Kraške ljepote posebno su dojmljive na zadarskom području

Izletnički posjeti ovoj posebnosti prirode su bili najorganiziraniji i najredovitiji do Prvog svjetskog rata, da bi kasnije špilja bila zaboravljena i zanemarena sve do ovih, neposrednih nam desetljeća. Pritom je važno istaknuti pionirski posao njezinih obnovitelja u najnovije doba koji je nemalim dijelom povezan s mukotrpnim probojem do nje po neprohodnom terenu
U Multimedijalnoj dvorani GKZ u četvrtak navečer održana je prva ovogodišnja tribina Udruge turističkih vodiča “Donat”, ovoga puta s veoma atraktivnom tematikom na podlozi tretmana speleološke baštine. Ova zadarska udruga u suradnji s T.O. “Samatvorac” iz Savra na Dugom otoku pokušala je preispitati mogućnosti turističkog vrednovanja špilja i podzemnih jama na našem području s naglaskom na špilju Strašna peć na Dugom otoku.
Špilja, nalazi se kod dugootočkog mjesta Savar, jedna je od najreprezentativnijih primjera ove vrste geoloških oblika i sa svojim brojnim sigama, stalaktitima i stalagmitima bila je privlačna skupinama speleologa, geologa, arheologa, ali i turistima i avanturistima koji se namjere na otoku. Svojim osobitostima još u pretpošlom stoljeću stekla je zavidan epitet prve turističke speleološke destinacije na ovom području, a dodatan rejting joj daje i činjenica što je jedan od njezinih prvih posjetilaca bio i habsburški suveren, car i kralj Franjo Josip sa suprugom Zitom. A baš za bolju polovicu kraljevskog para s bečkog dvora vezuje se i ona priča o nezgodi koju je doživjela na Dugom otoku uganuvši nogu nesviklu tvrdom hodu po oštrom kamenu.
Važna uloga lokalnog stanovništva
Moderator tribine Nenad Marčina, predsjednik Udruge, te je večeri u Gradskoj knjižnici oko spomenute tematike uspio okupiti više kompetentnih sugovornika i izvrsnih poznavalaca speleološke morfologije. Našli su se tu u ulozi predavača prof. dr. Josip Faričić i prof. dr. Damir Magaš, s Odsjeka za geografiju zadarskog Sveučilišta, arheolog mr. sci. Mate Parica, pa mr. sci. Mirko Đinđić, ravnatelj Županijske Ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, speleolozi Livio Kotlar, iz PD Liburnija u Zadru i dipl. ing Tihomir Kovačević, iz PD Dinaridi u Zagrebu te Vladimir Šarunić, koncesionar dugootočke špilje Štrašna peć.
Dr. Faričić i dr. Magaš sa zadarskog Sveučilišta u svojim su istupima nastojali ukazati na kompleksnu i nezanemarivu interaktivnu povezanost turističkog privređivanja i pravilnog vrednovanja te prezentacije prirodne baštine s njezinim autohtonim fizičkim oblicima. Jedinstvenošću tih morfoloških čuda uklesanih u prirodnom okolišu prednjači baš zadarsko područje. Među tim jedinstvenim vrednotama ovog kraja dobar dio njih nalazi se na Dugom otoku te se osim Strašne peći u zaštićene dijelove prirode još ubrajaju i Telašćica, maslinik u Saljskom polju, žmansko Velo i Malo jezero, Brbišćica, Čuna i Pantera, uvala Saharun.
Zaslužni segment u očuvanju i prenošenju k budućoj valorizaciji te baštine jest lokalno stanovništvo koje je tim više dragocjeno i vrijedno pozornosti unatoč kvantitativnoj i ekonomskoj insuficijentnosti, naveli su u kontekstu izlaganja profesori Faričić i Magaš. Dr. Magaš je nadalje istaknuo činjenicu po kojoj turističko gospodarstvo svoju uspješnost ne bazira samo na smještajnim i ugostiteljskim kapacitetima, štoviše i na fizičkim potencijalima prostora gdje je smješteno.
O tome nam svjedoči povijest mnogobrojnih zapisa, publikacija, ljetopisa i putopisa koja teče još tamo od polovice 19. st., a u kojoj je prepoznata i vrednovana dugootočka Strašna peć kao izniman turistički potencijal. Unutrašnjost ove kraške pećine osobito u segmentu njenog prednjeg dijela, tzv. I dvorane, doima se više poput kakve prostrane bazilike, a ne prirodne udubine.
Izletnički posjeti ovoj jedinstvenosti prirode su bili najorganiziraniji i najredovitiji u vremenu do Prvog svjetskog rata, da bi kasnije špilja bila zaboravljena i zanemarena sve do ovih neposrednih nam desetljeća. Pritom je važno istaknuti pionirski posao njezinih obnovitelja u najnovije doba koji je nemalim dijelom povezan s mukotrpnim probojem do nje po neprohodnom terenu.
Privlačne prvim stanovnicima otoka
Arheolog Mate Parica je naglasio činjenicu da Dugi otok obiluje kraškim pećinama, a što arheološka znanost tumači da su one bile najsigurniji oblik stanovanja u najranijoj povijesti obitavanja na ovom području. Svojim mističnim oblicima te prve nastambe su kod svojih stanovnika pobuđivale prototip duhovnosti kroz osjećaje strahopoštovanja i divljenja nad masovnošću njihovih gabarita. Po tim svojim osobinama i prirodnom sigurnošću jedino je ovaj prostor bio interesantan pri migracijama od sjevera do juga, a do kog saznanja se došlo temeljem spomenutih arheoloških sondi u dugootočkim špiljama.
