Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Vitezovi čiju su povijest pisali protivnici

17.03.2011. 23:00
Vitezovi čiju su povijest pisali protivnici


Predavanjem o Templarima održanim u srijedu navečer udruga Nova akropola nastavila je s ciklusom mjesečnih predavanja u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar. Predavanje je bilo naslovljeno “Templari – redovnici i ratnici”, a prisustvovalo mu je mnoštvo publike koja je do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu. Prije predavanja, po već ustaljenom običaju, najavljeno je iduće koje će se održati za mjesec dana o Atlantidi. Zadarskoj je publici o templarima govorio Marko Perutović, član i predavač Nove akropole iz Splita.
– O vitezovima templarima ne zna se danas mnogo. Njihov je pravi naziv bio “Sveta vojska siromašnih vitezova Krista”. Iako su kao red bili vrlo bogati, pripadnici reda nisu smjeli imati osobne svojine. Njihovu su povijest uglavnom pisali njihovi protivnici, pa je odgovor na pitanje zašto su se bavili time čime su se bavili i što ih je na to motiviralo, iako o njima ima relativno mnogo podataka, nepoznat, kazao je u uvodu izlaganja Perutović potom nastojeći ponuditi širi povijesni kontekst templara. Kazavši kako je karta Europe u vrijeme templara bila drugačija nego li je to danas, te kako je tada svatko bio protiv svakog, Perutović se zadržao na kratkom opisu prvih križarskih vojni:
– Službene vojske tada nije bilo i templari su bili prva stajaća vojska od vremena Rimskog carstva. U vrijeme križarskih ratova Europa je bila neorganizirana, barbarska i na kulturno niskoj razini. Logistika je za vrijeme križarskih ratova bila ništavna. U Svetu zemlju je u prvom križarskom ratu došlo oko 100.000 vojnika. Osvojili su Jeruzalem i u gradu u kojem je do tada vladala vjerska tolernacija uslijedilo je krvoproliće. Od tada počinje mržnja između islama i kršćanstva. Uslijedili su novi ratovi, a nakon pada Akre 1291. godine nestaje svrha postojanja templarskog viteškog reda. U to su vrijeme templari bili jedina ustanova koja je imala glavu i rep i djelovala po hijerarhijskim principima. Nastali su između 1111. i 1119. godine. Dobili su smještaj u dijelu Jeruzalema gdje je prije bio Salamonov hram, pa su poznati i kao red hrama. Naravno, nisu bili jedini viteški red koji je sudjelovao u križarskim ratovima. Njihov je zadatak bio da čuvaju putove. Osim u Svetoj zemlji dobivaju posjede i u Europi i pomoću njih financiraju svoje djelovanje i postojanje. Sredinom XII. stoljeća u Jeruzalemu i okolici imali su oko 700 vitezova, te ukupno dvije do tri tisuće boraca. Bili su dobro oklopljeni i naoružani, a njihova oprema nije smjela imati zlatne ili srebrne ukrase. Posebnu su skrb vodili oko svoje moćne teške konjice, nezaustavljive ratne sile tog vremena.
Dalje je predavač govorio o ustrojstvu reda, njihovim ne vojnim djelatnostima, legendama nastalim oko reda, padu njihove moći i utjacaja u feudalnoj Europi i, najzad, o njihovom naglom nestanku s povijesne scene.