u zvoniku iste crkve. Jedna je prastara njegova slika ukrašavala oltar u sakristiji Sv. Dimitrija, zatim je jedna iz 1309. godine postojala u crkvi benediktinki Sv. Marije, treća, pak, u onoj Sv. Nediljice i konačno jedna naslikana na staroj pali u Sv. Barbari i sakristiji katedrale, čulo se u predavanju.
– Kada je 1570. zbog izgradnje novih gradskih bedema radi obrane od Turaka porušena crkva Sv. Marije Velike, sarkofag svetog Zoila je ostao u pokrajnjoj kapeli i ugrađen u jedan od četiri njena oltara. Tu su svete relikvije bile čašćene do godine 1622. kada je nadbiskup Stella odlučio provesti pravnu rekogniciju svečevih moći, rekao je mons. dr. Eduard Peričić, te nastavio govoriti o prijenosu tijela svetog Zoila iz crkve Sv. Marije Velike u katedralu, početkom 17. stoljeća. Uz sjećanje na ovaj događaj kao i na uspomenu prvog prijenosa svetih relikvija iz Akvileje u Zadar, zadarska Crkva je svake godine slavila 16. prosinca blagdan prijenosa svečevih moći dvostrukim slavljem u gradu i nadbiskupiji. U crkvi Sv. Krševana nalazi se barokni oltar s bijelim mramornim kipovima zadarskih svetaca zaštitnika – Šimuna, Krševana, Stošije i Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvisea Tagliapietra.