Nadbiskup Puljić blagoslovio kapelu bl. Miroslava Bulešića

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio je kapelu bl. Miroslava Bulešića (1920. – 1947.) u Nadbiskupskom sjemeništu »Zmajević« u Zadru. Kapela se nalazi u zgradi trostoljetnog zadarskog međubiskupijskog sjemeništa gdje su odgajane i poučavane generacije svećenika i biskupa Crkve u Hrvata kao i naraštaji hrvatskih intelektualaca koji su stjecali naobrazbu u sklopu klasične gimnazije koja je do demokratskih promjena u Hrvatskoj djelovala u sklopu sjemeništa »Zmajević«.
Na početku slavlja nadbiskup Puljić poškropio je blagoslovljenom vodom oltar i zidove kapele. Kapela je u cijelosti dobila novo, obnovljeno građevinsko ruho, mramorni pod i inventar, novi drveni oltar, ambon, klupe i prodor svjetlosti po prozorima koji će biti ukrašeni vitrajima s prizorima važnih trenutaka iz života Blažene Djevice Marije čiji se naslov Bezgrešno začeće na istoimenu svetkovinu slavi kao blagdan zaštitnice sjemeništa. U ustanovi gdje se odgajaju svećenici, posvećena je svećeničkom velikanu bl. Miroslavu Bulešiću čije će relikvije biti položene u središte oblikovanog križa u oltaru.
U propovijedi je nadbiskup govorio o mučeniku Bulešiću, uzornom svećeniku koji može biti primjer bogoslovima, svećenicima, kao i duhovna pratnja u zaštiti krizmanika jer je Bulešić stradao u prigodi podjele sakramenta svete potvrde. Po broju ubijenih svećenika u komunizmu, Hrvatska je u vrhu stradalih država, a brojčano mali hrvatski narod među najviše pogođenim u zemljama bivšeg komunističkog režima u kojoj su komunisti ubili najviše svećenika u Europi.
– S netom napunjenih 27 godina života i 5 godina svećeništva, Bulešić je sazrio do punine i postao mučenikom krizme i zaštitnikom Istre i svećenika. Bilo je to doba kad su komunisti pobili 630 hrvatskih svećenika (oko 17% klera), 73 bogoslova i sjemeništarca, to je jedna čitava bogoslovija, 22 brata laika iz raznih redovničkih zajednica te tridesetak časnih sestara. A tek nekoliko ih je uzdignuto na čast oltara, naglasio je nadbiskup Puljić dodavši kako je 28. rujna 2013. mladi svećenik Miroslav Bulešić uzdignut na čast oltara.
– Mučenike razlikujemo od drugih upravo po tomu što su to učinili isključivo iz ljubavi i radi ljubavi. Miroslav je bio spreman na to, poručio je nadbiskup, citirajući Bulešićev zapis u njegovom dnevniku od 22. ožujka 1944.: »Moj život darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja«.
– Mons. dr. Jakob Ukmar, komu je don Miroslav pomagao kod podjele sakramenta potvrde, u službenom izvješću 1947. napisao je: ‘Nakon završetka krizme u crkvi, uputili smo se u župnu kuću. Četvrt sata nakon toga, oko jedanaest sati, pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem velečasnog Bulešića koji je bio pokraj vrata. Ja sam izišao iz župnog ureda u predvorje i vidio kako mrtav leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću. Povukao sam se u sobu gdje sam teško izudaran ostao ležeći u krvi’. Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a prema riječima očevidaca, kad je umirao govorio: ‘Isuse, primi dušu moju’, rekao je mons. Puljić.