LISCOLOGIJA Josip Lisac: Ni zbornici velikanima kao što su Dalibor Brozović ili Radoslav Katičić nisu tako opsežni

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Zbornik u čast cijenjenom profesoru i jezikoslovcu »Dijalekti, jezična povijest i tradicija«
Autor: 
Sveučilište u Zadru neobično mi puno znači. Tu sam studirao, tu sam radio od 1978. do 2019. Doživljavam ga kao svoj dom. Ni kad sam dobivao pozive pa i iz inozemstva, nisam se kolebao. Rado sam ostao u Zadru, volio njegove edicije, volio profesore. Ta ljubav nikada nije bila pokolebana, govori prof. Lisac
Adrijana VIDIĆ
Profesor Josip Lisac jedan je od najuglednijih naših filologa kroatista s posebnim zaslugama za istraživanje hrvatskih narječja i hrvatske jezične povijesti

Nedavno je objavljen zbornik u čast cijenjenom profesoru i jezikoslovcu, Josipu Liscu naziva Dijalekti, jezična povijest i tradicija. Kako ističu urednici, Josip Bratulić, Gordana Čupković i Josip Galić, prof. dr. sc. emer. Josip Lisac, kao proučavatelj povijesti hrvatskoga jezika u širokom obuhvatu od srednjovjekovne pismenosti do suvremenosti te proučavatelj hrvatskih narječja i govora, istaknuti je i nezaobilazni dionik hrvatske i slavenske filologije. U svojem je nastavnom radu na dodiplomskim studijima Sveučilišta u Zadru te na poslijediplomskim studijima na zadarskom i drugim sveučilištima ostavio važan trag među učenicima koji su i sami krenuli filološkim vodama kao i među onima koji su u školskim klupama, ali i u drugim područjima nastavili njegovati »domaću rič« onako kako ih je podučio. Zahvaljujući svojim istraživačkim, uredničkim i priređivačkim poslovima te organizaciji kulturnih zbivanja stekao je zavidan broj suradnika u zemlji, ali i u inozemstvu.

Zadarsko sveučilište kao dom

- Ovim smo zbornikom, nastavljajući dobru tradiciju obilježavanja 70. rođendana istaknutih sveučilišnih pregalaca, nastojali objediniti priloge profesorovih nekadašnjih studenata, njegovih suradnika i kolega. Odjel za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, na kojemu je proveo studentske dane i čitav radni vijek, dao je poticaj kojemu su se bezrezervno priključili Matica hrvatska i Ogranak Matice hrvatske u Zadru, dajući obol obilježavanju obljetnice svojega dugogodišnjega člana i neumornoga djelatnika, tumači uredništvo.
Zbornik sadrži 49 raznorodnih priloga koji većim dijelom obuhvaća širinu znanstvenih interesa slavljenika. Mnogi su zbornik dočekali s oduševljenjem, valja spomenuti tek jednu od silnih pozitivinih povratnih informacija, a riječ je novotvorenici »liscologija« koja se odnosi na štivo kojim bi se studenti mogli baviti najmanje jedan semestar. Povodom izdanja ovog zbornika koji vjerno preslikava divljenje znanju i neumornosti prof. Lisca, razgovarali smo s njim kako o zborniku, tako o silnom iskustvu, kao i planovima za budućnost.

Što za Vas predstavlja zadarsko Sveučilište?

-Sveučilište u Zadru neobično mi puno znači. Tu sam studirao, tu sam radio od 1978. do 2019. Doživljavam ga kao svoj dom. Ni kad sam dobivao pozive pa i iz inozemstva, nisam se kolebao. Rado sam ostao u Zadru, volio njegove edicije, volio profesore. Ta ljubav nikada nije bila pokolebana. Kad sam jednom u Kaštelima govorio o čakavštini mnogobrojnim nazočnim profesorima, bilo je tu mnogo mojih studenata, a ja sam ih rado sreo, s njima se pozdravio i porazgovorio. Kada je 1970. objavljena Bibliografija radova nastavnika i suradnika Filozofskog fakulteta u Zadru, cijele sam noći prepisivao tu dragocjenu knjigu. Novoj sam Bibliografiji iz 1981. (kao i onoj iz 1997.) bio urednikom, s najvećom pomnjom. Vodio sam brigu o Radovima Filozofskog fakulteta u Zadru već od dolaska 1978., i to niz godina, kao što od 2005. uređujem časopis Croatica et Slavica Iadertina. Itd.

