RAZGOVOR S VINKOM RADOVČIĆEM Kazalište u borbi za istinu i pravdu u nemilosrdnoj igri s prolaznošću

Ova je godina postavila nove izazove i pred izvedbene umjetnosti čije je obilježje usmjerenost ka publici. Ograničili su se svi susreti kako dramskih skupina, tako i dijalog s gledateljima. Stoga smo razgovarali s Vinkom Radovčićem, voditeljem »Drame plus«, koji je ujedno autor i projekta »Lektira na sceni« o ovogodišnjem programu Drame plus naziva »Sve će proći, samo će istina ostati«.
Kako biste protumačili naziv »Sve će proći, samo će istina ostati«, što je zapravo istina za Dramu Plus?
Nakon »Lektire na sceni« i »Drugih i drugačijih«, kazališni program Drame plus za 2020. god. nazvali smo prema citatu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Citat se sam nametnuo kao naslov programa jer slijedi ideju svih naših dosad odigranih dramskih naslova. U našim predstavama uvijek želimo biti kritični prema svijetu u kojem živimo, a kazalište to može, makar kroz iluziju.

Četiri premijere
Što dramski klasici pružaju modernom kazalištu?
Dramski klasici su mi posebno inspirativni jer ukazuju na probleme svoga vremena pa vidimo kako se mnogi od njih zapravo ponavljaju tijekom nadolazećih stoljeća. Kada smo predlagali kazališni program, sredinom prošle godine, nismo mogli niti slutiti da će svijet snaći pandemija ovakvih razmjera, a koja nam je dosta onemogućila rad. Svi naši dramski naslovi zapravo se bore za svoju istinu i pravdu u nemilosrdnoj igri s prolaznošću. Naime, govorim o četirima premijerama ovogodišnjeg programa: »Zločinu i kazni«, »Instrukciji, »U očekivanju Godota« i, na kraju, novoj adaptaciji Andersenova »Ružnog pačeta«.
Koliko je zahtjevno upriličiti klasik na suvremen način, blizak današnjoj publici?
Sve ovisi o kojem klasiku je riječ. Za ovaj kazališni program autorski tim Drame plus je odabrao temu problematike školstva u kojem se izostavljaju osnove, borbu učenika protiv nametnutog sistema u kojem se gubi ono bitno, a sve to smo prikazali kroz klasik Eugènea Ionesca i njegovu »Instrukciju« iz 1951. god. Dostojevski nam je poslužio da kroz klasik do publike dođe pitanje i značaj moralne odgovornosti i jedan prikaz misaonog procesa nakon počinjenog zločina. »Godot« nam je pokazao što to sve mladi u Zadru čekaju, pa samo vidjeli sve i svašta, neki su se navodno i šokirali. Naime, ljudi su ostali »šokirani« slobodom i nesputanošću mladih u iskazivanju vlastitih problema kroz neverbalni teatar. »Godot« je na kraju ipak došao kao »Centar za mlade«. I na kraju, »Ružno pače«, odnos društva, zajednice prema onome koji je – drugi i drugačiji.
U koliko je mjeri, prema Vašem mišljenju, kazalište općenito »zaplesalo« s koronavirusom?
Nakon prvog lockdowna, bilo je teško vratiti se i započeti ponovno. U prvih tjedan dana činilo mi se kao da nisam radio više godina, a ne tri mjeseca. Kad ste uigrani i brz vam je tempo životna i radna rutina, onda kada radite svaki dan, dogovarate se i odlazite na gostovanja, pripremate premijere, a prošla je godina bila turbulentna, kad se samo sjetim da smo u prosincu gostovali u Zagrebu s tri izvedbe i istu se večer vraćali u Zadar na generalnu probu za novu premijeru. Paraleno se radilo unutar dviju radionica, s velikim i malim polaznicima Drame plus, kojih je prošle godine bilo preko šezdeset, i onda vas naprasno zaustave i kažu da se sve zatvara. Odjednom tri mjeseca pauze. Međutim, nakon ponovnog otvaranja, brzo smo se pokrenuli i nastavili dalje. Nakon nama duge tišine, počeli smo upravo tamo gdje smo i stali.

