Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Poduzetnički duh iznikao na poljoprivrednoj tradiciji

Autor: Velimir Brkić

17.01.2010. 23:00
Poduzetnički duh iznikao na poljoprivrednoj tradiciji

Foto: Velimir BRKIĆ



Iako negoduju zbog (ne)potrebnog izbora drugog donačelnika zbog nacionalne zastupljenosti što je dodatni udar i na tako siromašni općinski budžet (tri milijuna kuna), Lišanci svoju opstojnost vide i u povratku općinskih granica iz 1997. godine. Naravno, da nema nerazumljivog antagonizma na relaciji Lišane – Vukšić
Ukupno 700 duša živi u Lišanima Ostrovičkim, selu koje ima crkvu, školu, ambulantu, kafić, dva dućana, groblje, mrtvačnicu, neiscrpan bunar-izvor Trubanj, poljoprivrednu zadrugu, poljoprivredno dobro Bara, KUD, DVD, boćarski i malonogometni klub, višenamjensko asfaltno i moderno dječje igralište, nadaleko poznati malonogometni turnir, 160 registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, 160 hektara za razvoj strateških zona na svom prostoru…
Lišane Ostrovičke, ili samo Lišane kako mještani nazivaju svoje selo, administrativno je središte za naselja Lišane, Dobropoljce i Ostrovicu, a župno za Bulić, Vukšić i Prović. Ovo tipično ravnokotarsko selo ratarstva i stočarstva pripada Zadarskoj županiji, župa im je povjerena Šibenskoj biskupiji, odnosno Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja.
Između Zadra i Šibenika
I Elektra je šibenska. Nalazi se na državnoj cesti Benkovac – Skradin i željezničkoj pruzi Zadar – Knin, tvoreći pritom prirodnu granicu između Ravnih kotara na jugu i krševite zaravni Bukovice na sjeveru, tek 15-20 kilometara od mora, isto toliko od Benkovca.
Kada se kvaliteta života u ovom općinskom središtu uspoređuje sa životom u gradu, treba uzeti u obzir i činjenicu da je globalizacijom i novim tehnologijama komunikacije promijenjena svijest poimanja daljine. Usprkos činjenici da na razdaljini od tek 50-ak kilometara ne može hvatati signal iz županijskog središta, zadarskih televizijskih i radijskih kuća.
Iako veliki dio Lišanaca život na selu ne bi mijenjali nizašto, pokazatelji govore da broj stanovnika u najboljem slučaju – stagnira. Došao je rat, progonstvo, povratak, obnova. U potrazi za poslom odlazi se u Zadar, Biograd, Benkovac i Šibenik u svojevrsnom iskušenju da se i definitivno odseli kako bi im život bio “jednostavniji i lagodniji”. Danas u 200-tinjak obitelji razasutih u 10 zaselka obitavaju prezimena Nimac, Mamić, Šimunac, Kalcina, Plazina, Radaš, Dević, Stipić, Pavić, Radanović, Mamut, Tuta, Tkalić, Musić, Mijić, Žilić, Duilo, Čurčija, Mijaljević…
Lišansko gospodarstvo svjedoči o poduzetničkom duhu i bogatoj poljoprivrednoj tradiciji, ali i o brojnim slabostima koje uvelike čine ograničeni početni kapital te nesređeni katastar i zemljišne knjige.
Seoski neženje
Kad je o seoskim neženjama riječ, istraživanje je razbilo predrasudu kako su to najčešće oni koji vole zagledati u čašicu. Čak 53 lišanskih “starih momaka” još ima bračne šanse, itekakve.
Joso Nimac, Mara Nimac, Tomo Mamić, Stipe Radaš, Šime Radanović, Milenko Radovanović, Mirko Kalcina, Zvone Nimac, Josipa Dević, Roberto Nimac, Ivan Radaš i ostali neimenovani sugovornici uglavnom su suglasni – načelnica Ivana Dević “čvrstom ženskom rukom” i nadasve ambicioznim planovima polako, ali sigurno vraća dostojanstvo i ponos, lišanski dišpet.
Naselje se razvilo na veoma pogodnom prirodnom položaju što, između ostalog, Lišance navodi na perspektivu ugodnijeg života. Strategija na ovom području posebne državne skrbi je jasna – ruralni turizam, poslovne zone, poljoprivreda, malo poduzetništvo, povratak mladih na ognjište poticanom stanogradnjom i otvaranjem radnih mjesta, naravno i vodovod.
Prvi korak bi “težio” 3,6 milijuna kuna odobrenih za javni poslovni objekt Braštine gdje bi trebali biti smješteni uredi općine, trgovina, frizerski salon, pošta, poljo-ljekarna i ljekarna te ugostiteljski sadržaj. Tu je i parcelizacija 250 hektara Bare, navodnjavanje, projekt razvoja turističke infrastrukture i ruralnog turizma, izvlaštenje oko 160 hektara za razvoj strateških zona…
Iako negoduju zbog (ne)potrebnog izbora drugog donačelnika zbog nacionalne zastupljenosti što je dodatni udar i na tako siromašni općinski budžet (tri milijuna kuna), Lišanci svoju opstojnost vide i u povratku općinskih granica iz 1997. godine. Naravno, da nema nerazumljivog antagonizma na relaciji Lišane – Vukšić.
A usprkos medijskim percepcijama o siromaštvu, nerazvijenosti prostora i ukidanju općine, žiteljima Lišana bi Lišansko polje zaista moglo postati obećana zemlja. Naravno ako im se uz pomoć države, županije i pretpristupnih fondova EU poklope sve razvojne “karte” koje imaju u ruci, recesiji usprkos.