Dugovi nekolicine zadarskih “šampiona” prelaze milijun kuna!

Najstariji dug zadarskome Vodovodu datira iz prošloga stoljeća, iz 1997. godine! I odmah ćemo kazati da su nam rekli u ovoj komunalnoj tvrtki da ga neće oprostiti, kao što dugove nikome neće oprostiti. Dapače, ovih dana kreću ovrhe, znatno strožije nego dosad

Zadrani su sve  dužniji i za vodu koju troše  svakodnevno. Isto kao što su  mnogi naši sugrađani i poduzeća dužni za druge komunalije, najviše za struju čak  31 milijun, tako su dužni i za  vodu, otprilike istu sumu, oko  30 milijuna kuna! Gotovo je  nevjerojatno da  su pola iz toga  iznosa dužni građani, a pola  privreda, odnosno raznorazne  tvrtke, koje se u administraciji  vode kao pravne osobe. Još je  nevjerojatnije da najstariji  dug zadarskome Vodovodu  datira iz prošloga stoljeća, iz  1997. godine! I odmah ćemo  kazati da su nam rekli u ovoj  komunalnoj tvrtki da ga neće  oprostiti, kao što dugove nikome neće oprostiti. Dapače,  ovih dana kreću ovrhe, znatno  strožije nego dosad, ali i isključivanja dužnika iz vodovodne mreže. Svatko tko ne  podmiri dug, a osobito oni sa  starijim dugovanjima, ostat će  bez vode.
Inače, Vodovod, kako nam  je kazao njegov direktor Hrvoje Patrk, neprestano vodi  bitke s dužnicima,  pokreće i  provodi  ovrhe, utužuje i  nažalost, znatan dio potraživanja naplaćuje upravo  na te “natežuće” načine. Od  svih utuženih 30-ak posto ih  plati tek nakon što shvate da  su zaista tuženi, da je to ozbiljno i da će morati platiti sav  dug i to sa zateznim kamatama. Isto tako 30-ak posto  dužnika podmiri dug tek nalogom suda, a dio ih plati na  rate, jer sud naloži da plate iz  mjesečnih primanja, plaća,  mirovina ili drugih prihoda.  Sve se to podmiruje zajdno s  kamatama, znači puno više  nego bi to iznosilo da su uredno plaćali. Ova formula se ne  odnosi samo na građane, nego, nažalost i na tvrtke.
No, Vodovodu je lakše iz  mreže isključiti tvrtku, nego  građanina, osobito ako se utvrdi da se radi o građaninu  socijalnom slučaju, ali i ako je  neplatiša stanar u zajedničkoj  stambenoj zgradi, koja nema  sekundarne vodomjere. U  takvim slučajevima se brže ide  na utuživanje. Vrlo je važno, o  čemu se u Vodovodu vodi raduča, da dug ne zastari, a to bi  se dogodilo nakon tri godine.  Ali, ako se prije isteka od tri  godine pokrene postupak utjerivanja duga, zastare nema,  opet kreće novo razdoblje. Isti  postupci za utjerivanje dugova se vode za građane i za  tvrtke, samo što se tvrtke lakše  isključuju iz vodovodne  mreže.
Ova se komunalna tvrtka  susreće i s problemom “nestanka” tvrtke. Ima, dakle i  onih koji otvaraju tvrtku, rade  kratko vrijeme, ne plaćaju  račune, a onda zatvore, odjave  tvrtku, a njezinoga vlasnika  nije briga je li prostor bivše  tvrtke isključen iz mreže ili  nije. Ipak i takvima se obično  doskoči, jer pazi se da dug ne  zastari, utuži ga se i sud dalje  vodi postupak naplate duga.  Ima vlasnika tvrtki koji nerijetko odgovaraju da nemaju  novaca zato što su išli u investicije (?). Pa zašto bi Vodovod ili neku sličnu tvrtku  koja pruža usluge to uopće  bilo briga? Ona i njezini radnici žive isključivo od naplate usluga, a pritom povlaštenih nema.
Premda nismo dobili imena  dužnika, a jedan od razloga je  i njihov ogroman broj, saznali  smo ipak da se radi o mnogim  zadarskim poznatim ili manje  poznatim poduzetnicima, poput ugostitelja, onih koji imaju kafiće, restorane, pa i cijele  hotele i velike tvrtke. Među  dužnicima, nažalost, ima i  onih iz tzv. nadgradnje, koji su  na državnim jaslama, pa čak i  nekoliko škola. Nije baš jasno  kako neka škola, a ima takvih  u Zadru i okolici, koja redovito dobiva novac iz županije, odnosno države, a ne  plaća osnovne račune, kao što  je za potrošenu vodu. Ima  dosta i onih koji vodu i dalje  svakodnevno troše, a već su  dužni tisuće, pa i stotine tisuća  kuna. Teško je povjerovati, ali  ima među dužnicima i nekoliko “šampiona” s iznosima  koji prelaze milijun kuna!  Najveći je s 1,8 milijuna kuna!
U kategoriji građana, trenutačno je 213 dužnika, neurednih platiša, koji duguju od  nekoliko stotina kuna do nekoliko tisuća, a dugovi nekolicine “okorjelijih” prelaze i  20.000 kuna.