Zbornik uređen vrlo ozbiljno i kritički

Molim Vas da komentirate Zbornik u Vašu čast. Jeste li zadovoljni, biste li voljeli da je nešto drukčije?

-Zbornik je opsežna knjiga, lijepo uređena i opremljena. Velike su zasluge stekli urednici Josip Bratulić, Gordana Čupković i Josip Galić. Sigurno je bila skupa pa i to cijenim. Tu surađuju brojni kroatisti i drugi slavisti iz Hrvatske i izvan nje (Austrija, BiH, Italija, Rusija, SAD, Srbija). S podatcima o meni i s mojoj bibliografijom u izboru, tu su mnogi dragocjeni radovi, dijalektološki, jezično-povijesni, književno-povijesni, standardološki. Sve u svemu, opsežan svezak od 886 stranica. Ni zbornici velikanima kao što su Dalibor Brozović ili Radoslav Katičić nisu tako opsežni. Dakako, gledaju li se detalji, moglo bi se izražavati nezadovoljstvo ovim ili onim, ali mislim da ne treba tako gledati. Drago mi je da je zbornik uređen vrlo ozbiljno i kritički, ali mi je žao da znatan broj radova nije prihvaćen za objavu, a i malena je naklada zbornika.

Što biste poručili svojim mlađim kolegama?

-Ne volim poručivati bilo što. Međutim, kad sam otišao u mirovinu, mirovinom sam bio zadovoljan pa sam kolegama u kabinetu rekao da rade što više. Mirovina ne ovisi samo o plaćama, ovisi i o honorarima. Inače je strahota kada učeni i vrijedni ljudi odu u mirovinu, a ona jedva pokriva troškove režija. Kako će ti ljudi živjeti, nakon cjeloživotnoga učenja i rada?
Prežalosno. Sveučilišni život je sjajan kad su odnosi među kolegama dobri. Zato na dobrim odnosima treba ustrajati.

Kada biste mogli vratiti vrijeme, biste li nešto promijenili?

-Uvijek sam radio kako sam mislio da treba raditi. Međutim, ne u svemu. Mnogo sam žrtvovao drugima, zapostavljao svoje interese. Tako sam radio svjesno, nerado, ali ipak tako.

Sjajni ljudi tijekom životnog puta

Kakvi su Vam budući planovi?

-I dalje dosta radim, ali često za opće dobro, manje za sebe. Kao glavni urednik uređujem časopise Croatica et Slavica Iadertina i Zadarska smotra, kao urednik Čakavsku rič i Stoljeća hrvatske književnosti. To je golem angažman, pa mi nedostaje vrijeme za osobne znanstvene interese. Svakako bih htio objaviti još koju knjigu, a i dovršiti planiranu Hrvatsku dijalektologiju. Objavio sam dvije sintetske knjige (o štokavštini i torlačkom narječju te o čakavštini), ali nisam kajkavsku monografiju. Sve bi to trebalo objediniti u opsežnoj monografiji. Nadam se da ću uspjeti.

Koje je Vaše najveće priznanje?

-Dobio sam u životu dosta priznanja, ali me ništa nije uzbudilo toliko kao kad su se na Facebooku pojavile reakcije studentica na moj izbor za professora emeritusa. To je bilo potpuno neočekivano i zato jako uzbuđujuće.

Sreli ste u životu mnoge velike ljude, jesu li i manje poznati ljudi na Vas utjecali?

-Jesu. U Zadru sam tri godine kao student stanovao kod obitelji Muždalo. Sjetim se povremeno Ljubice Muždalo koja je bila sjajna stanodavka. Poslije je nezaboravna bila Marija Šokota koja mi i danas, 30 godina nakon smrti, puno znači. Njezina kći Mirjana bila je velik čovjek. Bio sam vrlo vezan s Milom Mazijom i njegovom suprugom Klarom, pa sam i danas blizak s njihovom djecom, osobito s Eršilijem. Mnogo mi znači i Branka Ćurković kod koje se opskrbljujem ribom s najvećim povjerenjem. Dakako, mogao bih spomenuti i braću Grginović iz Sukošana i sestru Tereziju Zemljić, vrhovnu poglavaricu Samostana sestara franjevki od bezgrješne u Šibeniku, a i druge ljude. Dakle, sjajnih ljudi nađe se i među onima koji nisu u široj javnosti dobro poznati.