Sve više publike
Kakva je trenutačna situacija?
Sada nas opet zatvaraju, prisiljeni smo raditi samo on line putem, a na taj način možemo održavati tek čitalačke probe, a i to traje vrlo kratko. Takav način rada s djecom je nemoguć. Mi smo vezani uz prostor, pokret, rad s glumcima i članovima Udruge, rad u koji su uključeni i drugi suradnici i sve je to nemoguće uraditi on line. Danas se opet nalazimo u jednoj nepredviđenoj pauzi i veoma nezavidnoj situaciji. Za sada samo radim sa starijim članovima, i to pojedinačno na novom projektu, »Mikrofikcijama« Regisa Jauffreta. Nadam se da neće biti isto kao i s predstavom »Zločin i kazna« koju smo morali odgoditi za kolovoz i postaviti je u rekordnom roku. Iako je ideja bila da je postavim s članovima Drame plus u lipnju, zbog izvanredne situacije postavio sam je sa iskusnijim članovima Udruge i članovima koji su sada na Akademiji u Zagrebu (Luka Knez, Lara Nekić i Domagoj Ikić) te mladim glumcima koji su po prvi put zaigrali u Zadru, Marinom Klišmanićem (HNK Zagreb) i Veronikom Mach (slobodna umjetnica) te sa zadarskim glumcima Draganom Veselićem (KLZ) i dugogodišnjim članovima Udruge, Sandom Pinter, Elodi Palekom i Vitom Sikirićem. Proces smo prekidali zbog pojave virusa unutar ansambla pa smo, nakon pustih samizolacija, napokon premijerno izašli 5. rujna na scenu Kazališta lutaka u dva termina. Sve nam je to uvelike utjecalo na predstavu i na njena daljnja igranja. Predstava je dio kazališne sezone HNK-a Zadar i nadamo se da ćemo u siječnju ili veljači napokon moći odigrati izvedbu u zadarskom HNK-u.
Jeste li zadovoljni odazivom publike?
Svakom predstavom sve je više publike na produkcijama Drame plus. Zapravo, tako je nekako bilo i na prvoj produkciji »Ćelave pjevačice« pa se taj »trend« nastavio. Izvedbe naših predstava su ove i prošle godine bile redom rasprodane. I kada je bilo više mjesta u kazalištu, nikad nismo imali problem s popunjavanjem veće ili manje dvorane. Produkcije Drame plus prvenstveno posjećuju mlađe populacije i oni uvijek traže kartu više. Kako sam sada uspio vidjeti na zadnjim izvedbama, imamo i veliki broj neke nove publike, ljude zrelije dobi koji su zainteresirani za naše predstave, za energiju koju nose ti mladi na pozornici, tako da Drama plus ima uistinu mješovitu publiku.

Rasprodana »Kabanica«
Kakva je recepcija predstava u okviru projekta »Lektira na sceni«?
Kad govorimo o našem autorskom projektu »Lektira na sceni«, on uvijek okupi zadarske srednjoškolce. Rekorder u posjećenosti je svakako »Kabanica« koja je bila rasprodana u po dva termina u jednom danu. Naravno, govorim o prošloj godini, prije pandemije, kao i o samom početku ove godine. »Kabanicom« smo u srpnju uspješno otvorili Kazališno ljeto, gdje je također bilo dosta publike, a govorimo o sedmom mjesecu ove godine i zatvorenom prostoru. »Instrukcija« je više puta zaigrala u Sv. Nikoli u Zadru, u predivnom ambijentalnom prostoru u kojem smo, nakon prvog lockdowna, izašli s premijerom. Predstavu smo radili djelomično on line, onoliko koliko je to bilo moguće, a kada su nam mogućnosti dopustile, glumci su iz Pule i Zagreba došli u Zadar pa smo u dva tjedna završili rad na predstavi. Što se tiče naše zadnje premijere, » U očekivanju Godota«, nju smo zbog interesa publike trebali odigrati i u prosincu, ali nova izvedba morat će pričekati neka nova, bolja vremena. Izgleda kao da smo uhvatili zadnji tren za premijeru. Nadam se da ćemo je opet gledati već početkom veljače. Kapacitet dvorane je bio 180 ljudi, a interes publike bio je puno veći, tako da jedva čekamo da nam dopuste novu izvedbu. Nadam se da predstava neće čekati Centar za mlade kako bi opet zaigrala.
Koliko je važno privući mlade ljude i na koje načine to uspijeva Drami Plus?
Odgovor je jednostavan – sadržajem. Uvijek kažem da je mlade lako nekamo dovesti, ali treba ih zadržati u kazalištu kako bi ostali, zavoljeli i postali stalna publika. Danas je, nažalost, produkcijski institucijama bitna kvantiteta, a ne kvaliteta, radi se puno više, a pitanje je što od toga ostaje u pogledu istinske kvalitete. Bitne su brojke, a ne ljudi. Novim programom Drame plus za 2021. godinu radit ćemo na jednoj većoj predstavi, većoj ansambl predstavi, i dvijema manjim kako bi se moglo raditi temeljitije i neovisno o daljnjem razvoju pandemije. Danas proces rada na predstavi traje mjesec dana, to je neki uvriježeni, okvirni, prešutni rok. To je premalo, ako pitate mene.

