Mali i veliki poduzetnici

Kako pokrenuti razvoj Zadra, kako doći do otvaranja radnih mjesta koje se neće gasiti nakon sezone? Ova pitanja postavljaju se već godinama, ali odgovora još nema. Neki dan nam je gradonačelnik iznio »sirovu« ideju da bi se trebalo naći načina pomoći malim poduzetnicima, onima, kako je rekao, koji još rade i gospodarski su temelj ovog grada. Možda povećati kapacitete Poduzetničkog inkubatora, dati im neke lokalne olakšice, pitao se i naložio pročelnicima da razrade gradske mogućnosti za pomoć poduzetništvu.
Te su mogućnosti nevelike, sastoje se od mogućeg otpisa komunalne naknade, spomeničke rente ili nekog drugog lokalnog poreza. Problem zastoja gospodarskih aktivnosti nije u tih nekoliko rješenja, nego u cijelom sustavu mjera koje se većinom propisuju u centralnoj, a ne lokalnoj državi. Grad ili Županija najviše što mogu sada učiniti je napraviti prostorne planove koji će omogućiti nekakav razvoj, mogli bi i infrastrukturu srediti da ulagačima bude lakše. No na koncu što će se raditi ipak odlučuje vlasnik kapitala, onaj tko daje novac. A zasad su htjeli ulagati samo u kupovinu banaka, nekretnina, gradnju šoping centara. Zašto nitko u ovih dvadesetak godina nije došao graditi neku tvornicu? Prije nešto više od deset godina bila je jedna takva mogućnost, jedna poznata svjetska kompanija iz oblasti elektrotehnike čak je otvorila ured u Zadru, u prostorima Tankerkomerca. Najavljivalo se ulaganje u proizvodnju u pogonima u Gaženici, no nakon pola godine stranci su odustali, štoviše dali priopćenje da su kod nas nepovoljni uvjeti za ulaganje, pa su otišli u BiH. U to je vrieme propalo je i nastojanje British American Tobacca da se održi u proizvodnju cigareta u obnovljenoj Tvronici duhana Zadar, no naprosto je izgurana iz Hrvatske i eto je u Vranju, uspješno radi već cijelo desetljeće. Fassa kraj Obrovca također već cijelo desetljeće pokušava dobiti sve papire da pokrene proizvodnju žbuke, pa i cementa, ali ne uspijeva, izgubila se u labirintima hrvatske birokracije.
Eto, u deset godina svega dva-tri pokušaja stranog investiranja u proizvodnju. I tko je za to kriv? Lokalne podrške vjerojatno nema dovoljno, a džava se ponaša kao da ju nije ništa briga.
U međuvremenu su nestali svi nositelji ovdašnjeg gospodarstva, od nekadašnjih četiri nosiva stupa razvoja ostao je samo turizam. Zadar više nema ni metalske, ni kemijske ni tekstilne industrije, ostalo je nešto pogonića. Kad je tako logično je da se mali poduzetnici predstvaljaju za gospodarski temelj Zadra, no to je više nego žalosno. Obrt i mali poduzetnici mogu biti dodatak, oni mogu dobro raditi i živjeti kad postoji industrija, kad postoje velike tvrtke koje će zapošljavati na stotine, tisuće radnika koji svaki mjesec, ne samo u sezoni, dobivaju normalne plaće.
Umjesto nekadašnjih velikih tvrtki i velikih poduzetnika imamo nekave male, koji su do tog statusa došli na tko zna koji način. Drugo i nije bilo za očekivati kad se svjetsko tržište otvorilo i sve ono što je nekada živjelo u sigurnosti lokalnog tržišta, naprosto je otpuhano.
Sad se, evo, raspravlja o industrijskoj strategiji koja bi nas za šest godina trebala vratiti tamo gdje smo bili prije šest godina. To bi, kao, značilo da smo sad na dnu, pa ćemo krenuti naprijed. Ali nema snaga koje će to vući. Uskoro će se vidjeti kako je najveći problem što smo u međuvremenu kadrovski totalno osiromašeni, dogodila se negativna selekcija kadrova na svim razinama. Treba nam iskorak, svježi ljudi i svježi veliki kapital. A ne pružanje mrvica s ionako skromnog stola za ono malo preostalo sirotinje.
Dakle, omogućiti onima koji još žive da ne nestanu, ali prioritet je dovesti prave ulagače. Ni lokalna i središnja vlast, bez obzira na garniture koje su bile, nisu to svih ovih godina znale učiniti.