Posljedica gubitka Gardena

Eto sad ćemo se zabavljati ambicijama jedne općine iz susjedne županije da ona napravi reda, odnosno bolje iskoristi jedan vrijedan prirodni potencijal koji je skoro cijeli na području Zadarske županije. Sliči to na početak nekadašnjeg rata oko Telašćice kad su Murterini, odnosno Šibenčani, pošto-poto htjeli da se granice Nacionalnog parka Kornati prošire i na južni dio Dugog otoka.
Betinjani, istina, na Modravama, na onoj ravnici od Draga do Prosike, od davnina imaju maslinike, granice te općine su tako skrojene da im sežu od Tisnog na južnoj strani Murtera preko Betine, pa preko mora sve do Modrava i obala Vranskog jezera. To im je polazište, a glavni argument u zahtjevu za preuzimanje upravljanja Parkom prirode je navodno loš rad sadašnje uprave sa sjedištem u Biogradu. Nije to nešto podrobno argumentirano, osim primjedbe da je jedan od ulazaka u Park, onaj kod Prosike kojeg oni smatraju glavnim, slabije označen. Načelnik Tisna tvrdi da se ovim prirodnim biserom godinama loše upravlja i da je zaboravljen od sredine kojoj je „prepušten u ruke”.
Možda zato što nema puno godina pa ne zna kako je došlo do osnivanja Parka prirode, koliko je problema bilo oko određivanja granica zbog ornitološkog rezervata koji je na Majdanu došao do prvih kuća u Vrani, kako se dugo i uz koliko usuglašavanja interesa prije par godina donio prostorni plan… Betina, odnosno Tisno žele upravu i to načelnik, očito po stranačkoj liniji, nastoji progurati kod resornog ministra.
Radi se, jasno, o ambicijama ove općine za još bržim razvojem koji im se događa i zbog nespretnosti Zadrana. Kad je prije dvije godine Garden festivalu onako naprasno otkazano gostoprimstvo u Petrčanima, nije se našla druga lokacija u Zadarskoj županiji, Nick Colgan je u mladom načelniku Tisna našao dobrog partnera za dogovor o novoj lokaciji. Otad ovo mjesto buja, sad su u planovima izgradnje velikog turističkog kompleksa, a u svemu dobro može doći dodatna ponuda prezentacijskog centra jednog Parka prirode u Betini odakle se turisti mogu nekom barkom, s murterskim idrom, voziti do Prosike i dalje na jezero.
Sa zadarske strane su svi ostali zatečeni ovakvim razvojem situacije koja vrlo skoro, do konca ovog mjeseca, može biti riješena u korist Betine. Nitko od silnih službi za informiranje nije znao što se u susjednoj županiji priprema, izgleda da nije bilo informacija ni po stranačkim linijama. Kako sad objasniti zašto je uprava Parka toliko godina u onim stiješnjenim prostorima u Biogradu, da se prezentacijski centar u kampu Crkvine ne otvara zbog dugotrajnog sudskog postupka oko toga kome će pripasti – državi, odnosno Parku, ili tvrtki Vrana? Svima je jasno da bi se Vransko jezero bolje moglo iskoristiti, ali malo je argumenata da će promjena sjedišta uprave Parka tome nešto doprinijeti.
Ima li još vremena za nekakvo lobiranje za zadržavanje sadašnje organizacije uz potrebna poboljšanja? Nažalost, ovakva inicijativa iz Tisna još jednom daje potvrdu tezi kako se u sadašnjoj državnoj vlasti na previše toga što dolazi iz Zadra i zadarskog kraja ne gleda sa simpatijama. Od regionalizacije i Gaženice s novom lukom i teretnim prometom, sad eto do sjedišta uprave Parka prirode. Ovo pomalo već liči na osvetničku otimačinu. Što je sljedeće?