Štednja na kavama nema nikakvu računicu

Najveće žrtve koronakrize su tvrtke iz uslužnog sektora, a njihova će se agonija nastaviti, kako se čini prema trenutnoj epidemiološkoj situaciji u zemlji, još neko određeno vrijeme. Analitičari tvrde kako bi mnoge tvrtke i obrti u dogledno vrijeme mogli staviti i ključ u bravu, usprkos određenim Vladinim mjerama. Vlada od početka pandemije prije godinu dana brine o poduzetnicima te kontinuirano poboljšava i prilagođava mjere koje su usmjerene na očuvanje gospodarstva.

Otvaranje terasa dočekano raširenih ruku
Uz mjere za očuvanje radnih mjesta, upravo je nadoknada za fiksne troškove ugostitelja, a koji se mogu popeti na desetke tisuća kuna mjesečno, ključna za ekonomski opstanak velikog broja ugostiteljskih objekata.
Nakon više od tri mjeseca »lockdowna« kafićima je dozvoljena prodaja kave i ostalog pića na otvorenim terasama objekata koji za to udovoljavaju epidemiološkim mjerama donesenim od strane Stožera civilne zaštite RH. Usprkos tome, neki ugostitelji nisu otvorili svoje objekte jer im se to, kako kažu, uopće ne isplati, jer veliki dio njih ne ispunjava uvjete o potrebnom razmaku između stolova, dozvoljenom broju osoba u prostoru ili zapravo nemaju terasu otvorenog tipa.
Jednako kao i ugostitelji, aktualnim epidemiološkim mjerama nisu puno sretniji niti krajnji korisnici njihovih usluga, naši sugrađani, koji su popuštanje mjera s ciljem otvaranja terasa ugostiteljskih objekata dočekali raširenih ruku, ne samo zbog tradicije ispijanja kava već zbog kakvih takvih naznaka nekadašnjeg normalnog načina života. Naime, terase su otvorene u objektima koji udovoljavaju uvjetima, no vremenske prilike boravak na otvorenim terasama još uvijek ne čine baš ugodnim, ali opet je i to bolje od šibanja vjetra na gradskoj rivi ili Forumu.
Za neke Zadrane nema veće sreće, pogotovo u »novom normalnom«, od odlaska u »njihov« kafić gdje mogu doći i samo sjesti za stol, ništa ne reći, a da konobar uz nekoliko duhovitih rečenica donese veliki makijato i čašu vode, ili već što tko pije svaki dan.

Ispod pjene
No, čini se kako jedan određeni dio ugostitelja, prema riječima naših sugrađana, gubitke koji su proizašli zatvaranjem njihovih objekata, pokušava nadoknaditi neizdavanjem računa za pruženu uslugu i štedljivim doziranjem servirane kave i svih njezinih inačica, posebno onih čiju je količinu pjenom od mlijeka lakše »zamračiti«.
S ovim informacijama ne slaže se Robert Kovačević, predsjednik zadarskog Ceha ugostitelja.
– Nemam takvih saznanja. Svaki ugostitelj je po zakonu dužan izdati račun za pruženu uslugu. Nitko nije dužan platiti račun ako ga ne dobije. Malo treba to skinuti s ugostitelja i treba prebaciti na građane, neka oni kao u slučaju kršenja epidemioloških mjera, prijave nepravilnosti. Ukoliko ih ne prijave, onda zakon krše i gosti i ugostitelji zajedno. Ista stvar je s računima. Ukoliko vi plaćate nešto za što niste dobili račun, jednaka je odgovornost i vas i ugostitelja, ističe Kovačević.
U »novom normalnom«, prema riječima naših sugrađana, nenormalni su postali mali makijato, dugi, veliki, sa šećerom ili dva, zamjenskim šećerom, smeđim, s hladnim mlijekom ili toplim, s više mlijeka, s kap ili dvije i sl. Iako su cijene kofeinskih proizvoda ostale iste, količine su se u šalicama, čini se, smanjile. Naši sugrađani negoduju kako se deficit naručenog proizvoda pokušava zamaskirati s morem mliječne pjene, koju morate pojesti da biste stigli do željenog makijata, Dalmatincima, posebno dragog.
Pandemija je uskratila ugostitelje, ali onda su neki od njih skratili kavu. Kako je netko duhovito komentirao, nekada se čini, da bi umjesto velikog makijata uskoro mogli dobiti šalicu s pjenom, žličicom, šećerom i čašom vode.

Gost ima pravo vratiti kavu
– Ove informacije su mi sulude. Naime, svaki gost ima pravo vratiti ono s čim nije zadovoljan i to je najbolji način da se nekoga dovede u red. Vi za svoj novac imate pravo tražiti što vam pripada. Sumnjam da te sporadične situacije imaju veze s nekakvom zaradom preko leđa gostiju. Litra mlijeka je pet kuna, hoće li će vam konobar u makijato staviti, 0,3 ili 0,4 ml stvarno nema nikakvog ekonomskog smisla. Na litri mlijeka mogu uštedjeti npr. jednu kunu, pa zaista ne znam kome je to u interesu. Osobno smatram da se više radi o nekakvoj totalno drugoj situaciji koja nema veze s financijama. Ne želim stati na ničiju stranu, niti znam o kome se radi, ali uputa je da gost kaže što bi želio, a ukoliko mu se dobiveno ne sviđa, neka vrati i zatraži željeno. Radimo dva, tri tjedna i nismo imali niti jedan povrat kave ovdje kod nas. Dapače, je li netko dobio koliko je htio, je li tražio više ili manje, mi uvijek možemo dati i više i manje, ali ponavljam, u tome nema nikakve financijske računice. Iz litre mlijeka možemo napraviti 20 nekakvih napitaka, pa prema tome, da li sam napravio 18 ili 20 posve mi je nebitno. Mislim da je to vezano čisto uz nekakvu banalniju stvar, naime, neki konobari stavljaju manje kave, neki više, ovisno kako rade svoj posao. Uz ove ionako minimalne promete, jer nema ni turista, poigravanje s našim domaćim ljudima zaista nema smisla. Osobno sam u ovoj situaciji nabavio skuplju kavu nego što sam ju imao posljednjih 10 godina, a ostavio iste cijene, baš zato jer nema turista već živimo od domaćih ljudi, pa sam želio zapravo poboljšati kvalitetu usluge, a ne ju umanjiti ju. Mislim da tu treba imati samo nekakav normalan ljudski pristup i zamoliti konobara za više mlijeka ili sl., zaključuje Kovačević.