Mr. Mirko Đinđić, nedavno reizabrani ravnatelj JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, nazočne je upoznao sa stanjem ove ustanove kojim ona trenutačno skrbi o 14 zaštićenih lokaliteta na županijskom području uz još pet u preventivnoj zoni. Dobar postotak tih lokaliteta je smješten na Dugom otoku, a svi čine dio od 126 lokaliteta ekološke mreže zaštite na području cijele Hrvatske, od čega su 54 na morskom području. Primaran cilj očuvanja ove ekomreže su kraška područja i staništa životnih oblika, a ta mreža zaštite je organizacijski razgranata od Ministarstva kulture RH preko županijske JU do koncesionara. U receptivnoj ponudi priroda i okoliš zauzimaju više od 30 posto iste, dok pri motivaciji za odabir odmora kod stanovnika EU isti parametri participiraju sa šest posto udjela.
Zadarski speleolog Livio Kotlar, iz speleološkog odsjeka “Liburnija” pri PD “Paklenica”, osvrnuo se na razvoj planinarstva i speleologije od osnutka prvog PTD u Zadru 1880. godine, što se može smatrati važnim impulsom prvih turističkih dolazaka u ove krajeve.
Najveća kolonija šišmiša u ovom dijelu Europe
Planinarsko društvo je u Zadru osnovao te godine Lavoslav Golf, a članovi su mu bili ugledni pravnici, liječnici i farmaceuti. U okrilju tog društva se zauzetošću Luke Jelića i Ćirila Ivekovića udaraju temelji speleologije poduzimanjem prvih ekspedicija na Kornatima i sustavnim istraživanjem Manite peći na Velebitu. Ubrzo po osnutku Društva utemeljuju se prve bazne planinarske postaje koje su i nukleusi izletničkog turizma. Vodi se računa i o spašavanju kulturno-povijesnih i sakralnih spomenika. I danas su pod njihovom ingerencijom Samostan benediktinaca na Ćokovcu, Kula Lovrjenac u Dubrovniku, kliška tvrđava, Sv. Mihovil na otoku Ugljanu.
Njegov kolega po sličnoj vokaciji zagrebački speleolog ing. Kovačević podsjetio je na neospornu komponentu kojom su geomorfološke tvorevine najizrazitije u vapnenačkom području dinaridskog gorja te slijede putanju kraških rijeka i ponornica. Po toj logici je svoju oštricu istraživanja usmjerio na kraško podzemlje područja Velebita i zadarskog otočja, gdje je izvrsne suradnike – kako navodi – našao u spomenutom ravnatelju Đinđiću i nadasve Đuri Županu, koji je vapnenački segment Zrmanje umješno valorizirao suvislim turističkim sadržajem. Tu mrežu suradništva i nadalje kani razvijati putem koncesionara, koje prvenstveno drži korisnim monitoringom pri daljnjem uobličenju novih sadržaja. U te sadržaje važnim drži ukomponirati i staništa životinjskih i biljnih vrsta pri kojima je naročito bitno naglasiti koloniju šišmiša u Strašnoj peći, kao najveću takve vrste u ovom dijelu Europe. Do tih saznanja ing. Kovačević je došao obavljajući u više navrata stručne ekspertize na Dugom otoku, i to 2003. na poziv mr. Đinđića, te 2006. kada ga je na ovaj teren pozvao Vladimir Šarunić namjeravajući dobiti koncesiju na gospodarenje ovom špiljom. Kovačević, nadalje, inzistira na konstantnoj presiji k logističkim strukturama u cilju prepoznavanja onih vrijednosti prirode koje se mogu korisno iskoristiti pri kvaliteti endogenog gospodarstva na ovim prostorima.
Približavanje posjetiteljima
Naposljetku se nazočnima obratio i koncesionar Šarunić, koji je u najnoviju obnovu i oživljavanje izletničkih sadržaja u njoj uložio poprilično znanja, truda i sredstava. Za nju je sentimentalno vezan još od dječačke dobi te se stoga odlučio profesionalno baviti njome u smislu zaštite, korištenja i promicanja proučivši brojnu literaturu koja je o njoj počela izlaziti još od 19. st. U tu svrhu već je organizirao medijske ekspedicije k spilji, stručna topografska snimanja istog prostora. Nadasve je zaslužan za ponovno “puštanje u promet” ove turističke privlačnosti koja odavna važi prvom odmorišnom destinacijom na istočnoj obali Jadrana.
Tribina je naišla na iznenađujuće velik interes publike koja je dupkom ispunila dvoranu te nekima nije bilo teško stajati na nogama pokazajući živi interes za izlaganja koja su obilovala mnoštvom zanimljivosti. Osim članova udruge turističkih vodiča izlaganja su popratili i brojni planinari, speleolozi, studenti, sveučilišni profesori, djelatnici u turističkom gospodarstvu. Nakon tribine mnogi su se zadržali u druženju na ukusno pripremljenom domjenku, koji su sponzorirali Općina Sali i TZO “Dugi otok” iz Sali.