Dječja pitanja
Što su najmlađi naučili iz »Pazi što govoriš«?
Prije svega, moram reći da je to moja prva suradnja s Kazalištem lutaka Zadar, kao redateljem i koautorom dramskog teksta. Na poziv ravnateljice Iris Pavić Tumpa, predstavu smo počeli spremati početkom godine i izašli odmah pred zatvaranje. Predstava je nastala u suradnji s mladim dramaturgom Filipom Jurjevićem koji je ove godine diplomirao dramaturgiju na ADU Zagreb. Predstava je svakako posebna i drugačija jer se ne podilazi publici. Danas su takve predstave za djecu rijetkost: predstave sa složenim, dubokim pitanjima koje djecu tjeraju na razmišljanje. Predstava je puna zagonetne simbolike s elementima nadrealizma. Ona je svakako potpuno drugačija od svih predstava na repertoaru Kazališta lutaka u Zadru i ima snažnu poruku koja, nakon izvedbe, tjera roditelje da pričaju s djecom. Djeca imaju puno pametnih pitanja nakon predstave. To mi je i bio cilj. Dramatizacija se temelji na tri stotine godina staroj priči židovskog učitelja Baal Shem Tova koja kaže da širenje glasina šteti onome koji govori, onome o kome se govori, kao i onome tko sluša. Kroz igru glumaca posebno ističemo koliko je važna ljubav prema drugima te razumijevanje jer se bez ljubavi i bez razumijevanja lako učini šteta koja ponekad zna biti nepopravljiva, i to putem najneuobičajenijeg i najubojitijeg oružja od svih – riječi i riječima. Predstavu sam režirao inspiriran vlastitim iskustvom.
Kakva je odgojna funkcija scenske umjetnosti?
Postoje pitanja koja je potrebno postaviti, analizirati, raščlaniti, pitanja s kojima se, premda nije lako, treba suočiti. Sva ona već su upisana u dramske predstave koje radim i koje sigurno imaju odgojnu funkciju. S obzirom na porast nečitanja, a uzevši u obzir i direktnost te kolektivnu prirodu samog medija kazališta, smatramo da je scena najbolje mjesto za takav zadatak. Zajednicu je potrebno graditi i oplemenjivati: promišljeno, sustavno i kontinuirano, u svim vremenima; a napose onda kada novinske stupce i stranice portala pune vijesti koje ukazuju na propadanje morala i osjećaja za ispravnost, kao što se to već duže vrijeme događa onda kada je riječ o Zadru. Problemu je potrebno pristupiti s jedne kritičke, ali također hrabrije i humanije strane, jer, podsjećamo: zajednicu treba graditi. Ako se na tome sustavno radi, moguće je da će ona biti tolerantnija, promišljenija, čvršća i hrabrija te da će samim time odgajati iste takve pojedince i obratno, takvi će pojedinci onda činiti i takvu zajednicu.
Kada možemo očekivati premijeru predstave »Ružno pače«?
Premijera predstave bila je dogovorena za 29. prosinca na Velikoj sceni HNK-a Zadar, međutim, nove mjere nam ne dopuštaju igranje pa ćemo premijeru odigrati čim mjere popuste. Na predstavi radi jedan veliki tim; Anita Goreta kao kostimograf, Nina Peručić kao dramaturg, Josip Kresović Naonar radi sceografiju, Frane Papić svjetlo itd. Nadamo se da ćemo čim prije biti u mogućnosti izaći s premijerom.

»Kako sam sada uspio vidjeti na zadnjim izvedbama, imamo i veliki broj neke nove publike, ljude zrelije dobi koji su zainteresirani za naše predstave, za energiju koju nose ti mladi na pozornici, tako da Drama plus ima uistinu mješovitu publiku

»Nakon prvog lockdowna, bilo je teško vratiti se i započeti ponovno. U prvih tjedan dana činilo mi se kao da nisam radio više godina, a ne tri mjeseca

Predstave, gostovanja, nagrade
Uz premijerne naslove koje sam već spomenuo, ove godine smo gostovali u Rijeci, Puli, Zagrebu i Županji. Tamo je »Kabanica« nagrađena na 26. festivalu glumca velikim Priznanjem za nadahnutu kolektivnu igru ansambla. Radi se o posebnoj Nagradi žirija koji nije skrivao oduševljenje zadarskom »Kabanicom«. Mogli bismo više pisati o otkazanim gostovanjima »Kabanice« koja je, nakon nominacije za Najbolju predstavu u cjelini na Nagradama hrvatskog glumišta, dobila broje upite za gostovanja. Na poziv ravnatelja Kazališta Marina Držića, Paola Tišljarića trebali smo igrati u Dubrovniku, već smo bili rezervirali termin i u Londonu u Arcola theatru – pozvao nas je umjetnički direktor Mehmet Ergen s kojim sam dogovorio i koporodukciju za ovo ljeto, ali eto, za gostovanja ansambl predstava i međunarodne suradnje ipak ćemo morati sačekati neka nova i bolja vremena.