Francuskinja tragala za friškim jajima po grmlju u Pristegu

Borislav Čirjak iz Pristega upravo je završio s ograđivanjem prostranog dvorišta po kojem slobodno, na otvorenom šeću kokoši iz prvog jata kokoši hrvatica u Zadarskoj županiji. Čirjak, nekadašnji građevinar i veteran Domovinskog rata s pet godina staža na bojištu, nabavio je kokoši pasmine hrvatica na inicijativu rukovoditeljice Odsjeka za male životinje pri Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi mr. sc. Ane Grgas. Na svoj način ovaj dvojac doprinosi očuvanju izvornih pasmina peradi u Republici Hrvatskoj, a time i jačanju konkurentnosti domaće poljoprivrede.
Činjenica je da u globalizacijskoj poplavi svega i svačega put do tržišta mogu pronaći samo proizvodi koji uz svoju kvalitetu imaju i priču, a ovdje je priča o domaćem bogatstvu koje je desetljećima nakon Drugog svjetskog rata bilo zaboravljeno.
– U pripremi sam odvajanja ostalih kokoši koje imam od kokoši hrvatice. Za formiranja jata kokoši hrvatica nisam se odlučio samo zbog poticaja, nego i radi same nje. Želim da se ona proširi na prostoru Zadarske županije, kaže Čirjak.
Čirjak je kokoši hrvatice nabavio prije sedam mjeseci i kaže da s njima ima dosta dobra iskustva. Prvenstveno nisu zahtjevne.
Traženje jaja po grmlju
– Još nisu počele nesti jaja, ali to očekujem na proljeće. Ne želim ih forsirati umjetnom hranom, koncentratima i sličnim primjesama. Hrane se onim što nađu u dvorištu i ja im još bacim kukuruza. Razmišljam čak da prestanem s kupovanjem hibridnog kukuruza iz Slavonije te da ga sadim na vlastitoj zemlji.
Ne razmišlja Čirjak samo o tome.
 Njegova ideja je pokretanje seoskog turizma na svom gospodarstvu, ponuditi gostima ono što mogu naći samo na selu.
– Sjećam se jedne starije gospođe iz Francuske koja je došla u Pristeg i od mene išla kupiti jaja. Skupa smo tražili friška jaja po grmlju. Ona je bila oduševljena cijelim događajem. Moja ideja je napraviti vatrenicu na imanju već za ovu sezonu. Imam svoje maslinovo ulje, vino, bademe, gostima bismo spremali prisnac, kaže šezdeset i četverogodišnji Čirjak.
Najčešći crveni soj
Povijesne detalje o kokoši hrvatici, njen današnji status u domaćem peradarstvu pojašnjava iskusna savjetodavka Ana Grgas. Kako ona kaže kokoš hrvatica ili dudica je autohtona pasmina kokoši, ubraja se u pasmine kombiniranih svojstava i prva njena odabiranja i stručni nadzor napravljen je još za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1917. godine u podravskom selu Torčcu križanjem domaće kokoši s pijetlovima pasmine leghorn. U daljnjem uzgoju izlučivane su sve jedinke s bijelim perjem. Konačni fenotip i odlike današnje kokoši hrvatica dobiva križanjem s pasminom wellsummer.
Pasminsko ime hrvatica dobila je 1937. godine na državnom prvenstvu u Karađorđevu.
 Uslijed Drugog svjetskog rata i prodora hibrida nakon njega njen uzgoj je bio potpuno potisnut. Danas doživljava svoj novi uspon.
– Danas se kokoš hrvatica uzgaja u četiri osnovna tipa: crveni, crni, crno-zlatni i jarebičasti ili zlatni. Kod svih sojeva postoje bijeli podušnjaci. Crni i crno-zlatni soj ima sivkaste noge, a crveni i zlatni bijele. Najčešći je crveni sloj, a najrjeđi crno- zlatni. Uzgoj kokoši hrvatice najrašireniji je u Podravini i Međimurju te Vukovarsko- srijemskoj županiji. Pijetlovi teže od 2,20 do 2,60 kilograma, kokoši od 1,60 do 1,90 kilograma, u povoljnim uvjetima godišnje snesu oko 200 do 220 komada jaja. Uzgaja se tradicionalno na malim poljoprivrednim gospodarstvima, kaže magistrica znanosti Ana Grgas.
Kokoš hrvtaica sigurno ima svoje mjesto na tržištu zbog kvalitete njenog mesa i količine jaja koje snese. Osim što je bijelo meso zdravije, ono je često i jeftinije od crvenoga mesa. U današnje vrijeme recesije to nije za zanemariti, osobito kada mnoga kućanstva baš potrebu za bjelančevinama u prehrani zadovoljavaju supstituiranjem crvenog mesa upravo bijelim i jajima.