O rezervama i mogućnostima Zadarske županije

Zadarska županija osim poslovnih zona, krunu kojih bi trebalo činiti Crno sa spojnicom na luku koja traži razvoj, ima golemi neiskorišteni resurs u proizvodnji hrane s bazom u poljodjelstvu i ribarstvu, u vremenu kada je jedna od rijetkih sigurnih stvari da će cijene hrane konstantno rasti

Godine 2030. prema procjenama uvaženih svjetskih stručnjaka na Zemlji bi trebalo živjeti devet milijardi ljudi?! Temelj opstanka života čovjeka su odgovarajuće količine energije za sam organizam – ugljikohidrata, bjelančevina i masnoća, dakle hrane i – vode. Riječ je o iznimno važnoj gospodarskoj činjenici koju svaka suvisla vlast mora imati na umu planiranjem budućnosti. Problem čovječanstva ostaje što je golemi broj stanovnika u razmišljanjima koncentriran na današnji dan, tekući mjesec za koji dotiče plaća, tekuću godinu… Tek rijetki u razmišljanjima uvažavaju vrijeme trajanja srednjoročnog kredita (do pet godina, recimo, za kupnju automobila), a na prste ruke je nabrojiti one koji razmišljaju o 20 ili 30 godina. Političari pogotovo. Zbog toga je svojevremeno i nastao Rimski krug da bi se potaknulo dio svjetskih umova da rade ono što vlasti ne rade.
Ovaj neuobičajen uvod samo smo pridružili aktualnom trenutku Hrvatske i ovdašnjeg gospodarstva. U sadašnjosti naizgled puno jednostavnijoj ovog su tjedna ministra Čobankovića salijetala pitanja o tome hoće li doći do lančanog poskupljenja hrane. Na to su pitanje odgovorali i njime se bavili i mnogi drugi. Nije stvar u gorivu već jednostavno u tome što su uljarice i krušarice poskupjele.
Hrana, hrana, hrana
Manje više je jasno da se u nekim projekcijama treba oslanjati na jasne poruke. Jedna od njih je definitivna. Kao što se zna da će cijena nafte dok god je bude, a odnosno dok svijet ne pronađe drugi stabilan temelj energetike, rasti, tako je sasvim sigurno i jasno da će cijena hrane konstantno rasti.
Ne ulazeći u probleme klimatskih promjena, a s njima pogotovo (neki tvrde da će Sibir biti najveća žitnica na svijetu, kao što smo mnogi zaboravili da je Libija u Rimskom Carstvu bila žitnica i osnova bogatstva pa su pretendenti na carsko mjesto često prethodno nagrnuli bogatstvo upravljajući Sjevernom Afrikom – ali ne bavimo se sada tolikom dozom futurizma). Dakle, na Hrvatskoj i Zadarskoj županiji je uvažiti činjenice. Naravno da na cijene temeljnih prehrambenih artikala utječe i špekuliranje po burzama i mnogo što drugo. No zadana količina prostora uz brzorastuću varijablu stanovništva sklonog sve većoj dozi luksuza i užitka ne vodi ni do kakvog drugog zaključka. Taj rast ne mora biti senzacionalan i inflatoran, ali će biti konstantan.
Zadar i proizvodnja
Već neizmjerno dugo razglabamo o tome kako je za Zadarsku županju rast proizvodnje nužan. Potom se uglavimo u zamku razmišljanja, a što bismo to mogli proizvoditi. Velikog kapitala koji bi ovdje došao nema jer postoje krajevi i svjetovi puno jeftiniji i sposobni proizvoditi sve što i mi. Nekih značajnih sirovina na čijoj bi se osnovi stvarala proizvodnja nemamo, osim možda kamena i sirovine za gips, cement i sl. koji, kad aktiviramo, postajemo neuralgični.
Postoji prometni i geopolitički i geoekonomski položaj koji bi trebalo kapitalizirati. Recimo da se to centralizira prema pitanju gospodarske zone Crno u sprezi s jačanjem zadarske luke, odnosno prometnog kiridora već valoriziranog autocestom. U tom smislu očekivati je dio proizvodnje ili dorade u plasmanima industrijski proizvoda trećeg svijeta prema EU, a s obzirom na naš položaj zarivenosti u europsko kopno. Dakle, klasična priča o milijardama tona robe koja prolazi Sueskim kanalom iz Indije, Kine, Tajvana, Vijetnama, Koreje, i mogla bi umjesto dugog puta naokolo do ključnih luka Zapadne i Sjeverne Europe preko nas stići brže.
No vraćajući se početnom razglabanju o stanovništvu i hrani jasno je da Zadarska županija kao i Hrvatska u cjelini ima strateške pravce i rezerve. Ovdje i vrapci znaju da bi prostor Hrvatske mogao hraniti četiri puta više ljudi nego hrani umjesto da za hranu iz uvoza dajemo golemi novac uvozeći i gotovo sve što je ovdje moguće proizvesti. Paradoksalno je, recimo, da smo u segmentu voća samodostatni i neto izvoznici u proizvodnji mandarina kao alohtonog – južnijeg voća od ovdje uvriježenog vjekovima.
Riblje farme
Kao prvo ovdašnji je kraj i sada vodeći u zemlji u segmentu ribarstva, prerade ribe i marikulture.
Jasno je da velikih zaliha ribe na kojima bi dugoročno gradili svoj razvoj nemamo, ma što nam struka o tome govorila. Svjedoci smo i pobune ribara zbog premalog ulova srdele i inčuna u koji se struka zaklinjala da se može loviti još daleko iznad ulovljenog. Tune ne smijemo loviti više od nekih 300 tona ma što ribari o tome mislili. Ostalih ribljih vrsta u ulovnim količinama ionako nema dovoljno da bi se na njima gradila održiva ekonomska računica.
Ali postoji zato marikultura u kojoj je upravo ovaj kraj najnapredniji u zemlji i usporediv sa svjetskim dosezima. Svijetu je na ove količine stanovnika jasno da fantazija o tome da će se prehranjivati ribom i morskim plodovima koje će kupiti iz mora pada “u more”. Uostalom ribarstvo je uz modernu tehnologiju i trud karikirano kazano posljednji oblik sakupljačke privrede koji se, eto, za razliku od lova divljih životinja i skupljanja plodova po šumama i livadama zadržao naizgled neizmjerno dugo zbog toga što je Zemlja ipak vodeni planet. No i bogatstvu svjetskih mora dolazimo kraju.
 Uostalom, proizvedena hrana iz mora već je u prijelazu na 21. stoljeće premašila “divlje” nastalu hranu iz istih mora. Tko što drugo očekuje?
 Hrvatska ima blagodat zahvaljujući tragičnoj povijesti i iznimno rijetkoj nastanjenosti na toplom moru da ima gotovo najveće količine mora po glavi stanovnika uopće u Europi.
No priča o tome da ćemo uzgajati 10.000 tona ribe umjesto 2-3.000 stara je 10-ak godina i nepromijenjena. Proizvodnja ribe svedena na uzgoj u kavezima, kazat će mnogi, ne angažira znatnu radnu snagu. Istina, ali postoji i razvoj znanosti i proizvodnje ikre što angažira dodatno. Proizvodnja riblje hrane koju sada mahom uvozimo. I konačno postoji golemi broj proizvoda s dodatnom vrijednošću koji iziskuju znatan angažman radne snage, a što se u konačnici da naplatiti. Mislimo, dakle, ne na prodaju cijelih riba, već filetiranje, mariniranje, paniranje, soljenje dimljenje, stvaranje branda gotovih ili polugotovih proizvoda pogodnih za suvremen način prehrane. To je već radno intenzivna industrija.
Ravni kotari
Druga je stvar agropotencijal Zadarske županije s najvećom plodnom površinom s mediteranskom klimom centraliziranom u Ravnim kotarima. Za nama je i zaleđe Like gotovo u potpunosti pusto. Sadašnja tehnološka rješenja, u što se uvjeravamo svakodnevno i ranije puste i neobradive predjele krša bez većih problema pretvaraju u obradivo tlo. L
Zemlje imamo, znanje imamo, potrebe stanovništva i mogućnosti izvoza također. Problem su zakoni i organizacija zbog koje ove ogromne površine zemlje stoje u ledini, neke od rata, a mnoge oduvijek.
Zadarska županija za razliku od nekih drugih krajeva ima i “polugu” koja olakšava trženje takvih razvojnih pravaca. Riječ je o turizmu koji omogućava plasman nad kojim, recimo, naši Slavonci mogu samo plakati, makar bi ozbiljan turizam to i njima trebao omogućiti. Zadarska županija ima registrirano gotovo osam milijuna noćenja turista. Ti ljudi jedu i piju. Kada bi jeli i pili samo ono što se ovdje proizvode već bi 1. srpnja ostali bez igdje ičega.
Može se kazati da se nešto od dotičnog trenda nazire. Zadarska županija dobila je stotine, uskoro će to zborno biti i nekoliko tisuća hektara novih obrađenih površina pod trajnim nasadima, najčešće vinograda, maslina i nešto voćnjaka.
Paradoksalno je da nam dok ovo pišemo ribari muku muče, a sve češće su pred problemom povrata investicija i ovi ulagači u nove nasade. No, to ne pobija naznačene svjetske trendove, samo govori o našoj neorganiziranosti. Kao uostalom i činjenica da su ogromne površine lako i tradicionalno obradive zemlje u ledini, a mi krčimo krš. No, to je svar konvencija.
Voda
Osim što će svi ti ljudi jesti moraju i piti. Svi već znamo kako je prema mnogima voda – nafta budućnosti u smislu “zlata”. Hrvatska je, i ovdje bez naše zasluge, jedna od vodenim bogatstvom najobdarenije zemlje Europe. Nerazvijenost je tu vodu učinila i čistom. Čovječanstvo nastanjeno na vodenom planetu ima mogućnost konzumacije svega dva tri posto ukupnih svjetskih voda. Čovjek triput brže umire bez vode nego bez hrane. Oceani i mora su nepitki, dio zaleđen na polovima također. Zadarska županija ima ovog trenutka dva proizvođača pitke vode.
Voda je pak bitna i u onom prethodnom segmentu. Zadarska županija kao i Hrvatska imaju najmanje površine pod natapanjem u EU bez Albanije. Isti oni svjetski prognostičari tvrde da klimatske promjene dovode do tog da će svaki pokušaj kvalitetnog uzgoja hrane na Mediteranu bez sustava natapanja ili nakapavanja biti osuđen na propast. Zadarska županija ima najveći izgrađeni sustav na Vrani koji su svojevremeno davno prije nas odrađivali grofovi Borelli sa svojim znanjem i kmetovima (kolonima) uz primitivnu tehnologiju. Štoviše Opat Fortis zabilježio je prije Borellijevih da je sramotno kako su dotični posjedi izgledali po odlasku Turaka za čijeg su vremena bili – uredan vrt s navodnjavanjem.