 

Riječ uredništva

(...) Nezaobilazni su, dakako, dijalektološki prilozi – od studija o kajkavskim i čakavskim piscima, preko akcentoloških, sintaktičkih, frazeoloških, leksikoloških i leksikografskih prinosa o srednjojužnoslavenskim organskim idiomima te sinteze o jednome kajkavskom dijalektu, do pregleda proučavanja dijalekata u Bosni i Hercegovini te priloga o prostiranju i definiranju torlačkoga narječja. Prilozi iz književnojezične povijesti prostiru se linijom od hrvatskostaroslavenskih početaka, preko proučavanja grafijskih i jezičnih osobitosti tekstova dopreporodnoga doba, pa i nastojanja u inojezičnome poučavanju u dopreporodnim slovnicama, potom uvida u poslijetridentinski imaginarij, zatim pregleda promišljanja o gradišćanskohrvatskome, do studija pravopisnih i jezičnih tendencija s početka 20. st. Posebno se ističu prinosi iz leksikologije, etimologije i onomastike. U brojnim segmentima donose se nove spoznaje i unaprjeđuju pristupi. U prilozima koji se temelje na suvremenoj korpusnoj analizi pokazuje se i kako je dijakronijski obzor nezaobilazan interpretativni oslonac gotovo svakoga lingvističkoga istraživanja. U zborniku se donose i novi pogledi na djelovanje istaknutih filologa, objavljuje se arhivska građa, otvaraju se nove muzikološke i filološke perspektive istraživanja hrvatskih renesansnih autora. Vrijedni su prilozi o tradicijskim običajima, a specifičan okvir dosegnute spoznaje može se pronaći u prilogu u kojemu se egzegetski obrazlaže značenje pojma vode. Iako svi prilozi, svaki na svoj način, u određenom segmentu evociraju i fragmente slavljenikovih znanstvenih interesa, u nekoliko su priloga i eksplicitno prikazani njegovi prinosi (o zavičajnim goranskim govorima, o govorima profesorova drugoga zavičaja – zadarskoga područja, o hrvatskoj književnosti 19. st., o priređivanju Pletikosina putopisa). U dodatku zborniku donosimo biografsku crticu i preuređenu bibliografiju koja je kao elektronska knjiga objavljena 2019. godine.

Zbornik je sastavljan i s ciljem da slavljenička prigoda bude poticaj za novo ispisivanje kroatističkih i slavističkih tema pa se nadamo se da će ova knjiga služiti i izvan zadanoga okvira, kao prinos poznavanju hrvatskoga jezika, njegovih dijalekta, povijesti i sadašnjosti, zatim poznavanju konteksta drugih (južno)slavenskih jezika u slojevitim prepletenostima i izrazitim specifičnostima. Priloge nismo grupirali tematski; uobičajeno nizanje autorâ abecednim redom imalo je popratni učinak pretapanja dijalektoloških i užih filoloških pogleda, pogleda na hrvatski jezik i na druge slavenske jezike, pogleda u povijest i odraza suvremenosti. Taj je osobiti panoptikum, slijedeći koncizno naslovljavanje Liščevih autorskih knjiga, bilo gotovo nemoguće zaokružiti drugačije doli funkcionalnim i afirmativnim određenjem dijalekata, jezične povijesti i tradicije (...).
 

Posebne zasluge

Profesor Josip Lisac jedan je od najuglednijih naših filologa kroatista s posebnim zaslugama za istraživanje hrvatskih narječja i hrvatske jezične povijesti. Napisao je 13 autorskih knjiga, uredio i priredio 20 knjiga, napisao gotovo 300 znanstvenih rasprava, izradio 6 dijalektoloških karata te napisao vise od 600 stručnih radova.
 

Komadići Zbornika

"Prof. dr. sc. Josip Lisac, uz ostalo najbolji poznavatelj hrvatske povijesnojezične i dijalektološke literature, temeljit istraživač gorskokotarskih kajkavskih govora i jedan od sintetičara štokavskih i čakavskih govora, u povodu čijega je 70. rođendana pisan ovaj članak (...)"

(Marina Bratović i Silvana Vranić)

"Prigodno započinjem osobnom napomenom. Profesora Josipa Lisca imala sam čast osobno upoznati na međunarodnom znanstvenom skupu posvećenom profesoru hrvatske književnosti, akademiku Ivi Frangešu, održanome u Zagrebu i Trstu 2012. godine. To poznanstvo nije bilo tipično simpozijsko ili kurtoazno, i baš zbog toga želim ovom svečanom prigodom zabilježiti vlastito svjedočanstvo kao oprimjerenje metoda rada profesora Lisca, višestruko potvrđene u brojnim zgodama naše znanstvene javnosti (...)"

(Cvijeta Pavlović)

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)