Legendarna baka Peka Zelić proslavila 100 godina života

Legenda ovih krajeva, baka Peka Zelić, rođena Rogić iz Popovića, koja u brižno sačuvanoj vjenčanoj narodnoj nošnji do pandemije koronavirusa nije izostala s niti jednog crkvenog proštenja, hodočašća, svete mise, ali i Benkovačkog sajma proslavila je 100 godina života. Rođena je daleke 1921. godine, 17. ožujka, u Popovićima, u Rogićima, a udala se u obližnji zaseok Zeliće.
– Moj recept za dugi život je u Boga vjerovati, Bogu se moliti za svoju obitelj i sav Božji narod, kazala je slavljenica Peka.
Najviše je jela, kaže ona, zeleni iz svog vrta, u prirodi ubrane žutenice, brbenčice, koromača, te pule i mlijeka, ali i sve drugo domaće kad je bilo mogućnosti dok djeca nisu odrasla, stala na noge i brinula se o njoj

Po vodu 16 kilometara
– Uvijek bi popila čašu ili dvije vina poslije ručka. Kopala sam u vinogradu, iskopala sam i gusternu u dvorištu, a znala sam pješačiti i 16 kilometara dok bi na leđima nosila 40 litara vode u kozjoj mišini, a uz mene magarac koji je na samaru u dvije vučije nosio isto toliko vode, prisjeća se baka Peka.
»Nije važno koliko je godina u našem životu, nego koliko je života u našim godinama«, nekad davno je izjavio američki predsjednik Abraham Lincoln. Baka Peka Zelić koja privlači svojom pojavom je živući dokaz kako to nije samo izreka već stvarnost. Napunila je 100 godina, ali je puna volje za životom.
– Koliko ću još dugo živjeti odlučit će dragi Bog, čim On udari dlanom o dlan, sasvim ozbiljno će ova super baka i za ovu stoljetnu prigodu obučena u nošnju koja se u današnje vrijeme rijetko viđa.

Odgojila 12 djece
Baka Peka je odgojila 12 djece, od kojih je osam rodila. Udovica je ostala još sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ali muž joj je, kaže, bio dobar, predobar. Jednom ju je kaže ubola drača u nogu, on joj je izvadio draču i poljubio je na mjesto gdje ju je ubola.
Narodnu nošnja po kojoj je prepoznatljiva, napravila je još dok je bila cura, a neke dijelove dorađuje još uvijek,
– Eto sinko, tako me je u narodnoj nošnji muž volio, a i ja sam njega bome, istaknula je slavljenica.
Pitamo baku Peku kako to da uvijek obuče narodnu nošnju iz svoje mladosti.
– Volim je nositi i ponosim se ovom nošnjom. Zarzu koja je na meni nosila sam i 1943. kad sam se udavala. I svaki put kad je obučem sjetim se svoga muža, Bog mu dao Kraljevstvo nebesko, i onda se osjećam kao da je uza me, s puno ljubavi govori Peka o svom suprugu.

Dom u znaku Svetog Oca
Baka Peka je posljednje tri godine, nakon što je slomila kuk, smještena u Domu za stare i nemoćne Ivan Pavao II., u Biljanima Donjim, u zaobalju Zadra. Sve je u tom Domu u znaku pape koji je Crkvu uveo u treće tisućljeće, do naznake papinog lika na službenom automobilu djelatnika Doma. U dvorištu Doma nalazi se kip sv. Ivana Pavla II. a oko njega Perivoj sv. Ivana Pavla II.
– Duh pape danonoćno bdije nad nama i pomaže da ljudi u ovom Domu i u ovom bremenitom vremenu zadrže osmijeh, želju za molitvom, reći će slavljenica kojoj uz suprugovu mirovinu razliku u smještaju u Domu plaćaju njena djeca​
Proslava stoljeća života bake Peke zbog pandemije koronavirusa u srijedu, 17. ožujka 2021., bila je podijeljena u tri dijela. Svetu misu u jutarnjim satima u Domu je predvodio don Ivan Rončević, župnik Škabrnje i Nadina.

Pregršt darova za stoljeće života
Pročitano je pismo zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, a darovima su slavljenicu, između ostalih ugodno iznenadili don Ante Delić župnik Jasenica/Maslenica i novinar Zadarskog lista.
Oko podne najuža od najuže obitelji, koja broji oko 150 članova, za svoju slavljenicu organizirali su slavljenički ručak.
Baka Peka je obasuta darovima, od nekoliko buketa sa 100 karanfila ili ruža, kruha ispod peke najstarijeg sina Ante Zelića (76) do torte u jestivoj narodnoj nošnji, remek djela unuke Jelene Erstić.
U srijedu navečer je osoblje Doma u velikoj blagovaonici priredilo primjereno slavlje na kojem je baka Peka na slavljeničkoj torti puhala svijeće. Pridružili su se i korisnici Doma koji u ovom mjesecu imaju rođendane.

Čestitka zadarskog nadbiskupa Puljića
Poštovana gospođo Peka Zelić, u Domu za starije i nemoćne osobe »Ivan Pavao II.« u Biljanima Donjim, obilježavate dan Vašeg rođenja od punih stotinu godina. Tada ste, naime, u malom, ali ponosnom selu Popovići, u kršnoj Bukovici, ugledali svjetlo dana i doskora primili sveto krštenje. Ova visoka obljetnica danas sabire brojne uspomene, kako one lijepe, tako i one teške. Djetinstvo Vam je, naime, bilo obilježeno teškim posljedicama Prvog svjetskoga rata. A onda, kojih dvadesetak godina kasnije proživjeli ste Drugi svjetski rat i teško poratno vrijeme. Na koncu u svojim staračkim danima morali ste tijekom Domovinskog rata napustiti svoje rodne Popoviće i otići u progonstvo.
U Vašem životu osim brojne djece i unučadi, kojima ste posvetili svoj dugi život, neumorno ste hodočastili i obilazili crkve i svetišta diljem naše Nadbiskupije, ali i Lijepe naše Domovine. Imali ste čast biti na zadarskom Forumu, 9. lipnja 2003., na dočeku pape Ivana Pavla II. kojemu ste se ustrajno molili i tražili od njega zagovor.
Vaš boravak u domu koji nosi njegovo ime, zasigurno i na simbolički način ocrtava zagovor toga dragog nam svetca. Neka Vas Gospodin obdari svojom milošću da u visokim godinama svjedočite njegovu blizinu i ljubav.
Zahvaljujem Vam na zauzetoj brizi i ljubavi koju pokazujete prema Crkvi i njezinim službenicima. S izrazima radosti u prigodi Vašeg stotog rođendana izvolite primiti iskrene čestitke s obiljem Božjeg blagoslova, poželio je mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski.