Pouka iz Murvice Donje

Slika korisnika admin
DINAMO KONAČNO U EUROPSKOM PROLJEĆU, PRED PUNIM TRIBINAMA

Eto smo i to dočekali. Skoro polustoljetni san Dinamovih navijača se prošli tjedan konačno ostvarilo. Ono o čemu su sanjale generacije vatrenih navijača diva iz Maksimira, postalo je java. Sve se to dogodilo prošlog četvrtka? Na TV-u je utakmica Eurolige između Evertona i Dinama. Veliki stadion je spunjen do posljednjeg mjesta, sa tribina se čuje „Dinamo! Dinamo!", sredina je trećeg mjeseca, nije doduše još proljeće, ali zna se da se misli na „proljeće u Europi" i što je najbolje - Dinamo dobro igra i vodi. Dakle, sve se posložilo onako kako su Dinamovi navijači već mislili da se nikada neće dogoditi, da će doživjeti duboku starost, a tko zna hoće li i njihovi unuci živjeti dovoljno dugo da dočekaju to slavlje. Sve je to lijepo, osim jedne sitnice. He, he, he... Ne radi se uopće o zagrebačkom, nego o kijevskom Dinamu. Sada će netko reći da sam zloban, ali netko tko se upravo probudio iz duboke višegodišnje kome i pogledao tu utakmicu, mogao bi zaključiti da je ovako kako se meni učinilo. A i ovi sa HRT-a bi mogli biti malo obazriviji prema Dinamovim Navijačima. Siroti su se već toliko napatili da im ovakve šale zbilja nisu potrebne. Ili su možda i oni potiho navijali „Dinamo, Dinamo", tek toliko da i oni osjete kako je to kada imaš za koga navijati.

ZLOČIN I KAZNA

Kada smo već kod nogometa, moram se malo osvrnuti na nemile događaje koji su se prije neki dan dogodili u Splitu nakon one utakmice između dva hrvatska kluba koji misle da su (još uvijek) veliki. Nakon one zadnje europske sramote kada je naša reprezentacija u kvalifikacijama odlično igrala protiv Italije, sve dok pojedini navijači nisu napravili to što su napravili, izgubio sam svaku volju komentirati uvijek jedno te isto, a osobito komentirati komentare odgovornih ljudi koji se prema takvim situacijama uvijek odnose sa čuđenjem, kao da je to prvi put i kao da se to nije ni očekivalo. Svi su kao nemilo iznenađeni. Pa se onda uvijek raspreda što napraviti, provode se ankete i konzultiraju stručnjaci. Što se mene tiče, lijek je vrlo jednostavan. Kada sam jednom parkirao ispred bolnice pauk mi je odnio auto i od tada više tamo ne parkiram. Kada me prije dvije godine u Murvici Donjoj, zaustavio prometni policajac i odrapio mi tisuću kuna zbog divlje vožnje (s potpunim i legitimnim pravom), ja sam uredno uplatio dosuđenu svotu (u proračun jedine mi domovine) i od tada kroz Murvicu Donju i ostala naseljena mjesta vozim onom brzinom koja je i propisana, a ne onom koja je bliska mome divljem karakteru. Da me nisu kaznili vjerojatno bih nekog zgazio, a onda bih se čudio kako se to dogodilo. Mislim da je pouka sasvim jasna.

NOVI SPORT ZA NOVE GENERACIJE

Toliko sam se iznervirao dok sam to gledao, da sam zaboravio na kojoj je to od tri glavne televizije bilo, ali bilo je u dredišnjem dnevniku i to je najvažnije. Jasno mi je da se u borbi za gledatelje koristi sve i svašta, ali da se ovakve stvari koriste u te svrhe, to mi nije jasno. O čemu se radi? Radi se o tome da je predstavljen novi sport, a taj sport je, vjerovali ili ne, jedrenje na daljinski. Natjecatelji stoje na rivi, a njihovi modeli su na moru i oni pomoću daljinskih upravljača kakav se koristi za one dječje autiće, upravljaju tim brodićima dugim cca 1 metar. Zašto se ja ljutim? Zato što to ovi novinari predstavljaju kao sport. Kakav je to sport u kojem ti stojiš na rivi i pomičeš palčeve? Pa onda uskoro možemo očekivati da se to razvije na taj način da igrači uopće ne moraju izlaziti iz kuća, već da to rade pomoću kućnog računala (a mame ih hrane na žličicu dok oni bulje u ekran). Ili, još bolje, de da se ove dječje kompjuterske igrarije i plejstejšni proglase sportovima i da se uvedu u škole na satove tjelesnog odgoja. To bi bilo jako pametno.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno