Sve je relativno

NEDJELJOM U 2 – TKO JE SAD PA OVAJ?
Ponekad nekog Stankovićevog gosta čekaš s nestrpljenjem, a ponekad si ravnodušan. Za ovog nikada nisam čuo pa sam dospio samo na zadnjih desetak minuta i imao što vidjeti. Neki čovjek je neurotično podizao glas, živahno gestikulirao, klatio se lijevo – desno, jednom riječju, jasno davao do znanja da je malo… Egzaltiran. Poslije su mi rekli da je on poznati fizičar, ali ja to nisam znao i nije mi neugodno zbog toga, jer ja sam umjetnik, a ne znanstvenik. On je cijelo vrijeme uzbuđeno pričao o politici i vikao na Stanka koji se zbunjeno smješkao i pokušavao doći do riječi. Sve je to bilo vrlo neugodno, a osobito ako se uzme u obzir koliko je puta tip ponavljao ono “ja, pa ja, i opet ja”. Postavlja se pitanje – ako je on poznati fizičar, zašto ga zovu u emisiju da nam nameće svoja politička uvjerenja? To on može raditi u krugu svoje obitelji ili sa svojim prijateljima, ali ne ovdje. Jer ja moram priznati jedno – od sportaša koji plaćaju porez u Monte Carlu, a glasaju u Hvatskoj, jedino me više nerviraju iseljenici koji žive u zemljama razvijene ekonomije i demokracije i žele ovdje nametati svoja uvjerenja. Dobro mu je jedan komentirao: Dođi malo živjeti kod nas, budi bez posla par mjeseci pa ćeš drukčije progovoriti.
ZABRANJENA HIMNA
U TV kalendaru nekoliko puta godišnje možemo slušati o hrvatskoj himni. Obilježavaju se datumi rođenja i smrti i jednog i drugog autora (i Srbina i Hrvata), datum objavljivanja, datum zabranjivanja pa opetovanog promoviranja i tako desetak puta godišnje. Ove smo subote saznali da je himna bila skoro ilegalna i da se od ’72. (kada je, zanimljivo, nakon proljećarske čistke bila i službeno priznata) do ’90. izvodila samo privremeno. E tu sam se počeo nervirati. S obzirom da sam te ’72. godine, kao i svi moji vršnjaci bez obzira na politička, vjerska i nacionalna uvjerenja, primljen u uvaženu organizaciju pionira, znate već koje zemlje, točno pamtim da se na svakom skupu izvodila prvo “zajednička”, pa “naša” himna. Uvijek su išle jedna za drugom, bar onda kada bi se to događalo u Hrvatskoj, a to se dobro sjećam, jer bi uvijek kada bi završila jedna, a mi taman htjeli sjesti i odmoriti se, počinjala druga. Osim toga, mi koji smo pratili noćni program radio Zagreba (a nismo slušali narodnjake na radio Šapcu, kao što i danas rade mnogi veliki domoljubi), pouzdano znamo da se u ponoć, nakon emisija “Rock-focus”, “S domaće pop scene”, “Svjetla pozornice” ili “Zvijezde tamnog sjaja”, svaki put emitirala i “Lijepa naša”. Toliko o zabrani.
ŠTO JE ON U STVARI NAPRAVIO?
U istom tom TV- kalendaru govorilo se o Albertu Einsteinu i njegovim zaslugama za čovječanstvo. Iako sam cijelo svoje čudno školovanje vukao negativne ocjene iz matematike i fizike, ipak spadam u obrazovaniji sloj stanovništva i moram priznati da nikada nisam razumio ni jednu od njegovih teorija. Ne shvaćam ni kako se to od neke mase od pedesetak kila može dobiti struja za cijeli svijet, ni teoriju relativnosti, a o formulama da i ne govorim. A vi?
IVICA BEZ JANICE
Kod ovog našeg Ivice ima nešto zanimljivo. Iako stalno slušamo o nekim 11. i 17. mjestima koje zauzima u utrkama, taj je čovjek bio cijele sezone u najužem krugu kandidata za Veliki (pazite, veliki) kristalni globus, što će reći da spada u najbolje svjetske skijaše, mada je po onom koliko ja pratim ovu sezonu pobjedio samo jednom. Šteta što ovaj skromni momak ima zdravlje kao Jeremija Lešina iz “Alana Forda”. Cijele sezone (i godinama prije) pati od raznih bolova i boljetica pa se opravdano postavlja pitanje – kakav je to sport od kojeg je netko cijelu svoju karijeru (sjetite se samo Janičinih koljena, mislim, u medicinskom smislu) provodi po bolnicama mučen bolovima? Ako je u zdravom tjelu zdrav duh, onda tu ima i nekih problema.
KUTAK ZA SADISTE
“Red Carpet” je nenadmašiv u svojim perverzijama. Ovaj su put našli celebrity tatu od celebrity kćeri (ni za jedno ni za drugo nisam nikada čuo), a on ima paradentozu i trebaju mu novi zubi. Vidjeli smo brušenje, davanje anestezije i kako se kliještima vade zubi. Najljepše je bilo gledati krvave rupe na mjestima na kojima su nekada bili zubi. Ugodan glas voditelja njavljuje “U sljedećoj emisiji prelazimo na još bolniju i krvaviju fazu.” Jedva čekam!
SCENARIST IZ ZADRA
Otmičar poručuje “hoću novac i helikopter!” Policajac kaže “on traži još i zrakomlat!” A inspektor odgovara “ma, zahebi uvrtnjak!”. Eto malog primjera kako inteligentan i duhovit čovjek od tužnih budalaština zna napraviti smiješan scenarij. A na odjavnoj špici piše da je koautor scenarija izvjesni Tonći Kožul koji je, kako sam obaviješten, naš sugrađanin. Ajde, neka se i kod nas (osim genijalaca iz “Treće skupine zemljopisnog rizika”) pojavio netko tko ima smisla za humor.